U sali Doma kulture večeras će koncert održati najdugovječniji barski bende „Katapult“, predvođen Goranom Pejovićem Gulom. Tim povodom Gula je bio gost u emisiji „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara.
RB/BI: Gula, dobrodošao u Radio Bar.
Pejović: Hvala na pozivu. Veliki pozdrav Vama i slušaocima Radio Bara. Želim da kažem da je Radio Bar od našeg osnivanja, pa sve do danas, uvijek je bio uz grupu „Katapult“.
RB/BI: Tako će biti i ubuduće, naravno, imamo dobrih razloga za to.
Pejović: Osjećam se kao da sam dio Radio Bara, naša veza i saradnja su prelijepe, sve je prožeto divnim druženjem, dosta prijatelja sam stekao u ovdje, pa se osjećam kao kod kuće.
RB/BI: Tako i treba. Povod za gostovanje je veliki koncert koji će biti održan u četvrtak, 28. novembra, u sali Doma kulture. Važno je na početku napomenuti da ovim koncertom obilježavate 35 godina postojanja grupe „Katapult“. Šta ljubitelji vaše muzike mogu da očekuju, po čemu će taj koncert biti drugačiji od dosadašnjih? Podsjetiću i da „Katapult“ ima deset albuma za sobom…
Pejović: Tako je. Iako ne volim da se hvalim, ipak ću reći da smo ih snimali za najjače kuće u regionu. Danas ću se kod tebe hvaliti, dosta sam ćutao, moram i ja malo da “izdušim“. Isko Čobić je, gostujući jednom prilikom u Radio Baru, pričao o našoj slavi i popularnosti, govorio je i o doživljajima, anegdotama. Polovinu od svega toga ja sam i zaboravio, ali me je on podsjetio šta se sve dešavalo tih ’90-ih, pogotovo u periodu kada smo izdali album „Ulica starog pjesnika“, a da ne pričamo kako je mene publika tretirala kada smo objavili „Crna Goro“ i „Kada ti jednom loše krene“… da se vratim na pitanje u vezi sa koncertom. Odredili smo ovaj datum jer se poklapa sa izlaskom prvog albuma. Naravno, mi radimo i duže, s obzirom da je albumu prethodio veliki rad, vježbanje, svirke. Za nas se vezuje i, slobodno mogu reći, mali fenomen – u ondašnjem Baru, koji je imao 15.000 stanovnika, u vrijeme kada nismo imali niti jedan snimljeni album, napunili smo Kulturni centar sa preko 700 mjesta.
RB/BI: Kako ste to uspjeli?
Pejović: Jednostavno. Pjesme su se slušale upravo preko Radio Bara. Sjećam se da je Milan Vujović pustio jednu pjesmu sedam ili osam puta tokom dana, koliko mu se dopala. Zanimljivo je, kad spomenuh Milana, da je jednom prilikom došao na moj koncert, a kada je nakon nekog vremena, zbog velike gužve i galame htio da izađe, nije mogao da se probije do vrata od publike… Koncert u četvrtak će biti specifičan po tome što ćemo za potrebe „City records“-a, na njihov zahtjev, snimiti album uživo. Nešto, možda još važnije, je što će Dejan Senić snimiti video materijal najboljih pjesama i najljepših trenutaka sa tog koncerta. I zbog toga mi je, između ostalog, stalo da bude dobra atmosfera, puna sala i da prođe kako treba.
RB/BI: Imaćete i specijalnog gosta Đorđa Milovanovića George-a. Kako je došlo do te saradnje?
Pejović: Ja sam iskren čovjek, koji godinama ne gleda TV i ne pratim previše muzičku scenu, jer posle onoga što su napravili „Azra“, „Bijelo dugme“, „Riblja čorba“, „Leb i sol“, „Parni valjak“, … nema pravog kvaliteta. Đorđa sa čuo na jednom nastupu, a prošlog ljeta sam redovno dolazio kada je pjevao u „Azzuru“. Mnogo mi se svidjela njegova boja glasa, način pjevanja, cjelokupno izvođenje… „AkademiA“ je ranije svirala sa njim, pa će ga i na ovom koncertu ispratiti. Te dvije pjesme koje će izvesti u Baru su jako kvalitetne. George je sjajna osoba, dobar čovjek, što je najvažnije od svega.
RB/BI: Gula, čini mi se, da ti je najkomplikovanije da organizuješ nastup u Baru, iako dobro znamo da barska publika voli tvoju muziku. Je li to zaista tako?
Pejović: Imao sam tradicionalne koncerte uoči Nove godine. Između ostalog, mogu da navedem primjer da smo jednom prilikom prodali 900 karata, a još sigurno stotinu fanova ih je ostalo ispred, jer nije bilo mjesta. Još interesantnija je priča o koncertu koji je bio 5. marta 2010. godine. Dva dana prije koncerta pozvali su me iz Ministarstva unutrašnjih poslova i objasnili da moram organizovati podršku Hitne, vatrogasne službe i policije, jer će, prema njihovim procjenama na koncertu biti dvije hiljade ljudi. Bio sam zatečen, ali se ispostavilo da su u pravu. Karte su rasprodate u sedam, a koncert je počinjao u osam sati. Sjećam se istorijske rečenice tadašnjeg direktora Ćazima Nikezića: „Miki, zlato, evo tu sam nekoliko godina, još mi se nije desilo da koncert obezbjeđuju vatrogasci, hitna, čak i električari“.
RB/BI: Hoće li tako biti i u četvrtak?
Pejović: Pa, neće, manja je sala. Nekada sam spremao velike koncerte po mjesec dana. Imao sam i fenomenalne koncerte u „Azzuru“, atmosfera je bila za pamćenje, a moje je bilo samo da dođem i pjevam. Kada sam radio veće koncerte, morao sam sam da ih organizujem, ali sam imao sponzore. Ovo je prvi koncert koji radim bez sponzora što je malo tužno, ali istinito.
RB/BI: Malo tužno, ali mnogo teško.
Pejović: Pa i nije, pravo da ti kažem, jer sam ja navikao. Najvažnije mi je da napravim taj video, da sala bude puna, da se snimi album i da se mi dobro provedemo. Nije bitno hoću li što zaradit, ili neću. Kulturni centar, pogotovo direktorica Aleksandra Nikezić Grabež, nam je izašla u susret i hvala joj što je omogućila da nastupamo u renoviranoj, lijepo uređenoj sali Doma kulture. Bitno je da sve bude kako treba i da bude lijep provod, da uživamo u koncetu. Mi smo spremni, dolazi još jedan vanserijski muzičar i čovjek Marko Đurašević koji je, iako je nedavno svirao u Zagrebačkoj, pa u Beogradskoj areni, priznao da mu je najdraži koncert „Katapulta“.
RB/BI: Kada se odmoriš od pripreme, ali i samog koncerta, kakvi su planovi za naredni period? Hoćete li nas obradovati novom numerom?
Pejović: Hoću. Iskreno, snimanje novog albuma od deset novih pjesama malo ko radi jer je preskupo. Sada je drugi sistem rada, za reklamu samo jedne pjesme putem YouTube-a i društvenih mreža potreban je veliki novac. Snimio sam dvije potpuno nove pjesme i mogu reći da sam oduševljen, kao i ljudi koji su ih slušali. U Beogradu sam radio jednu od većih pjesama za najbolju produkcijsku kuću. To je pjesma od mog prijatelja Bobana Mijovića „Tuge moje duge“ iz grupe „Belmondo“. Za drugu pjesmu, koju sam ja napisao, muzika je urađena, samo treba da je otpjevam. To radim u Budvi kod jednog prijatelja. Tehnika je toliko napredovala da sve ovdje može da se snimi, da se pošalje, recimo, do Beograda ili Amerike i da ti se vrati kao gotov proizvod. Mnoge pjesme nisu zapažene i nisu prošle kako su zasluživale zbog raznih okolnosti. Uradio sam ih ponovo u drugim aranžmanima i to izvanredno zvuči. Imaćete priliku da prvi, kao i uvijek, to čujete. Plan je bio da se urade u akustik varijanti, ali sam, ipak, opredijelio za ozbiljniju varijantu. Gledam pjevače na YouTube, 95 posto njih pjevaju tuđe pjesme, a ja na nastupima pjevam 21 svoju pjesmu. Na koncertu u Podgorici, na kojem sam pjevao ispred sedam-osam hiljada ljudi, doživio sam takve ovacije, da smo i muzičari i ja bili iznenađeni. Umjesto planiranih 25 minuta, organizator je, na naše insistiranje, dozvolio da nastup traje 35, a na kraju smo svirali 45 minuta. Publika nas je vraćala na bis nekoliko puta. Od 80 koncerata, koji si bili organizovani u sklopu Podgoričkog bazara, to je jedini koncert gdje se skandiralo, gdje se pjevalo uglas.
RB/BI: Prije dva dana na rođendan Bara, ekranizovana je pjesma „Mrzim decembar“ za koju su ti prije nekoliko decenija napisao tekst. Kako ti se dopala Akademijina verzija i spot koji je uradio Dejo Senić?
Pejović: Prije nego što ti odgovorim na drugi dio pitanja, moram da kažem nesto vrlo interesantno, što će i tebe i mnoge ljude iznenaditi. Tu pjesmu, i još dosta njih sa prvog albuma, napisao sam kao srednjoškolac. Zamisli koji je to talenat bio, kad sam ja u tim godinama takve pjesme pisao. Poslije je došao album „Prolaze godine“, mada je taj prvi album kultni i dan danas je, jer ima nešto specifično u njemu. „Decembar“ je bila jedna od 12 pjesama koju smo mi trebali da snimimo kod Dude Bezuhe u Beogradu, ali mu se više svidjela balada „Zbog toga sam zavolio grad, koji nikada volio nisam“. Ta pjesma je, u vremenu kada nije bilo YouTuba ni reklama tog tipa, šest-sedam nedjelja bila prva Zagrebačkoj top listi. Zlatko Čikić je napravio jednu akustičnu varijantu. Što se tiče „Akademie“, to je bend koji ima preko 12 hiljada svirki, jasno je koliko su dobri, dokle su dogurali i kako sviraju. Dopala mi se ta verzija, uživam kad čujem da moju pjesmu pjeva neko drugi, to mi je prelijepo, a i spot je izvanredan. Kad čujem kako izvodi hor dio pjesme „najljepše su pjesme tebi ostale“, uživam. To je, ako ćemo iskreno, po kvalitetu pjesma koja bi mogla da bude među deset najboljih balada „Bijelog dugmeta“, kada bi je otpjevao Tifa, a Brega „upakovao“ kako samo on zna.
RB/BI: Gula, za kraj ovog razgovora, zamoliću te da uputiš poziv slušaocima Radio Bara da u četvrtak, 28. novembra dođu u Dom kulture u 19 sati i da uživaju u koncertu, jer će imati veću težinu kada ti kažeš nego ja.
Pejović: „Katapult“ ima mnogo hitova i albuma. Recimo, pjesma „Kada ti jednom loše krene“ je bila regionalni hit, a album „Ulica starog pjesnika“ je bio toliko slušan da smo imali fan klubove u mnogim gradovima bivše Jugoslavije (Banja Luka, Split, Celje), koji su nam pisali pisma. Sva sam sačuvao. Iako mi ovpoga puta sponzori nisu pomogli, moji fanovi me nikada nisu izdali. Njih ne treba da pozivam. Sala je lijepa i topla, obećavamo dva sata svirke, dobre pjesme, uživanje. Molim one koji dođu na koncert da sačuvaju salu Kulturnog centra, da ne lome, da se ne penju po stolicama. Naravno, ima i obezbeđenje, ali smatram da nije u redu da dođe do toga da mora da interveniše. Dobili smo salu za taj koncert i treba da budemo odgovorni i da je sačuvamo. Siguran sam da će oni to da ispoštuju. Marija Brajović će otpjevati „Mrzim decembar“. Ljudi budute spremni za dobru svirku!
