Edukativni kamp za osobe sa dijabetesom, koji se tradicionalno, devetu godinu zaredom održava u Baru, biće, uprkos pandemiji koronavirusa, organizovan i ovog septembra. Kamp počinje u četvrtak, 10. septembra, ali biće realizovan drugačije u odnosu na prethodne.
Osnivač NVO “Društvo za borbu protiv šećerne bolesti-Plavi krug Bar” dr Valentina Kalinić, na čiju inicijativu je počela realizacija Kampa koji je poprimio međunarodni karakter, kaže da ovogodišnji nosi naziv “Poveži se, mijenjamo dijabetes”.
“Ipak, zbog opšte situacije 9. Edukativni kamp za osobe sa dijabetesom ove godine biće realizovan online. Zainteresovani nas mogu pratiti putem Youtube kanala, kao i preko društvenih mreža. Link će biti na našem sajtu www.dijabetes.me. Trudićemo se da povežemo i motivišemo što veći broj osoba da nas prate, aktivno učestvuju u predlogu tema, postavljaju pitanja na koja će, kao i na prethodnim kampovima, odgovore dati ljekari- prije svega internisti endokrinolozi, dijetolozi, nefrolozi, neurolozi, ginekolozi, a svakako sa nama su i psiholozi i profesori fizičke kulture. Ideja je da ljude pokrenemo”, objašnjava dr Kalinić.
Ona ističe da je, s obzirom da smo u situaciji sa kojom se do sada nijesmo susretali- usporili su se životi, čak i rad ljekara, pri čemu bolesti, nažalost nijesu, pa pored korone imamo bolesti i stanja koji napreduju, došla na ideju da bi bilo šteta da mladi ljudi naučeni da se u Baru svakog septembra održava kamp, da se priča o dijabetesu i svim hroničnim nezaraznim stanjima, budu uskraćeni za informacije i motivaciju da nešto rade za sebe.
“Pod tim podrazumijevam samokontrolu glikemije, kao i odlazak kod ljekara kod kojih je, zbog novonastale situacije, broj posjeta i kontrola smanjen. Dvije trećine neregulisanih osoba i danas su neregulisani. Nažalost, u mojim ambulantama i u posljednjem periodu većinom dolaze dobro regulisani”, kaže dr Kalinić.
Kada je u pitanju tematski dio, ono što će ovogodišnji Kamp razlikovati od prethodnih, jesu dodatne teme, informacije vezane upravo za uticaj pandemije COVID 19 na dijabetes. Cilj je, kako ističe dr Kalinić, da se i osobe sa TIP , kao i osobe sa TIP 2, skoncentrišu na stanje dijabetesa, jer pojavom koronavirusa dijelom je zanemareno ovo stanje koje iziskuje kontinuiranu posvećenost.
Na prvoj radionici će učestvovati internista- endokrinolog i psiholog koji je, kako navodi dr Kalinić, svima potreban u ovom periodu za savjete i podršku- kako lakše da se snađemo i kvalitetnije funkcionišemo dok traje pandemija.
“Svakako, ono što ne smijemo zanemariti jeste liječenje komplikacija, odnosno bolesti nastalih usljed dijabetesa. Upitno je koliko osoba sa dijabetesom je za posljednjih šest mjeseci stiglo do svog endokrinologa, a znamo da su redovne tromjesečne kontrole ono što bi trebao biti imperativ Jedna od ugroženih populacija su pacijenti sa dijabetesom i gojazne osobe. Dvije tećine pacijenata sa dijabetesom 2 su gojazni pacijenti, koja je kamen spoticanja u liječenju i značajno doprinosi povećanju smrtnosti. Pokušaću da u toj emisiji, koju ćemo najčešće raditi gost i ja kao moderator u ulozi spone između pacijenata i ljekara, odgovorimo na najčešća pitanja. Vratićemo se na teme koje smo obrađivali i na prethodnim kampovima, govorićemo o fizičkoj aktivnosti, savjetima vezano za ishranu, kontrole, sopstveni nadzor, kako spriječiti komplikacije”, kazala je dr Kalinić, dodajući da će svakog četvrtka biti održane edukativne radionice u terminu od 18 do 19 časova.
“Što više budemo udruženi u svim sferama društva i porodice, doprinijećemo da se situacija u kojoj se nalazi pacijent sa dijabetesom, počev od najmlađeg, pa do najstarijeg uzrasta, poboljša, da se pokrene i razmisli vezano za njegovo stanje. Stanje koje nije bolest je itekako teško pratiti, a sloganom pod kojim se realizuje ovogodišnji kamp, želimo da ih podstaknemo da razmišljaju o sebi, jer isključivo na taj način možemo riješiti situaciju u kojoj se ta osoba nađe”, objašnjava Kalinić.
Govoreći o tipovima dijabetesa, dr Kalinić podsjeća da postoje Tip1 i Tip 2 dijabetesa, ali i drugi tipovi gestacijskog dijabetesa ili sekundarni dijabetes- koji se slično liječe izmjenom stila života. Dijabetes se na početku najčešće ne prepoznaje i dok je takav, pogoduje razvoju virusnih infekcija, promjenama na sitnim krvnim sudovima, nervnim završecima… U tim okolnostima se razvije pogoršanje vida, rada bubrega, hipetrenzija (koja je takođe usko vezana za nezdravi stil života). Ipak, ponekada i među zdravstvenim radnicima, iskrena je dr Kalinić, ima onih koji nijesu bolji od pacijenata- misle to će se dogoditi nekom drugom…
-Kvalitetna ishrana, fizička aktivnost i, pod obavezno, smanjenje stresa su ključni preduslovi za odbranu od dijabetesa, prilagođavanje situaciji i traženje pozitivnog, jer ako ste kontinuirano pod stresom, vaš imunološki sastav postaje loš. Najteže je da se voli sebe, sebe se voli na više načina, ali strahom se ne voli sebe- doktorkin je savjet.
Tip 1 šećerne bolesti ne može dugo da ostane neprepoznat, međutim, nekada roditelji ne žele da prihvate simptome- ako dijete ustaje noću, često mijenja raspoloženje, gubi u kilaži, ima potrebu za većim količinama vode, morate ga odvesti ljekaru, koji će rutinskom kontrolom krvi uspostaviti dijagnozu. Dijabetes je najteže otkriti u najmlađim godinama. Procentualno najveći broj novootkrivenih pacijenata sa Tipom 1 dijabetesa su tinejdžeri.
Iako je, da bi se postigao kvalitet liječenja, neophodan Nacionalni registar osoba sa dijabetesom, u Crnoj Gori on ne postoji, ali se pretpostavlja da se taj broj kreće od osam do deset procenata od ukupnog broja stanovništva.
“Kada je Inernacionalna dijabetološka federacija radila određene proračune, ustanovljeno je Crna Gora (kao i zemlje okruženja) spada u države sa velikim brojem osoba sa dijabetesom. Jedno vrijeme smo bili drugi po tom pitanju, odmah poslije Turske. Crna Gora ima oko 50.000 osoba sa dijabetesom, što je ekvivalentno broju stanovnika u barskoj opštini”, upozorava doktorka.
Ona ističe da veliku podršku ima i zahvalnost duguje medijima, ali i lokalnoj zajednici- opštini, Domu zdravlja Bar, Opštoj bolnici Bar, ljekarima i medicinskim sestrama, privrednim subjekatima, kao i pojedincima, koji su prepoznali značaj i ulogu koje Kamp ima.
“Na posljednja tri kampa u Bar su dolazili i predstavnici Ministarstva zdravlja i Fonda zdravstva, zahvaljujući čijem angažmanu su pacijenti ostvarili brojna prava. Približili smo pacijente sa dijabetesom strukturama koje odlučuju o njihovim pravima, tako da smo puno toga ‘pomjerili’ ka dobrome. Prevencija komplikacija je prvi korak za zdravstvenoj zaštiti. Uvijek je bolje i jednostavnije uložiti u ono što prevenira, nego se kasnije baviti zdravstveno zapuštenim pacijentima”, kategorična je Kalinić.
Prošle godine su nakon sugestija upućenih upravo iz Bara na adrese Fonda zdravstva i zahvaljujući razumijevanju Ljekarske komore, endokrinologa, komisija… obezbijeđena nova pomagala i dobra terapija oboljelima od dijabetesa.
U kampovima u Baru je tokom prethodnih godina edukaciju prošlo oko 250 osoba, uglavnom mlađe populacije sa dijabetesom TIP 1. Na svakom kampu je radilo 30-tak ljekara iz Crne Gore i zemalja regiona, kao i psiholozi i profesori fizičke kulture.
