Bar je noćas tih, umiven sinoćnjom kišom…
Uobičajeni krug ide Šetalištem kralja Nikole, „Bećkinom ulicom“
između drvoreda palmi,
pored reklame za „Šćeri moja“,
tame Dvorca
i sjaja „Princessa“,
usamljenog najvjernijeg čovjekovog prijatelja,
neuobičajene vreve za ovo doba dana kod „Martine“,
pa pored teniskih i pomoćnog fudbalskog terena,
lijevo „Topolice”,
desno Hrama,
u svoju ulicu, poznatoj kao Ulica čempresa…