Prvi slučaj infekcije koronavirusom u Crnoj Gori je registrovan na današnji dan prošle godine. Nekoliko dana prije toga, ljudi su već počeli da prazne supermarkete, zabranjena su putovanja, javna okupljanja, obustavljena nastava, stavljen je katanac na kafane… Prvi inficirani su se vratili iz područja pogođenih pandemijom – Španije i SAD-a. Preživljavali su stigmatizaciju, osuđivali su ih pojedinci na društvenim mrežama i viber grupama, iako je to svakome od nas moglo da se desi. Prvi život kovid-19 kod nas je odnio 22. marta. Žrtva je bio pacijent od 65 godina iz Herceg Novog. Emocije velikog dijela javnosti, izazvao je čovjek koji se prvi izliječio od koronavirusa, Baranin Mihailo- Miki Vukić. U aprilu prošle godine, poslije 20 dana teške borbe uspio je da se izbori sa opakom bolešću i poslao poruku da bolest postoji (za sve one koji još uvijek u to nijesu vjerovali), te da je zahvalan medicinskom osoblju na njezi i požrtvovanju. U nastavku prenosimo prvi Vukićev intervju nakon oporavka, koji je dao za našu medijsku kuću- “Mihajlo Vukić za Radio Bar i Bar Info: Pobijedio sam koronu, poslije 20 dana borbe“
Mihajlo Miki Vukić, prvi zaraženi Baranin koronavirusom, izliječen je i večeras je stigao kući. Od medija, prvo se javio Radio Baru i Bar Infu, nakon snimka koji je napravio medijski tim Kliničkog centra u Podgorici.
Uz sreću što je uspio da pobijedi opasan virus, Miki je istakao da je ponosan na sebe što nije zarazio niti jednog člana porodice, prijatelje i kolege na poslu i što je isključivo samo sebe doveo u opasnost. O tome, toku bolesti i liječenja, kako je uopšte zaražen i koja je njegova poruka oboljelima, ali i svim građanima, razgovarali smo u intervjuu koji je ekskluzivno, odmah po dolasku u Bar, dao za naše medije.
Miki, kako se osjećate nakon svega i nakon neizvjesne, ali na sreću, uspješne borbe sa koronavirusom?
Veoma sam srećan što sam konačno zdrav. Urađena su mi dva testa, koja su potvrdila da sam negativan na virus. Neizmjerno mi je drago što nisam nikoga zarazio, jer sam bio odgovoran i prema svojoj porodici i svim bliskim ljudima.
Kako ste uopste zaraženi koronavirusom?
Bio sam u Londonu od 4. do 7. marta na jednom važnom poslovnom sastanku, koji nisam uspio da izbjegnem, iako sam pokušao. Znajući što se dešava u svijetu, već na putu bio sam oprezan i izbjegavao kontakte sa grupom ljudi. Nekoliko dana po povratku dobio sam temperaturu, ali sam imao čudan osjećaj i potrudio sam se da se odmah izolujem. Nisam imao nikakve simptome, izuzev visoku temperaturu. Nekoliko prvih dana proveo sam u kući, uz stalne konsultacije sa doktorkom Ginom Masoničić i dr Valentinom Kalinić, koje su mi puno pomogle i kojima sam zbog toga mnogo zahvalan. Uputile su me što da radim. Čak sam se javljao i drugim doktorima, ali svi su konstatovali da simptomi nisu upozoravajući, niti ukazuju na tešku kliničku sliku. Zaista i jeste bilo tako, jer izuzev temperature, nisam imao drugih problema, poput kašlja, teškog disanja i dr. što obično prati ovaj virus.
Kako ste dospjeli u bolnicu i sto se dalje desavalo?
Otišao sam u bolnicu na svoju inicijativu i zbog tog nekog osjećaja koji sam imao, a i zbog puta, želio sam da se testiram. Koronavirus mi je potvrđen 18. marta. Ležao sam na Infektivnom odjeljenju barske bolnice, gdje sam imao punu pažnju doktora Branka Raičevića i svih sestara, a i uslovi boravka su odlični. I njima se ovom prilikom mnogo zahvaljujem, takođe na pokazanom interesovanju i brizi, tokom cijele moje bolesti i boravka u bolnici u Podgorici.
Da li su se, u međuvremenu, pojavili drugi simptomi?
Nisam kašljao ili je to bilo vrlo malo, niti otežano disao, ali sam dobio upalu pluća i opšte stanje mi se pogoršalo. Osjećao sam veliku malaksalost i bol u mišićima. Prebačen sam na Infektivno odjeljenje u Podgorici, gdje je bilo prilicno mučno, prije svega zbog uslova, odnosno neuslovnih prostorija, većeg broja pacijenata, a barijera i otežavajuća okolnost u svemu ovome jeste što, maltene, ne vidite ljekarima i sestrama lice. Svi su u skafanderima, sa zaštitnom opremom, što je normalno, ali doprinosi nekoj pojačanoj psihozi i lošem osjećaju. Zbog sve težeg stanja, prebačen sam na Intenzivno odjeljenje Kliničkog centra, gdje sam podvrgnut jačoj terapiji, dobijao infuziju i bio 24 sata pod brigom medicinskog osoblja. Pet dana sam proveo na kiseoniku, sa maskom, ali nisam, sigurno zahvaljujući brizi osoblja, stigao do respiratora. Njima se posebno divim i iskazujem ogromno poštovanje i zahvalnost. Ne samo da su me uspješno liječili i izliječili, već su me bodrili i pružali i izuzetnu moralnu podršku i stimulans.
Da li znate koju ste terapiju dobijali, s obzirom da u javnosti postoje spekulacije i kada je u pitanju način liječenja koronavirusa?
Apsolutno sam upoznat sa terapijom koju sam dobijao. To su bile 4 vrste antibiotika, a za jedan lijek, koji se koristi za liječenje malarije, morao sam da potpišem pristanak da bih mogao da ga primim. Učinio sam to, naravno, i sada sam zdrav.
Što možete, nakon ovakvog iskustva, poručiti sugrađanima i oboljelima?
Svima želim da kazem da ova bolest nije šala. Molim ih da ostanu kući. Ne znam što bih dao da sam ja imao tu priliku da budem sa svojom porodicom i da ne prolazim kroz sve bolne i teške trenutke koje sam doživio. Hvala svima koji su bili uz mene u ovoj najtežoj utakmici u mom životu.
