Pjesmom „Crvena zora“ koju je izveo Zoran Vojvodić sinoć je u Starom Baru započeo omaž mladićima i djevojkama sve tri vjere, koji su 6. jula 1944, zajedno, zbog svojih crvenih košulja i crvenih snova otišli u legendu. Tužna i uzvišena priča o žrtvovanju jedne mladosti još jednom je okupila Barane, članove porodica strijeljanih, prijatelje i sve koji baštine antifašizam kao jednu od najvećih vrijednosti društva.
Organizatori 42. manifestacije “U ime crvene košulje” su Kulturni centar i Udruženje boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista našeg grada (UBNOR).
U zoru, 6. jula, u maslinjaku na Belvederu, pred puščane cijevi stali su Vojislav, Matija, Veliša, Ljubica, Stojan, Milenko, Rizo, Zorka, Đorđije i Andrija, dan kasnije strijeljan je i Petar… Iz njihove krvi i ranjenog belvederskog jutra, uzdigle su se na jarbole luče i vječne vatre “Crvene košulje”, svijetlo-strašne zastave jedne epopeje i antifašističkeborbe malog ali nepokornog crnogorskog naroda.
Predsjednik UBNOR-a, Đuro Marković, dirljivim se riječima obratio rodbini strijeljanih, prijateljima i gostima, izražavajući posebno zadovoljstvo što među okupljenima vidi veliki broj mladih. Po njegovim riječima, teško vrijeme koje se zove rat, odnijelo je jednu mladost u spomen koje se svake godine okupljamo, 6. jula.
“Ljubica i Zorka, Vojo i Andrija, Stojan i Milenko, Rizo i Veliša, Đoko i Matija, Petar, kao da nam svi uglas poručuju da ne smijemo dozvoliti da se ponovi zlo vrijeme koje je pokosilo njihovu mladost. Moramo da uvažavamo i cijenimo jedni druge, živimo i radimo složno, izgrađujemo i činimo ljepšim ovaj grad. Ne prebrojavajmo se ni po vjeri ni po naciji. Volimo se, se budimo dobri ljudi i građani, volimo svoju državu i radujmo se životu”, poručio je Marković i podcrtao da se, uprkos događajima koji kroje našu sadašnjost, treba izdići i biti Čovjek.
“Kad vrijeme izbriše tragove, kad borci za slobodu postanu dio sjećanja, kad istorija počne da se prekraja i revidira zarad potreba nove, dnevne politke i kad prošlost počne da prekriva zaborav, podsjećanje na istinu jedini je lijek. Zato smo ovdje i bićemo dok trajemo jer mrtvi ne umiru dok god ih se živi sjećaju.
Emotivno, potkrijepljeno snažnim argumentima, govorila je sinoć potpredsjednica Opštine Bar, Tanja Spičanović.
“Ovdje nas je dovelo prisjećanje i podsjećanje na djecu, velike ljude i velike mučenike koji su ubjeni na najsuroviji način. Bar pamti krvavu crvenu zoru 6. jula. Samo sjećanjem na žrtve fašizma možemo se oduprijeti onome što smo mislili da je sa Drugim svjetskim ratom ostalo iza nas, da su fašizam i nacizam pojave koje se čovječasnstvu više ne mogu dogoditi. Vjerovali smo da su rane bile toliko duboke, bolne i da ljudska vrsta nikada neće dozvoliti da se tako nešto ponovi”, istakla je Spičanović dodajući da, nažalost, danas, u 21. vijeku, svjedočimo da nije tako, pa se zato moramo sjećati, podsjećati, pamtiti, slušati poruke djece, a već velikih ljudi, onih kojima se dogodio rat dok su se igrali rata.
“Uvijek su na obilježavanju 6. jula emocije snažne, pogotovo porodicama strijeljanih na Belevederu, koje pokušaavju kroz priču da čuvaju istorijsku istinu, grade istorijsko pamćenje. Stoga, ne dozvolimo revizionistima da falsifikuju istoriju, negativnim društvenim pojavama da naruše ono po čemu je Bar uvijek bio poznat: solidarnost, zajedništvo, antifašizam, kao tradicionalne vrijednosti koje je ovaj grad utkao duboko u sebe. Pronosimo poruke koje šalje civilizacija kao imperative humanog i pravičnog življenja, poruke slobode i prava na život”, zaključila je Spičanović.
Tokom programa, uz nezaboravne stihove velikog pjesnika Branka Miljkovića, pročitana je i pjesma “Belvederski orfeji”, Rajka Joličića, kao nezaobilazan segment manifestacije “Crvene košulje”.
Publika u Starom gradu sa oduševljenjem je ispratila nastup KIC Pop hora koji je posebno za ovu priliku, iz repertoara “Bez dileme – antifašizam”, pripremio set od 11 pjesama, za svaku pokošenu belvedersku mladost – po jednu pjesmu. Partizanske i antifašističke pjesme pjevala je publika sinoć uglas sa gostima iz Podgorice.
