Danas je ispred Opštinske organizacije Crvenog krsta Bar, pod motom “aplaudiraj volonterima, aplaudiraj zaposlenima”, uz veliku tortu, upriličena skromna svečanost, povodom Svjetskog dana Crvenog krsta, a u čast šezdeset volontera koji su tokom epidemije koronavirusa pristupili i nesebično pomagali rad ove organizacije.
Poslije dvomjesečne pauze zbog pandemije korona virusa, Radio Bar je danas prvi put otvorio studio za gostovanja uživo, a naša Maja Tomović razgovarala je sa sekretarom Opštinske organizacije Crvenog krsta Zoricom Crnčević, povodom 8.maja, Svjetskog dana ove humanitarne organizacije.
Crnčević je izrazila zadovoljstvo, što je bez obzira na specifične okolnosti u kojima se nalazi, sa maskom i rukavicama, uz poštovanje distance, prva gošća u studiju nakon dvomjesečne pauze.
Crveni krst je međunarodna organizacija koja broji 192 članice. To je najstarija i najmasovnija organizacija i gotovo da ne postoji država na svijetu koja nema ovo nacionalno društvo, što znači da je Crveni krst pomažući organ države u humanitarnoj oblasti.
“Mi smo izuzetno ponosni što smo zaposleni u Crvenom krstu, a najponosniji na armiju naših volontera, kako u Crvenom krstu Crne Gore, tako i širom svijeta. Radili smo u specifičnim okolnostima tokom trajanja epidemije, a poslije medicinskog osoblja, naši volonteri bili su najizloženiji riziku. Pritom, nisu pokazivali strah, niti tražili privilegije, ni odlazili na bolovanja, već nesebično, 24 sata, bili na raspolaganju”, kazala je Crnčević, odgovarajući na pitanje Maje Tomović o tome čime su se volonteri bavili tokom pandemije, šta je značilo pružati pomoć u tako teškoj situaciji i činjenici da smo svi bili svjedoci u naporima koje je Crveni krst ulagao u prethodna dva mjeseca.
“Volonteri su tokom ove situacije pružali različite vrste pomoći: od dijeljenja hrane, lijekova, informacija, obavljanja kupovine i sl. Pokazali su da se bave onim što ih ispunjava i u svakom momentu je to dolazilo do izražaja. Sa ponosom i čašću su nosili obilježje crvenog krsta na leđima i pokazali kako se poštuje znak koji ih obavezuje. A uloga volontera ne ogleda se samo u dostavi humanitarne pomoći i stizanju do određene adrese, iako je to u ovim okolnostima bilo jako važno. Najbitnije je ono što volonter nosi u sebi, kakav je njegov mentalni sklop, kakvog je karaktera. Njihova je duša velika i zato u Crvenom krstu ne može da volontira bilo ko. Treba posjedovati to nešto što vas privlači znaku Crvenog krsta. Zato smo ponosni na starije volontere, koji su decenijama sa nama, ali i još veći na nove volontere, koji su se od prvog dana ove situacije priključili Crvenom krstu, dobro snašli i odradili svoj posao, na način koji to odgovara principima naše organizacije”, kazala je Crnčević.
Ona je istakla da “ne morate biti dio Crvenog krsta, da biste činili dobra djela, ali su teške situacije vrijeme kada se oko ove organizacije okupljaju humani ljudi. Mnogi su i individualno pomagali svojim komšijama, građanima, rođacima, ali volontiranje za Crveni krst je bio vrlo organizovan vid pomoći, kada ste morali stići na svaku adresu sa koje se neko javi za pomoć”.
”Nije bilo jednostavno. Barska opština je jako razuđena, imamo definisane i nedefinisane puteve, poznate i nepoznate adrese, tako da je radno vrijeme volontera trajalo od četiri do pet sati, nekada i duže, što znači da su se približili redovnom radnom vremenu profesionalaca”, kazala je Crnčević.
S obzirom sa Crveni krst Crne Gore slavi 145 godina od osnivanja, Maju Tomović je zanimala paralela u obavljanju humanitarne misije nekada i sadašnjeg, savremenog trenutka.
”Uloga Crvenog krsta najviše dolazi do izražaja kada su vanredne okolnosti, iznenadne situacije izazvane ljudskim faktorom, ili prirodnom katastrofom. Crveni krst Crne Gore osnovan je 29. novembra, 1875. I taj datum mi u stvari obilježavamo kao Dan crnogorskog Crvenog krsta, dok je današnji, 8.maj, dan kada je rođen Anri Dinan, osnivač jednog od najmasovnijih i najstarijih humanitarnih pokreta”, objašnjava Crnčević.
Porijeklom iz bogate ženevske porodice, nakon studija Dinan se posvetio bankarskom pozivu. Krenuvši da sklopi posao sa Napoleonom III, slučajno se obreo usred bitke kod grada Solferino. Hiljade vojnika koji su se međusobno ubijali i sakatili, i užasna ljudska patnja ranjenika koju je tamo vidio, preobrazila ga je i promijenila tok njegovog života.
Ne samo da je istog trenutka promijenio svoje planove i počeo da motiviše i organizuje ljude iz okolnih mjesta da pruže pomoć ranjenima koji su bespomoćno ječali, nego je došao do ideje da sve zemlje na svijetu treba da formiraju orgnizacije koje će služiti za pomoč bolesnim i ranjenima u sukobima – bez obzira kojoj strani pripadaju.
I sam se potpuno predao stvaranju međunarodne organizacije koja bi za cilj imala ublažavanje patnje i pružanje pomoći svima kojima je to potrebno.
“Otuda potiču i naši osnovni principi: da se Crveni krst ne smije stavljati ni na jednu stranu, da mora imati dobre odnose sa svima, pomagati isključivo one kojima je pomoć potrebna, bez obzira na vjersku, rasnu, nacionalnu i svaku drugu pripadnost. Jedino što Crveni krst prepoznaje jeste potreba da se ublaži ljudska patnja”, istakla je Crnčević.
“Slično nastanku svjetske organizacije i Crveni krst Crne Gore je nastao usljed tursko-hercegovačkog rata, kada je tada, iako i sama siromašna, Crna Gora primila veliki broj izbjeglica iz Hercegovine. Formirani smo kao dvadeseta članica međunarodnog pokreta Crvenog krsta, među prvima na Balkanu i na to smo jako ponosni. Priča o Crvenom krstu Crne Gore provlači se kroz tri vijeka. Bilo je ratova, stradanja, patnji, ali su se volonteri i zaposleni trudili da očuvaju izvorne principe, da taj naš znak bude i ostane čist. Da se nismo svi toliko trudili u prošlosti, ne bismo trajali 145 godina”, kazala je Crnčević.
“U normalnim okolnostima 8. maj se obilježava na potpuno drugačiji način, drugačije su nam programske i radne aktivnosti. Naši volonteri sada su se nakon 22 godine, preciznije od 1998. zatekli u bremenito vrijeme, koje je cijelu planetu zabrinulo, zbog pandemije. Cijeli svijet, sve službe angažovale su se na ublažavanje ljudske patnje, a naročito Crveni krst. Bez obzira što se nalazimo u specifičnim uslovima, danas smo htjeli da budemo veseliji, da pokažemo važnost svima koji su radili i bili sa nama. Moramo biti iskreni i reći da se niko nije sjetio volontera i zaposlenih, makar sa zvaničnog nivoa, a naši volonteri zaslužuju aplauze. Aplauz je najmanje što može da im se da. Niko se toga nije sjetio zvanično, osim Radio Bara, koji nas je pratio. Ni sa državnog nivoa nisam nikada čula da se neko zahvalio volonterima. Bilo je nekih neprimjerenih i neljudskih komentara, zlobnih, koji ne pripadaju pripadaju organizaciji Crvenog krsta, ubacivanja u negativan kontekst, zato što je to nekome odgovaralo”, navodi Crnčević.
Ona je apostrofirala na iskrenoj priči, jer ima ljudsku obavezu da brani istinu, tačnost, ali i profesionalnu obavezu da hrabro kaže sve ono kako jeste.
“Mislim da je trebalo zahvaliti volonterima Crvenog krsta za ova dva mjeseca, jer je on pomažući organ državi u humanitarnoj oblasti. Država Crna Gora, kao i sve ostale na svijetu, potpisale su međunarodnu konvenciju. A u njoj stoji da svaka država mora imati organizaciju Crvenog krsta, koja djeluje u mirnim vremenima i u vanrednim uslovima, na osnovu utvrđenih principa humanosti, nezavisnosti, nepristrasnosti i dobrovoljnosti. To znači da država mora da poštuje te principe da bi Crveni krst djelovao potpuno samostalno i nezavisno i da bi bio rasterećen od svakog pritiska u sprovođenju svoje humanitarne misije. Mi naš posao radimo i mimo ovakvih vremena, ali se on prepoznaje tek u ovakvim situacijama. To što se sada prepoznaje, nikoga ne smije da zbuni, niti neko smije da misli drugačije, osim onako kako piše u zakonu koje su utvrdile države potpisnice, a ne sistemi. Ne utičemo na to ko će da bude na čelu neke države, niti mi na to imamo pravo, ali su države u obavezi da poštuju Crveni krst i principe organizacije”, kazala je ona.
Zorica Crnčević je rezimirala i rad barske opštinske organizacije u protekla dva mjeseca.
“Bili smo u stalnoj komunikaciji, predano radili, zalagali se. I prije 16. marta počeli smo sa pripremama i mjerama opreznosti. Zatvorili smo smo klub za starija lica. Sve naše starije korisnike koje opslužuju volonteri i geronto domaćice obezbijedili smo osnovnim životnim namirnicama, dostavili im lijekove za mjesec dana, tako da su bili potpuno pokriveni i zbrinuti. Komunikacija sa njima se redovno odvijala. Nije se jednostavno ni prisjetiti svih tih trenutaka zbog mnogobrojnih dešavanja. Na početku je strah bio jako veliki i jako izražen. Osjećao se kod svih. Nakon toga, uslijedio je period privikavanja. Zaboravi se na strah i tek kad dođemo kući ponovo ga se prisjetite do sjutradan ujutro, ujutro smo ponovo hrabri i tako u krug”, priča Crnčević.
“Tokom ovog perioda imali smo podršku Opštine, ministarstava, dobijali donacije, ali su nam za razliku od svega toga pozitivnog, teško padali negativni komentari komentari, zlonamjerni, sa ciljem da se minimizira uloga Crvenog krsta. Po struci sam politikolog i veoma dobro znam šta je politika i šta je kritika, ali je izuzetno loše kada se služite politikanstvom i kritizerstvom, da minimizirate nešto najčistije. Opština, sve službe u gradu, donatori, za razliku od loših kritika, stavili su se na raspolaganje Crvenom krstu. Opština je priključila svoje zaposlene u volonterski tim, vojska nam je ustupila terenska vozila, Uprava pomorske sigurnosti je pomogla svojim kapacitetima, tu su i sva barska preduzeća. Svi oni su doprinijeli da se danas, ispred prostorija naše organizacije, okupi šezdeset humanih ljudi-volontera, da zajedno sa nama obilježe značajan datum”, kazala je Crnčević i dodala: “U protekla dva mjeseca pomoć je, mimo postojećih spiskova, zatražilo još 1500 porodica. U početku je bila velika panika, ljudi su se javljali, mnogi od njih možda i zbog nedefinisanog straha i ne toliko zbog potrebe za paketom hrane, već zato što su tako uspijevali da se vežu za nešto, dobiju neke informacije o cjelokupnoj situaciji. Bilo je i dosta nerealnih zahtjeva, jer su se ljudi vodili mišlju da to nama svima pripada. Nije tako, pomoć pripada samo onima kojima je to potrebno, mislim da je nemoralno i nehumano tražiti je ako vam ne treba”.
Sekretar OOCK Bar Zorica Crnčević je naglasila i veliku pomoć koju su pružale barske mjesne zajednice.
“Formirane su grupe volontera na nivou mjesnih zajednica, koje dobro poznaju svoj teren. Mjesni odbori, sastavljeni od više članova, sa svojih lokacijskih područja, posjedovali su informacije o tome kome je pomoć zaista neophodna. Bilo je i poziva za pomoć koji su bili neopravdani, što je nosilo dozu nezadovoljstva i nemira, ali ne može se sve iskontrolisati. Pored nabrojanih, odlično smo sarađivali sa nevladinim organizacijama, Centrom za socijalni rad koji ima sjajnu bazu podataka. Zajedno se u ovom gradu trudimo da pomoć pružimo na crvenokrstaški način. Službe koje sam spomenula su omogućile da mi svoju misiju odradimo kako treba”, objasnije je ona.
O radu Tima za zapšitu i spasavanje, čiji je član i Crveni krst, Zorica Crnčević je kazala:
“Moram da kažem da je Tim funkcionisao savršeno, sve svoje zadatke obavljao onako kako treba. Izuzetno smo zahvalni na podršci koju smo imali i od predsjednika Opštine i od Opštine Bar, kao i od svih članova. Bila je to zajednička misija Crvenog krsta i i cijelog grada, kako bismo svoje humanitarno djelovanje sproveli na najbolji mogući način. Zahvaljujem mornarici Vojske Crne Gore, policiji, komunalnoj policiji,Vodovodu, Komunalnim djelatnostima, UPS, Domu zdravlja i cjelokupnom sastavu Tima”.
Zahvaljujući Timu, objašanjava, imali su i dovoljno zaštite opreme, svaki njihov volonter je imao masku, rukavice i bočicu alkohola.
“A sve to se odrazilo dobro i na rad Crvenog krsta, jer smo se osjećali spokojno. Nikada, ni jednog volontera, nismo poslali na teren bez maske i rukavica. Trudili smo se da im obezbijedimo osvježenje, sokove, slatkiše, a ono što je najvažnije je da niko nije zaražen. Kažem, kad radite dobra djela imate čisto srce, ni virus vam ne može ništa. Željela bih da svi pojedinačno razmislimo u kakvoj smo situaciji bili i i koliko u stvari materijalno nije toliko važno, jer nam za ova dva mjeseca nisu padala na pamet zadovoljstva na koja smo navikli. Jedina želja bila nam je da ostanemo čisti, da ne budemo zaraženi”, rekla je Crnčević.
Ona je iznijela i impresivne brojke o njihovim aktivnostima.
“Ni broj porodica, ni broj isporučenih paketa, ne može da prikaže sliku onoga kroz šta su prolazili volonteri i zaposleni. No, brojke su brojke one ostaju i one su jedino mjerodavne u opisivanju date situacije. Evo nekih od pokazatelja: od 16. marta, podijeljeno je 3074 paketa hrane i higijene. Ovu vrstu pomoći je dobilo 1642 porodice. Na cijeloj teritoriji opštine, podijeljena je 31 tona brašna, ali i brojne druge potrepštine, poput jogurta, pelena za odrasle, pelena za djecu, konzervirane hrane, raznih sokova, vode. Količine su zavisile od broja članova domačinstva, stepena ugroženosti. Sve te pakete je trebalo unijeti u magacin, iznijeti iz magacina, podijeliti po nepristupačnom terenu, po svim vremenskim uslovima, gdje se vrlo često nije moglo doći kolima, već se moralo pješačiti i po nekoliko stotina metara. Ono što je najvažnije, mi smo našu misiju ispoštovali, naš zadatak je odrađen kako treba. Za sve što nije odrađeno kako treba, niko iz Crvenog krsta nije kriv”, ponosna govori Crnčević.
Ona je pojasnila da Crveni krst nije profitabilna organizacija.
“Mi isključivo živimo od donacija. Zbog toga želim da se zahvalim i našim zaposlenima. Naš kolektiv je uglavnom ženski, porodične osobe od preko 40 godina, koje nisu mjerile vrijeme boravka na poslu, već ostajale do dugo u noć. Imali smo i call centar koji je bio aktivan do 24 h, a ponekad bi naši korisnici izgubili osjećaj za mjeru i zvali kad im padne na pamet. Sve to više nije važno, bile su u pitanju specijalne okolnosti, zbog čega je zahvalnost našim zaposlenima još veća. I naše četiri geronto domaćice su odrađivale svoj posao na visokom niovu, posjećivale korisnike, vršile nabavke, ni u jednom trenutku nisu bili bez hrane, ni bez lijekova, već je svaka njihova potreba bila zadovoljena. Ono što je jako važno, nabavku namirnica i lijekova za naše starije sugrađane realizovali smo od njihovog novca, jer nisu smjeli da izađu iz kuća. Volonteri su porudžbine donosili na kućne adrese. To isto radili smo i za teško oboljele stanovnike koji nisu smjeli izlaziti”, kazala je Crnčević.
U planu je lagano vraćanje redovnim aktivnostima. Od septembra, početkom školske godine, radiće edukativne programe i nastaviće sa geronto programom, jer je briga o starijima kroz se usluge usluge geronto domaćica prijeka potreba naših sugrađana.
“Ponovo ćemo otvoriti klub za stara lica, ponovo sa volonterima obilaziti starije korisnike i mnogo toga drugog”, kazala je između ostalog, najavljujući naredne aktivnosti Zorica Crnčević.
Ona je još jednom podvukla veliku pomoć iz donacija, kako u namirnicama, tako i u novcu, koja je stizala od naših sugrađana i iz inostranstva.
“Barani su jako humani ljudi, osjetljivi na ljudsku patnju i vrlo brzo se organizuju kaj čovjeku treba pomoći, a kad smo u normalnim uslovima života onda je to malo drugačije, jer se ljudi bave svojim poslovima, a kategorije ljudi kojima je pomoć potrebna su tada manje uočljive”, zaključila je Crnčević.
Pred kraj današnjeg gostovanja na frekvencijama Radio Bara, Maja Tomović je pročitala čestitku predjsednika Opštine Bar Dušana Raičevića, koji je čestitao rad organizaciji Crvenog krsta 8. maj, Svjetski dan ove organizacije.
Crnčević je zahvalila na čestitkama i uputila komplimente Radio Baru za angažovano praćenje i informisanje javnosti o radu ove humanitarne organizacije.
