Prije 60 godina, kao mlade doktorke, došle su u Bar, tiho, gotovo neprimjetno i, baš kao po dogovoru, tiho, gotovo bezglasno, okružene svojima, u svojim domovima, otišle u uspomene, u sjećanja, u vječnost. Dr Dušanka u septembru, dr Marija ovog jula.
Primarijus dr Dušanka Malić je rođena u Nišu. Djetinjstvo i ranu mladost provela je pored Nišave, a gimnazijske dane dovršila u Ćupriji, pored Ravanice i Morave. Medicinu je studirala u Beogradu. U istoj grupi, na vježbama upoznala je Crnogorca Danila, radoznalog i harizmatskog mladića iz Bara. I oni će poslije završenih studija stati pred matičara. Dušanka je pripravnički staž obavila u Nišu, a potom dolazi u Bartulu, pored vrbaka Vruće rijeke i tamnozelenog urnebesa Džidžarina.
Dr Marija Mijović je rođena neku godinu kasnije od Dušanke, u Bođanima, pored monumentalnog srednjevjekovnog manastira. Tu nadomak bačkih salaša pohađaće novosadsku gimnaziju i pamtiće kako je kao djevojčica sa ocem na saonicama išla preko zaleđenog Dunava u Vukovar. Studira medicinu u Beogradu i, gle čuda, tu u Studentskom gradu, na pljesnaku, a voljela je igru i ples, upoznaje markantnog Crnogorca iz Bara, Batrića Baća, u koga se zaljubljuje na prvi pogled, jer naprosto sumnjam da ju je Baćo mogao osvojiti igrom i plesom. Završiće studije, on arhitekturu, vjenčaće se. Marija će staž obaviti u Baču, a zatim će, beskraj Panonije, zamijeniti smokvama u Bjelišima i beskrajem plave vode.
Dušanka i Marija će se prvi put vidjeti i upoznati u Baru, kao mlade barske nevjeste, doktorice. Govorile su ekavski i nikome to nije smetalo. Obje su napravile izuzetne stručne karijere. Dr Dušanka je završila specijalizaciju očnih bolesti. Može se smatrati osnivačem savremene oftalmologije u Baru. Bila je vrhunski profesionalac, sa ogromnim opštim medicinskim obrazovanjem. Uredna, pedantna, prezirala je svaku površnost. Korektnog odnosa prema pacijentima, prema kolegama i prema saradnicima. I sa nešto složenijom socijalnom inteligencijom. Bila je nesporni autoritet. Sve vrijeme je imala nesebičnu pomoć svoga supruga profesora dr Danila koji je obilježio hirurgiju Bara u drugoj polovini 20. vijeka. Radovala se i ponosila sinovima i unucima.
Dr Marija je završila specijalizaciju ginekologije i porodiljstva i sa doktorom Žarkom može se smatrati utemeljivačem moderne ginekologije i akušerstva u Baru. Bila je komunikativna, vesela, voljeli su je i pacijenti i osoblje, zračila je nadom, dobrotom i ljubavlju. Proživjela je čarobni život sa Baćom koji je postao zaštitni znak barske i crnogorske arhitekture. Ponosila se svojim kćerkama i mnogobrojnom unučadi.
Dr Dušanku i dr Mariju nama, Baru, sam je Bog darivao.
Bile su došljaci, izvanjci, koleginice, prijateljice, komšinice. Ne samo po Hipokratu, one su bile sestre. I bile gospođe, bile su dame.
Redovno sam se čuo sa objema, telefonom, naravno, zbog starosti i bolesti, i zbog korone. Bila mi je čast da smo bili saradnici, da smo se družili, da smo bili prijatelji. Volio bih da mladi barski ljekari, što u ovom teškom vremenu ispisuju nove, uzbudljive stranice medicine u Baru, pamte dr Dušanku i dr Mariju, i da na njihovim primjerima dograđuju i bogate veličanstveno zdanje naše profesije. I da ih nikad ne zaborave.
Zaborav – to znači mreti na trenutke.
(Lični osvrt dr Ljuba Živkovića)
