Na Svjetski dan knjige i autorskih prava gošća Radio Bara bila je Ilma Karađuzović, djevojka koja je svojom iskrenošću i lakoćom izraza uspjela da na Instagramu, za veoma kratko vrijeme, pridobije veliki broj istinskih zaljubljenika u pisanu riječ.
Oduvijek je voljela da piše, a njena ljubav prema knjigama i pisanju potiče još iz osnovne škole. Ipak, Ilmina “priča” na Instagramu počela je prilično spontano.
“Nisam imala običaj da objavljujem svoje priče na društvenim mrežama, ali jedna rečenica u opisu fotografije se pretvorila u dvije, zatim u čitav pasus, a kasnije je to postalo i mnogo duže. Interesovanje ljudi je raslo, sve više njih je ulazilo na moj profil i upućivali su mi lijepe riječi, tako da sam se u jednom periodu oslobodila i jednostavno je to krenulo samo od sebe”, prisjeća se Ilma.
Njen profil i rad prati više od 11 hiljada ljudi, a Ilma kaže da, kada je započinjala ovu priču, nije očekivala da će privući toliko osoba.
“Razmišljala sam o tome kao o nekom svom ventilu. Gledala sam na to jednostavno kao na virtuelni dnevnik, znala sam da postoje sigurno ljudi koji će se pronaći u nekim rečenicama. Krenula sam iz nekog svog oslobađanja, uopšte ne misleći o brojkama, a to je rezultiralo sa dosta pratioca koji mi se svakodnevno javljaju”, objašnjava.
Njene priče mogu se podijeliti u dvije grupe. Prva prikazuje imaginarne priče, a druga potiče od njenih svakodnevnih dešavanja.
“To su priče o neobičnim ljudskim životima koje su mahom izmišljene i svode se na razne događaje. Tako se može naći priča o djevojci koja je izgubila posao, o čovjeku koji vodi bitku sa depresijom, zatim priča o odrastanju jednog dječaka… U suštini su to imaginarne priče, iako ih često povezujem sa događajima koje čujem, pa povežem stvarnost i maštu. A drugi dio baš predstavljaju neke priče iz dnevnika – to su neke moje brige, mali problemi, pisma majci, način na koji ja prevazilazim neke svoje komplekse, iskazujem sreću…”, navela je Ilma.
Mlada spisateljica ističe da je pisanje jako bitan faktor u njenom životu.
“Ne mogu da kažem da je to samo hobi, jer nije, ja ako ne pretočim nešto u riječi, jednostavno smatram da će to da nestane. Smatram da sve živi ako je zapisano – živi duže, živjeće poslije mene, ljudi o kojima pišem živjeće vječno zbog riječi koje su o njima zapisane. Sve što mi se desilo, bilo to pozitivno ili negativno, ostavilo je neki trag i samim tim što postoji zapisano, tačno je da se desilo. Ako nije zapisano, kao da se nije ni desilo. Zbog toga pišem i zato mi pisanje toliko mnogo znači”, objasnila je.
Ilma je otkrila da spada u grupu “dosadnih” čitača, objašnjavajući to činjenicom da su joj se uvijek, čak i kroz srednju školu, sviđale lektire.
“U tim godinama lektire nisu nešto što volimo da čitamo, ali meni su se uvijek sviđale i ostala sam takav tip. Iako čitam dosta, uvijek se vraćam ‘Tvrđavi’ Meše Selimovića. To je knjiga koju ću uvijek da preporučim nekome ako je nije pročitao. Pročitala sam je u četvrtom srednje i ostavila je na mene veliki utisak, kao i ‘Na Drini ćuprija’ od Iva Andrića. Čitam mnogo i čitam svašta. Izuzetno volim i od Gordera ‘Djevojku sa pomorandžama’, jedino ne pribjegavam trilerima, krimi romanima, ja sam tradicionalan tip čitača”, kazala je Karađuzović.
Još u najranijim razredima spoznala je da ima dar i potrebu da piše, a sjeća se i prvog sastava koji je obilježio početak njenog spisateljskog života.
“Zvao se ‘Riječi padoše tišinom sobe kao kamenje u jezero’, uvijek sam voljela slobodne teme i posebno sam ih cijenila, jer sam mogla slobodno da pišem i da pogodim taj dramski efekat riječi koje su izgovorene”, kazala je.
Karađuzović navodi da inspiraciju najviše pronalazi u ljudima i u svakodnevnim dešavanjima.
“Mašta je najbitnija kod svakog ko piše. U jednom periodu sam često putovala vozom i toliko sam kratkih odlomaka čula u razgovorima sa ljudima, da bih potom stvorila sliku šta je tu moglo da se desi. Inspiraciju pronalazim gotovo u svemu, najviše u ljudima i njihovim pričama kojima sama domaštam kraj”, objasnila je.
Ilmin profil uglavnom prate žene, a sa većinom njih se i sprijateljila.
“Instagram je zaista postao bitan. Trudim da odgovorim na baš svaku poruku koja mi stigne, ti razgovori često postanu privatni. Ljudi mi otkrivaju svoju privatnost i drago mi je što mi vjeruju toliko, mada ne znam čime sam to zaslužila. Pratioci mi pišu jako fine stvari, imaju dosta pozitivne komentare i imam osjećaj kao da poznajem skoro sve njih koji mi se javljaju. Razvila sam divna prijateljstva i poznanstva”, otkrila je Karađuzović.
Kaže da bi lagala ako bi kazala da nikada nije razmišljala da svoje “Instagram priče” pretoči u knjigu, ali da, za sada, nema konkretne planove.
“Vjerujem da smo svi mi koji smo nekad nešto pisali i koji se toliko tome dajemo in a takav način, da smo maštali o tome da te riječi budu odštampane, da imaju korice i posvetu. Nadam se tome, ali nemam konkretnih planova, jer isto kao što sam počela sve ovo, ne želim da planiram takve stvari. Čekam i vidjeću šta će vrijeme da mi donese i kako ću sve to da razvijem, ali neću odustati od toga jer to definitivno postoji kao zamisao u mojoj glavi”, objasnila je.
Ilma navodi i to da joj je podrška porodice od krucijalne važnosti.
“Svoje tekstove sam uvijek prvo majci čitala, jer mi je njeno mišljenje bilo izuzetno važno. Onda sam s godinama shvatila da je ona možda previše sugestivna, ali svakako su mi prijale njene pozitivne reakcije. U početku mi je bilo možda malo i neprijatno da iznesim svoj privatni život, da pišem o stvarima o kojma možda i nije dobro pričati – o brigama, problemima… Međutim, ipak sam odlučila da se ne obazirem na to jer sam, s obzirom na Bar i Crnu Goru, mnogo van tih razmišljanja” istakla je Ilma.
Karađuzović je kazala i da nije imala previse iskustva sa negativnim komentarima – “U malim sredinama ljudi očekuju da sve ostave na tom nivou na kojem se do tada razvijalo. Možda nekome smeta što sam previše otvorena, što sve iznosim u javnost, ali ja ne smatram da sam bilo čime poljuljala svoj moralni i intelektualni aspekt. Smatram da iznosim stvari kojima se svima dešavaju u životu, ali ne vole svi da pričaju o tome”.
Prisjeća se da je, još dok je bila tinejdžerka, pogađalo to što bi pojedini prokomentarisali da potiče iz porodice “običnih slastičara”.
“Na sreću nisam se obazirala na to i sada sam se našla u poziciji da ja pišem o ljudima koji su mi upućivali takve riječi. Bilo je takvih komentara da se jednostavno ne očekuje od mene da budem to što jesam, s obzirom na zanimanje mojih roditelja, predaka… Ipak, ja to postižem i zbog takvih komentara u današnje vrijeme pišem”, bila je iskrena Karađuzović.
Ilma ističe da joj, kako vrijeme odmiče, karantin sve teže pada, ali poštuje sve mjere koje su nadležni izdali.
“Kako je ova situacija odmakla, već pomalo ludim, ali nadam se najboljem i znam da je najbitnije iz ovoga izaći zdrav, tako da mi je to bila glavna misao. Gledam serije, filmove i kuvam mnogo, a što se knjiga tiče trenutno čitam od Markesa ‘O ljubavi i drugim demonima’. Inače mnogo volim i Pola Ostera njegovu ‘Njujorška trilogija’, kao i roman ‘Nevidljivi’. Mnogo volim i izuzetno je popularan švedski pisac Frederik Bakman. Volim njegove knjige i od njega sve preporučujem, on je pravi pisac 21. vijeka – lepršav, dovitljiv, pametan… sve ono što jedan pisac u ovim vremenima treba da bude”, objasnila je Ilma poručujući svima da uvijek vjeruju u sebe i da nikad ne razmišljaju šta će okolina reći, ali i da u ovoj situaciji, u kojoj smo se našli, ostanemo doma kako bi iz nje izašli zdravi.
