Preminuo je Mićo Rakočević, najpoznatiji optičar na jugu Crne Gore.

U njegovu radnju dolazili su i Budvani, Ulcinjani, Podgoričani… Znali su da će Mićo vrhunski, filigranski precizno, obaviti svoj posao, i da će s poštovanjem i lijepom riječju biti dočekani i ispraćeni. Naočare iz “Optike Rakočević” bile su brend.

Neobičan je bio taj, po vokaciji, zanatlija: obrazovan, načitan, informisan. Ispod banka u njegovoj optici stalno je virila neka poluotvorena knjiga. Mnogi Barani raznih profesija tu su rado dolazili na “čašicu razgovora”.

Držao je do sebe i svojih stavova i tvrdo ih je branio. Tu kompromisa nije bilo. Sa druge strane, bio je i mek kao pamuk, spreman da poturi leđa i pomogne bilo kome, u bilo koje vrijeme.

Mićovo kavaljerstvo je posebna priča. U njegovom društvu malo se ko mogao uhvatiti za novčanik. “Ne treba robovati novcu”, uz osmijeh je govorio.

Kad je, prije nekoliko godina, umro njegov otac Novo, jedinstven komentar Barana bio je: “Umro je dobar i častan čovjek.” Lijepo je kad se to može reći i za oca i sina. Soj je soj.

Nedavno je napunio 66 godina, umro je relativno brzo, od najteže bolesti, nije se mučio. Znao je od čega boluje, ali ga niko nije čuo da jadikuje. Bio je dostojanstven i u životu i u smrti.

Doživio je ono što je san svakog roditelja – dobio je četvoro divne unučadi. A porodica mu je bila sve. Izgarao je da svojoj djeci omogući, kako je govorio, bolji život od njegovog. Saša, Vanja i Marko imali su svu ljubav ovog svijeta, od oca i majke Cice, istinske heroine, koja se čitav život svila oko Vanje.

Mićo je u mladosti bio dobar sportista. I izuzetno talentovan šahista, majstorski kandidat, pouzdani prvotimac ŠK “Mornar”. Igrao je hazarderski, na osjećaj, koji ga nije varao, jer je imao šahovsku “žicu”. Šah je ostao njegova velika strast do kraja života.

Mićo Rakočević biće sahranjen sjutra, u nedjelju, 15. juna, u 14 časova, na gradskom groblju Gvozden brijeg u Baru.