Malo koji gost Radio Bara i Bar Infa je izazvao nepodijeljene simpatije slušalaca i čitalaca kao što je to bio slučaj prije dvije nedjelje, 13. januara, kada je u emisiji “Priče s Baranima” gostovala jedna od najstarijih Spičanki Jana Brnjada.
Gošća 67. izdanja, domaćica iz Sutomora, po mišljenju starosjedilaca “živa enciklopedija Spiča”, govorila je filozofski mudro i sa puno životnog iskustva o ovom dijelu naše opštine prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata, okrivajući detalje koje ni istoričari ne pominju, govorila o toponimima kojih nema, ali se dotakla i današnjeg doba i aktuelne crnogorske zbilje.
Intervju je objavljen na Bar Infu u utorak, 17. januara, i za samo nekoliko dana pročitalo ga je skoro 2500 ljudi. Na FB stranici Bar Infa za 24 sata je “zaradio” 320 lajkova, a reakcije su bile uniformno dobre.
“Prosto sam uživala u njenoj priči, kao da sam živjela njen život. Koliko god da je težak njihov život bio prije, jer se teško živjelo. Mnogo im je bilo ljepše prije, više su se družili, pomagali, voljeli… Danas je to sasvim druga priča….Respekt za divnu bakicu iz Sutomora”, pisala je Vesna Zenović, dok je Slavica Ivović dodala da “od ovakvih osoba treba učiti, sve što kaže treba zabilježiti, da se zna i da se ne zaboravi”.
Janin sin, Mišo Brnjada, ne krije da je iznenađen ovolikom količinom reakcija na majčino gostovanje na Radiju. “Reakcije i komentari Barana, naročito Spičana, su stizali meni na mejl ili na društvene mreže iz čitave Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Amerike, Kanade, Skandinavije… Naš rođak Marko mi je rekao prije nekoliko dana da, đe god se okrene po Baru, bilo među lovce, bilo u Opštinu, bilo na pjacu, prvo ga pitaju što mu dođe Jana što je dobro pričala na radiju”.
U samoj kući baba Jane bilo je relativno mirno, jer nije radio fiksni telefon, ali je zato “ceh platila” rođaka. Baka Jana potencira da ništa naročito nije pričala, ali da joj je milo što su je ljudi čuli i razumjeli.
“Nemam mobilni, neću da se mučim s tim, a nije mi radio fiksni danima, pa su mnogi mještani zvali moju rođaku Ozanu iz Sutomora. Govorili bi joj da me pozdravi, dobila sam pohvale i od kćerkine kume Zumre iz Njemačke, a specijalnu zahvalnicu punu ljubavi je poslala rođaka Sneža Mišević…
Mogu da kažem da sam ispričala samo jedan dio što sam znala o našemu lijepome Spiču, i da ovaj kraj đe su se ljudi pazili i voljeli, i đe nikad nečija ruka nije podigla oružje na brata koje god da je vjere, treba da služi kao uzor drugima. Mi smo onakvi kakvi smo, a dobri smo”, kaže baka Jana Brnjada, naslonjena na crvenu komodu, ručni rad njenog oca Ilije, koju je donijela u prćiju.
“U njemu čuvam ručne radove, vezene stolnjake, Vilerove goblene, milje… da prćijam unuke kad se udaju”.
