Barski kalendar

Ilija Martinović defanzivac FK Mornar: U nama čuči ogroman potencijal, spremni smo za izazove

Povezano:

Defanzivac Mornara Nikola Stijepović pred derbi: Velikom energijom do novog uspjeha protiv Budućnosti

Starobarani krenuli sa pripremama: Cilj je Druga liga

Prva pobjeda Mornara u sezoni: Barani nastavili tradiciju protiv Mladosti

Autor: Ilija Kovačević

Poslije 73 dana pauze na crnogorske stadione narednog vikenda vraća se fudbalska bubamara. Utakmicama 20. kola kreće proljećni dio šampionata u Meridianbet Prvoj fudbalskoj ligi, koje će po svoj prilici biti nikad zanimljivije. Jesenji lider Sutjeska, sakupila je 36 bodova, dok su im fudbaleri Mornara za “petama” sa četiri boda manje. Čak pola lige gaji evropske ambicije, odnosno cilja vrh tabele, što garantuje veliku borbu, kako za Evropu, tako i za opstanak.

Ekipa Mornara – drugoplasirani tim lige u jesenjem dijelu sezone ostvarila je 9 pobjeda, te po pet remija i poraza.

Po vođstvom Veselina Veska Steševića Barani su 9. januara krenuli sa pripremama, prvi od svih fudbalskih ekipa u Crnoj Gori, što dovoljno govori o ozbiljnosti trenutka, odnosno ambicijama da što spremnije dočekaju nastavak sezone.

Po prvi put u svojoj istoriji FK Mornar je obavio dvonedjeljne pripreme u Turskoj gdje su odigrali četiri utakmice sa izuzetno jakim i mnogo bogatim rivalima iz Kazahstana, Rusije i Uzbekistana. Ostvarili su dva remija i isto toliko poraza. Prije odlaska u Antaliju, odnosno Belek, u Baru su odigrali tri kontrolne utakmice  sa Smederevom, članom Mozzart Bet Prve lige 0:1, trećeligašem Adrijom 2:0, dok su savladali drugoligaša Podgoricu 3:2. Po povratku iz Turske u fudbalskoj “generalci” sa Sutjeskom su odigrali 2:2.

Prema svemu viđenom, a naročito u meču sa Sutjeskom, Barani spremno čekaju proljeće.

Tokom zimske pauze u Mornaru se nije mnogo “mijenjalo”, jer nije ni bilo razloga za tako nešto. U prelaznom roku Barane su pojačali golman Benjamin Kriještarac, defanzivac Nikola Vuković i krilni napadač Nikola Vujnović.

Pred početak priprema sporazumno je raskinuta saradnja sa Balšom Barovićem, Lukom Maleševićem, Aldenom Škrijeljem i Malićem Mucevićem.

Uoči nastavka sezone gost “Sportskog mikrofona” Radio Bara bio je Ilija Martinović, defanzivac Mornara.

U Bar je stigao početkom avgusta 2025. godine, vrlo brzo se nametnuo stručnom štabu i bio standardni prvotimac. Odigrao je 16 utakmica, na terenu proveo 1426 minuta, postigavši 3 gola.

RB/BI: Kad ste došli u Bar, nije bila neka sjajna bodovna situacija, ali, kako je vrijeme odmicalo, počeli su da se nižu uspješni rezultati. Pored toga izborili ste i plasman u polufinale Kupa Crne Gore.

Martinović: Kao što ste kazali, stigao sam krajem avgusta i našao se u ekipi koja ima izuzetan i potencijal i kvalitet, i čini mi se da nas je taj početni zaostatak i loš ulazak u prvenstvo regrupisao. Nekako, uz ogroman rad i požrtvovanje, naravno i dolaskom novog trenera, koji je nezaobilazna tema što se toga tiče, zbili smo redove i konsolidovali se na putu da dođemo do pozicije na kojoj smo trenutno. Nekako se i u životu vodim krilaticom da, kad se čovjek nađe u ćorsokaku, tada iz sebe izvlači najjače motive i čini mi se da se to nama dogodilo.

RB/BI: Mornar ima po svemu viđenom respektabilnu ekipu za crnogorske, i ne samo crnogorske prilike. Ti si bio internacionalac, desetak godina, igrao van zemlje, oblačio reprezentativni dres. Iz tvoga ugla, što možemo da kažemo o ovoj ekipi Mornara, kad govorimo o ovoj sezoni?

Martinović: Rekao bih da je ekipa sjajno izbalansirana. Spoj iskustva i mladosti, potencijala, kvaliteta, karaktera, čak i lokalnih momaka, mada mi se svi ovdje osjećamo kao da smo kući, Bar to stvarno zna da učini za svakoga ko dođe ovdje. S moje tačke gledišta, rekao bih da smo mi najbolja ekipa. Nadam se, i teško je uvijek to dokazivati iz kola u kolo, ali mi smo spremni za to. Imamo u svakoj liniji tima po dva kvalitetna igrača, ja ne vidim da su druge ekipe imaju jače i bolje igrače od nas. Samo to treba sve ugurati u grupu, i znate i sami da fudbal uvijek pada na detalje, na korak više, korak manje, šprint više, šprint manje, i da tu mnoge odluke i padaju.

RB/BI: Kakva je Vaša ocjena pripremnog dijela. Prvi ste krenuli sa pripremama, prvi put Barani su dvije nedjelje boravili u Turskoj. ?

Martinović: Prvi smo krenuli, to jeste fakat, ali to kaže o našoj ozbiljnosti i generalno stručnog štaba i kluba, kako da uđemo u ovu godinu, i kako da u ovom drugom dijelu sezone pokažemo ono što smo naumili. Imali smo stvarno vrhunske preduslove za rad, odlazak u Tursku je, eto, kruna toga. Znate i sami da tamo gro evropskih i svjetskih ekipa dolazi i međusobno se nadmetaju da bi se što bolje spremili za svoja prvenstva. Imali smo jake provjere, protiv ekipa koje su respektabilne iz ruskog prvenstva, uzbekistanskog, kazahstanskog. Milionski budžeti, svakako. Zna se često reći, koliko para, toliko i muzike, ali u ovom našem slučaju, mi smo igrali bara-bar sa svima njima, i pokazali zavidan nivo znanja i spremnosti da možemo da držimo neku konstantu u nadmetanju sa svima njima.

RB/BI: Protiv Sutjeske ste imali “generalku”, ako mogu da primijetim, bila je to i više nego dobra fudbalska predstava na nedelju dana uoči starta sezone. Jaka provjera, i Mornar je pokazao da zaista može puno.

Martinović: Svakako. Drago mi je što se ta zadnja provjera, kako se to u fudbalskim kolarima kaže, generalna proba, baš desila sa njima. Mi smo imali priliku da se sretnemo sa njima više puta ove polusezone. Pokazali smo, što me raduje, jedan solidan nivo fudbala, da ne kažem odličan. Za ovaj trenutni period u kom se nalazimo, svakako da je to obećavajuće, što nam daje elan pred subotnji meč koji dolazi, da uđemo kako smo i do sada ulazili u mečeve, puni samopouzdanja.

RB/BI: Mnogi treneri, igrači, dešavalo se to unazad iks puta, izbjegavali bi da igraju generalku sa jesenjim šampionom, možda i direktnim konkurentom za titulu. Govorim to iz ugla, kako bi se krile karte. Tu moram odati priznanje kako Mornaru, tako i Nikšićanima.

Martinović: To su sve naši konkurenti za najviši plasman ove godine. Meni je drago da se što češće sastajemo, to je vrh prve lige, to je najbolje što mi možemo da ponudimo. Mislim da smo i te kako ravnopravni sa svima njima. Zgusnuto je sve to na tabeli, nalazimo se svi u par bodova, i ovo proljeće će odgonetnuti mnoge nejasnoće i tajne. Ja sam siguran, mi ćemo biti spremni za to. I sami znate, u jesenjem dijelu, imali smo taj niz koji se desio, da kažem, iz nekog perioda kada niko možda nije ni očekivao, ali u nama čuči ogroman potencijal, ekipno.

RB/BI: Kad govorimo o potencijalu, znamo svi da Mornar ima dobru ekipu u odnosu na jesenji dio, nije tu bilo nekih velikih igračkih promjena. Pored Kriještarca i Vukovića, uoči puta za Tursku stigao je Vujnović. Jeli se uspio adaptirati, iako to naravno nije baš pitanje za tebe ?

Martinović: Adaptirao se svakako. Nikola je odličan fudbaler, ima zavidnu karijeru, bogat CV. Ja ga lično znam i od ranije, to je jako školovan igrač, značiće nam puno. I sami znate da je raspored takav da se igra često, gotovo košarkaški, svaka 3-4 dana, plus i takmičenje u kupu. On ima veliko iskustvo, drugačiji je malo igrač od Balše (Sekulića). Znate i sami koliko je Balša valjao nama u prvom dijelu i koliko je utakmica prelomio, i završiće prvi na listi strijelaca, ja se nadam. Namjestio je nišanske sprave. Nadam se da će on ponijeti tu laskavu titulu “kralja strijleca” na kraju, zato što Balša to apsolutno zaslužuje. To je igrač koji je, po meni, “silom prilika” u našem fudbalu, jer njega čekaju svjetske pozornice, to je neminovno. Kao što ste kazali, nijesmo mnogo mijenjali ekipu. Nije ni bilo potrebe za tim. Gro ekipe je ostao isti, na nama je da nastavimo onamo gdje smo stali, i onda nema zime

RB/BI: Drugi dio sezone otvarate sa Tivćanima. Stiže Arsenal. Kao što znamo, u našoj ligi je svaka utakmica priča za sebe, svaki teren je priča za sebe, svaki rival priča za sebe. Uvijek je najteži onaj prvi meč.Što možemo poručiti navijačima uoči subote i gostovanja Arsenala?

Martinović: Kratko kazano, juriš na pobjedu. Svaka utakmica jeste istorija za sebe, pogotovo u ovim našim uslovima, koji ne važe za Bar. Bar ima jedan od najboljih terena, što se tiče uslova, ali generalno u Crnoj Gori fali infrastructure. Na mnogo toga utiče i vrijeme, naravno i dnevno raspoloženje igrača u datom momentu, jednostavno se morate pripremati kao da je životna bitka. Mi ćemo sigurno tako ući u predstojeći meč, jer smo dobro našpanovani za sve to. Poznajemo se, kohezija u timu je nevjerovatna, ja sa nadam samo da ćemo mi zadržati tu konherentnost i konzistentnost koja nas je krasila u prvom dijelu, jer sad se “koplja” lome.

RB/BI: Pored prvenstva, imate i ambicije u Kupu, u završnici ste među četiri ekipe.

Martinović: Što se tiče Kupa, mnogi navijači i poznavaoci fudbala kažu da je lakše doći do trofeja u tom takmičenju, ali ne bih baš tako rekao, zato što je to izuzetno zahtjevno takmičenje. Igra se na ispadanje, to je mač sa dvije oštrice, jedna greška može biti kobna, dok u prvenstvu možete da se ispravljate iz vikenda u vikend, a u kupu, ako ste loši tog dana, možete dati sve od sebe, nije dovoljno. Sve ode u trenu i čekate sljedeću sezonu. Naravno nije lako igranje na dva fronta, ali to me raduje. Mi ćemo sigurno tu biti do kraja uključeni u borbu za osvajanje pehara, i to bi svakako bio jedan šlag na torti za ovu sezonu.

RB/BI: Možda bo to mogla da bude i neka nebeska Pravda. Pprošle godine Mornar je igrao finale protiv Dečića, onaj jedan gol je odlučio. Ove godine svi se nadamo novom finalu i zašto da ne, pehar da bude u vitrinama Mornara.

Martinović: Vjerovatno nam je trebalo to finale, koje su momci, nažalost izgubili, spletom nesrećnih okolnosti. Vjerovatno je bilo potrebno malo ekipi da sazri, i nadođe. Nadam se da, kad se ukrste koplja u datom momentu, da ćemo preskočiti tu prepreku.

Svakako neće biti lako na dva fronta.Imamo “oružja” iz kojih možemo da “pucamo”, i čini mi se da je to dosta heterogeno, raznovrsno, tako da se ja ne bojim uopšte. Čekamo te susrete, pred nama je vrijeme kada će se lomiti koplja. Treba da se radujemo utakmicama. Znate da, kad imate pritisak u životu, to je dobra stvar, zato što imate priliku nešto da mijenjate. Kad nemate to, onda treba da bude problem. Ja bih volio da barska publika to osjeti i da dođe u još većem broju što se tiče prvenstva ali i kupa i da nas podrži, jer sigurno će momcima to prijati. To bi momcima prijalo, prije svega na psihičkoj bazi, da nam daju vjetar, maestral u leđa, da dođemo do zacrtanih ciljeva, a mi sigurno nećemo ostati dužni.

RB/BI: A publika se najbolje poziva pobjedama, golovima, dobrom, borbenom igrom. To ste svi do sada pokazali, koliko volite, cijenite ovaj dres, i siguran sam da će tako biti i u nastavku.

Martinović: Sve te segmente koje ste nabrojali posjedujemo u ekipi. Imamo nadarene, mlade momke, lokalne momke, i to treba da hrabri, što su i te kako kvalitetni i znače nam puno. Tu smo i mi, stariji, da damo doprinos, da ponesemo veće breme, jer to tako i treba. Navikli smo javnost na pobjede i neka tako i ostane.

RB/BI: Rođeni ste Cetinjanin. Znamo svi kakva je atmosfera na sportskim priredbama na Cetinju, kad god su igrali, fudbaleri,  košarkaši Mornara. Bio sam iks puta u dvorani “Vojni stan”, sada Sportski centar Cetinje, na stadionu “Obilića poljana”. Sigurno da je rivalitet bio veliki između Barana i Cetinjana. Kad spominjemo navijače, ne možemo da zaobiđemo velikog prije svega sportskog, odnosno fudbalskog fana, nažalost pokojnog dr Duška Kljakića, koji je takođe bio izuzetno vezan, kako za Cetinje, tako i za Bar.

Martinović: Svakako. Moj tetak Duško Kljakić, pokojni. Ne volim da pričam o prošlom vremenu kada pričan o njemu, ali to je život. Dule je bio car. Njemu svi atributi stoje u vlastitom imenu i prezimenu, mislim da nemamo što dodati, a da on nije za života već i postigao. Dule je, čini mi se, bio član svake familije u Baru i na Cetinju, i širom Crne Gore. Bavio se jednim plemenitim zanimanjem, on je donosio život na ovaj svijet, i bio je u tome neprikosnoven. Znam koliko mu je Mornar bio pasija, isto tako i nautika, on je sve to objedinio u jedno. Nevjerovatno je značio za našu familiju. Ja samo mogu da budem ponosan na njega, nadam se da je i on na nas, jer mi treba da opravdamo njegovo ime. Moja sestra, njegova ćerka, Ana, studira medicinu, i čak prijeti da bude bolji student od njega. Tu je i Danilo, brat, i tetka Olivera, oni svi zdušno prate Mornar, i ja ne smijem da dozvolim u ovom životu da razočaram Dula, i posebni motiv imam svaki put kad izađem na ovaj teren nedaleko, a i svaki drugi u dresu Mornara, i tako će i biti dok budem ovdje.

RB/BI: Ove riječi što si ti uputio, pa slobodno mogu reći da nema Baranina koji tako ne misli. Nema familije koja ga nije upoznala, direktno ili indirektno bila u komunikaciji s njim. Kad god bi se videli bili u komunikaciji, nezaobilazna priča bila je ne samo o medicine, već obavezno teme su bile pomorstvo, nautika …

Martinović: Dule je bio svjetski čovjek, učen, svestran. Determinisalo ga je to na koji način radi stvari, a radio ih je najbolje na svijetu, uz jednu ogromnu dozu duhovitosti i ljubavi koju je izražavao za ove te pomenute stvari, a iznad svega familiju. I stigao je sve, znate kako je to stresan posao koji je on obavljao, stigao je da sve nas prati, gdje god bili, a mnogo nas je u familiji. Kažem Vam, kad se on pomene, možemo samo da ustanemo i da iskažemo poštovanje što se njega tiče.

RB/BI: Kad smo se dogovarali za ovaj razgovor, i kad smo počeli ovu emisiju, ni na kraj pameti mi nije bilo da će u ovom smjeru otići razgovor. Ali mi je drago da smo i o njmeu prozborili par riječi, jer sigurno da taj čovjek to i zaslužuje. Sad mi u tren kroz glavu prođe ideja. Počela je igradnja vrtića u Baru, možda i moj skromni apel, ako to smijem da kažem, a mislim da dijelim mišljenje 99.9% Barana, da novi vrtić treba možda da nosi i njegovo ime, ako je to zakonski moguće !

Martinović: To ste mi pomenuli, i mislim da bi to strašno bilo lijepo. On to apsolutno zaslužuje, bez ikakve subjektivnosti, mislim da, eto, i iz objektivnosti, Vi znate, Vi ste iz Bara, znam koje su reakcije na sami njegov pomen, mislim da bi to bila strašna stvar za čitavu našu familiju, a pogotovo za njegovo ime i za ono što je radio za života.

RB/BI: Pred kraj ovog razgovora da se vratimo vašoj karijeri. Do ljeta si ugovorom vezan za Mornar. Kakvi su planovi ili je rano o tome govoriti ?

Martinović: Vezan jesam ugovorom do ljeta, mislim da je sad fokus na ovo što želimo napraviti, možda je i rano govoriti o tome, ili nije, znaće najbolje ljudi koji vode klub. Ali svakako da se ja ovdje prelijepo osjećam, Bar je moja kuća, Crna Gora je moja kuća, gdje god se našao, pogotovo ovdje ili na Cetinju, blizu je i Podgorica, to je ta tromeđa. Za sad idemo korak po korak, život me je tako i naučio. Ne možemo se lansirati u budućnost, prošlost ostaje tamo gdje je, tako da, moć sadašnjeg trenutka nek ide.

RB/BI: Za šest mjeseci, ste iskusniji i zreliji u Mornaru, jedno drugo ste sada maksimalno dobro upoznali, sve to može da donese, da ne preudiciramo stvari, ali neke nevjerovatne stvari koje su bile naučna fantastika za barski fudbal.

Martinović: Misaona imenica, ali na horizontu su sad, možda ih i vidimo, sad treba marširati do njih, galopirati, kako god. Ne možemo to da smaknemo s uma, tako da je prirodno razmišljati o tome.

RB/BI: Prije Mornara, imao si bogatu internacionalnu karijeru, skoro deset godina van Crne Gore. Bio si u dobrom dijelu Evrope i svijeta, čak i u ratnim zonama ?

Martinović: Počeo sam na Cetinju, odnosno FK “Cetinje” tadašnje, koje još postoji, ali  kasnije sam prešao u Lovćen. Poslije sam otišao u Sloveniju, bio sam tamo pet godina, nastupao za “Aluminij” i “Maribor”. Stigao sam da pođem i do Ukrajine, Uzbekistana, Kazahstana, Izraela, Sarajeva, odnosne Bosne i Hercegovine, odnosno Subotice – Srbija. Prepun sam iskustva. Imao sam neke životne okolnosti koje su na bazi greške, što se tiče, greške koje se mogu tako nesrećno dogoditi u jednoj karijeri, kao što su čak dva rata u dvije uzastopne godine. Ratno područje u Odesi, zatim sljedeće godine i ratno područje u Izraelu na samom početku ugovora, to je dosta uticalo na moju karijeru, ali ne mogu reći da nijesam zadovoljan. I te kako sam zadovoljan tamo gdje sam i bio i što sam sve stigao, a naravno kruna svega toga je i reprezentacija, gdje imam tri seniorska nastupa. To sam sebi postavio vrlo rano u djetinjstvu, a i možda i znate koji je taj zanos za državom, koliko je izražen na Cetinju. Mislim da je to jedna najljepša stvar, jer nas su učili da uvijek gledamo što možemo državi da damo, a ne što od nje da uzmemo. Ja sam vaspitan u tom duhu, i stigao sam da ostvarim taj san, to je za mene bio ideal i maksima u životu. Dosta stvari u karijeri su mi bili poslovni poduhvati, i obogatili su me, ali nijesam ja sanjao ni Real Madrid, vjerujte mi, ni Mančestere, nego dres državni, i došao sam do njega.

RB/BI: Koja je to bila prva utakmica, sigurno da se to ne zaboravlja ?

Martinović: Naravno … Gibraltar, u Podgorici, tada sam debitovao, 2021. godine. Za vrijeme korone, famozne, igrao sam i protiv Bosne i Hercegovine i Izraela. Nažalost, poslije toga su se i desili ti ratovi, i uticali su na moju karijeru da jednostavno moram drugim putevima da idem. Ali, ostao sam na putu, dosljedan sebi, dosljedan radu, uspio sam da postignem nešto što sam zacrtao.  Naravno, nijesam rekao zadnju riječ, imam još dosta toga da pružim, iako su mi 32 godine. Dosta još “goriva” imam u nogama, što je najvažnije, jer ako vas napusti volja i motiv u ovom poslu, onda znate što treba da se uradi.

RB/BI: Došli ste u Bar u avgustu prošle godine. Kad je došlo do te ideje, odnosno realizacije da postanete član Mornara, da li je bilo dvoumljenja, razmišljanja, iz ugla jednog fudbalera koji je prošao zaista puno selekcija i ekipa?

Martinović: Znate kako, po prirodi stvari želio sam da se nađem u Crnoj Gori. Ja sam imao aktivan ugovor u Kazahstanu, međutim došlo je do zasićenja, generalno, inostranstvom. Mnogo sam, zbog upravo pomenutih ratova, mijenjao sredine, kofer mi je stalno bio u rukama. Ja mislim da je selidba druga na skali po stresnosti. Ali, nosio sam to sa sobom, želio sam da provedem malo više vremena sa familijom, i da se vratim kući. Mornar jeste ispao spletom okolnosti. Moj veliki drug i saigrač Darko Zorić, se vratio u Bar. Zajedno smo igrali u Kazahstanu, i onda me je nedugo zatim, pozvao. Nije bilo dvoumljena, skoro sa većinom momaka sam se znao od ranije, kapitena i mnoge momke, Balšu, Stefana Popovića, sad da ne preskočim nekoga, Stijepovića… Vi kad pogledate ekipu, imena ta, i da potrčite je čast zajedno sa njima, a kamoli da se dvoumite.

RB/BI: Drago mi je da se nisi pokajao, jer ni uprava ni navijači, vjerujem takođe nijesu, naprotiv … Lijepo je vidjeti ovu defanzivu Mornara, lijepo je vidjeti kompletan fudbalski pogon Mornara. Sve to najavljuje neke velike stvari. Na kraju opet da se vratimo na subotu, 21. februar i meč sa Arsenalom. Kreće proljećna polusezona, na “Madžarici” od 17 sati, sigurno da imaš poruku za navijače ?

Martinović: Prije svega momci su napravili fenomenalan uspjeh u Evropi prije dvije godine. To je za skidanje kape. Čini mi se da je to dodatni motiv za ovu sezonu, za ovu generaciju, da se to čak i prebaci. Svi ti rekordi i granice postoje kako bi se pomjerale. Iskoristio bih priliku da pozovem navijače da dođu u što većem broju da zagriju dlanove i grla, jer će nam pomoći. Vjerujte mi, ako ne meni, hoće mladim momcima koji su sa nama, to će njima mnogo značiti, a mi ćemo odgovoriti kako treba, poručio je defanzivac Mornara.

Podijeli na društvenim mrežama