U Bar i Crnu Goru nedavno su stigla nova priznanja i to iz oblasti irskog plesa, a sve zahvaljujući Liliji Pustovalovoj, Ruskinji koja već godinu živi u našem gradu. Ona se sa takmičenja irskih plesova, koje je 4. novembra održano u Bukureštu, vratila sa šest medalja, a nastupala je kao nezavisna plesačica iz Crne Gore.
Najbolji plasman ostvarila je u kategoriji „Primarni teški trofej“ gdje je osvojila drugo mjesto.
„Bila mi je čast da predstavljam Crnu Goru na takmičenju i to je bio prvi put da je plesač iz Crne Gore učestvovao na ovakvom događaju“, kazala je Pustovalova za Radio Bar i Bar Info.
Bukureštanski feis (irsko takmičenje) je jedini u jugoistočnoj Evropi koji je odobrila Irska komisija za ples (CLRG). Na takmičenju su učestvovali plesači iz 32 škole iz Srbije, Austrije, Bugarske, Francuske, Njemačke, Italije, Izraela, Mađarske, Slovačke, Ukrajine, Poljske, Češke, Rumunije, Portugala i mnogih drugih zemalja, uključujući i Crnu Goru.
Pustovalova je sa porodicom u Crnu Goru došla prije godinu zbog političke situacije u Rusiji, a našu zemlju su za stalni boravak izabrali nakon što su 2019. bili na desetodnevnom odmoru, kada su i otkrili sve njene ljepote.
„Volim planine, more, kvalitet vazduha, hranu, ljude i naše slične kulture i mislim da je Crna Gora bila najbolji izbor za nas, jer imamo malu djecu kojoj je potrebno sigurno i prijateljsko mjesto za odrastanje. Odabrali smo Bar zbog ambijenta, broja sunčanih dana, kao i pogodne lokacije prema Podgorici i Budvi. Živimo ovdje godinu i nimalo se ne kajemo zbog svog izbora. Po mom mišljenju, Bar je najbolji grad na moru u Crnoj Gori“, zadovoljno je kazala.
Pustovalova se irskim plesom bavi od 2016. godine, ali je zbog djece pravila pauze. Ipak, prošle su dvije godine otkako se konačno vratila redovnim treninzima i postavila sebi visoke ciljeve.
„Počela sam da se takmičim u Rusiji, ali su zbog sankcija ruski organizatori takmičenja izgubili priliku da održavaju zvanične plesne događaje na kojima plesači nastupaju pred visokoprofesionalnim irskim učiteljima plesa i sudijama i mogu da prelaze sa jednog nivoa na drugi. Nastavila sam da usavršavam svoje vještine, ali, nažalost, bez međunarodnih takmičenja i nezavisne procjene sudija, karijera plesača je osuđena na propast. Prije nego što sam se preselila u Crnu Goru, svi moji plesovi za početnike bili su završeni osvajanjem 1. i 2. mjesta na ruskim nezvaničnim takmičenjima. Zbog toga nisam mogla ponovo da ih plešem i morala sam da pređem na viši nivo“, objasnila je.
U Crnoj Gori je počela da uči napredni plesni program kojim se predstavila na Bukureštanskom festivalu – četiri nova plesa na osnovnom nivou i dvije specijalne predstave. Trebala joj je cijela godina da se spremi za takmičenje.
„Bilo je prilično teško samostalno učiti. Trener mi je poslao video snimke nastupa drugih plesača i morala sam da učim iz tih snimaka. Naravno, imala sam priliku da postavljam pitanja i dobijem povratnu informaciju o svom učinku, ali odgovornost za napredak bila je samo moja“, podvukla je.
Liliia ističe da je irski ples veoma težak, iako spolja izgleda lako i opušteno. Pleše se u dvije vrste obuće, mekim i tvrdim cipelama.
„Ples u mekim cipelama je na mnogo načina sličan baletu. Kada plesač tek počne da uči, on se prije svega uči da zadrži 5. poziciju – pete ne bi trebalo da dodiruju pod, svi pokreti se izvode na pola prstiju. Za savladavanje osnova potrebno je godina redovnih časova. Tada igrač počinje da savladava ples u tvrdim cipelama, abto je izazov. Na 5. poziciju na poluprstima dodaje se prilično brz korak. Izgleda spektakularno, ali savladavanje prvog, teškog plesa traje oko godinu“, iskrena je.
Lillia kaže da je pokušavala da pronađe školu irskog plesa ili pojedince koji bi joj davali lekcije, ali bezuspješno. Zbog toga je počela sama da vježba.
„Krenula sam sama sa časovima u iznajmljenim salama za vježbanje, bilo je to zimi, ali sam u proljeće shvatila da mogu da treniram na otvorenom i smanjim troškove. Nažalost, asfalt i ulične pločice nisu pogodne za trening u plesnim cipelama, pa sam trenirala u patikama za trčanje koje su ublažile udar. U patikama je dobro odraditi plesove u mekim cipelama, ali je nemoguće odraditi korake. Tokom zime sam iznajmila salu sa linoleumom, ali se taj prostor ubrzo zatvorio, a ja više nisam uspjela da nađem salu sa odgovarajućim podom, pa sam na komadu linoleuma vježbala kod kuće, ali je i tu bilo nemoguće odraditi cijeli ples zbog skučenog prostora. U jesen sam pronašla neke otvorene površine sa plastičnim podovima na šetalištu i pokazalo se da je manje klizav od laminata, ali dovoljno gust da čujem zvuk mojih cipela. Onda sam jednog dana primjetila drveni pod na centralnom trgu kod fontane i otada je on postao moj oktobarski poligon za pripremanje za takmičenje“, u dahu priča.
Obično trenira dva do tri puta nedjeljno, ali je dvije nedjelje prije Feisa trenirala svakodnevno.
„Ponekad sam znala da treniram i dva puta dnevno, jer sam osjećala da nisam dovoljno dobra da se takmičim sa jakim plesačima“, priznaje.
Lillia ne želi da se zaustavi na ovome, cilj joj je da pređe na viši nivo i da osvoji što više medalja na narednim feisima.
„Nakon bukureštanskog feisa, shvatila sam da mogu da učestvujem na međunarodnim takmičenjima, tako da planiram da nastavim sa ovom praksom i idem na sljedeće feise sa ciljem da osvojim prva mjesta za sve plesove osnovnog nivoa i pređem na sljedeći viši nivo – srednji (posljednji razred prije Otvorenih kvalifikacija)“, optimistična je.
Ona je ukazala i na interesovanje Crnogoraca za irski ples.
„Tokom mojih proba na otvorenom, ljudi su me često pitali o irskom plesu. Neki od njih su pitali za časove za svoju djecu, jer su mališani često plesali uz moju irsku muziku. Nažalost, nemam odgovarajuće obrazovanje za podučavanje djece. Ipak, nadam se da će ovdje jednog dana biti otvorena prva škola irskog plesa u Crnoj Gori“, zaključila je Pustovalova .
