Harizmatični, energični, nasmijani članovi posade italijanskog Jedriličarskog udruženja “Hormiae mare Nostrum”, Đovani Di Ruso, Masimiliano de Meo i Ćiro Esposito, pobjednici su regate “Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva” koju je, u sklopu proslave Dana obnove crnogorske nezavisnosti, organizovao Jedriličarski klub “Latinsko jedro” iz Bara.

Drugi su kroz cilj prošli jedriličari kluba “Mandrać Tivoli” iz Pule – Lučano i Mirjana Sošić i Zoran i Darna Bičvić, a treći je bio Saša Keković iz Herceg Novog. Trofeje je najboljim jedriličarima uručila direktorica Jedriličarskog kluba “Latinsko jedro”, Miroslavka Lala Bokovac.

Centralna manifestacija trodnevnog druženja u Baru održana je u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” pred velikim brojem zaljubljenika u more, bijela jedra, tradiciju i zajedništvo.

Procjena organizatora da nema ljepše i moćnije uvertire u događaj koji slavi crnogorsku maritimnu baštinu i blago Jadrana, od himne, pokazala se kao promišljen, mudar potez. Naročito što su na to koliko i zašto treba voljeti Crnu Goru, čarobnim glasovima, a capella izvedbom, podsjetile članice vokalnog sastava “Alata”.

Dvije decenije slobodne, samostalne i evropske Crne Gore obilježene su, tako, uz more koje nas je oduvijek povezivalo sa svijetom, uz jedra koja simbolizuju slobodu, trajanje i snagu našeg pomorskog identiteta.

Samostalna savjetnica u Direkciji za lučku i brodarsku djelatnost u Upravi pomorske sigurnosti Olivera Stojanović, u Bar nije stigla samo u svojstvu predstavnice važne institucije, već i da podsjeti koliko su sigurnost na moru, odgovornost i briga o pomorskom prostoru važni za život naše obale i svih kojima je more dio života.

„Posebnu simboliku ovom događaju daje činjenica da se održava u Baru, gradu koji svojom istorijom poTvrđuje značaj susreta kultura, razvojnih perspektiva u oblastima pomorstva, tuRizma, trgovine i jačanja pomorskih veza. ‘Jedra Jadrana’ okupljaju ljude različitih generacija i kultura, sa istim ciljem – da sačuvaju pomorsku tradiciju i inspirišu mlade ljude da zavole more. Zato jedrenje nije samo sport i takmičenje, ono je filozofija života i simbol duboke povezanosti čovjeka sa morem“, poručila je Stojanović.

Ovaj događaj, podcrtala je, živi zahvaljujući ljudima koji pokazuju da se baština ne nasljeđuje samo rođenjem, već, prije svega, odgovornošću, ljubavlju i predanošću, sa ciljem da se sačuva i prenese generacijama koje dolaze.

„Upravo nas Kalafatska radionica ‘Bokovac’ podsjeća da prave vrijednosti nastaju polako – rukama, srcem, znanjem i poštovanjem prema moru. Njihov rad nije samo zanat, već pravo umijeće tradicionalne drvene brodogradnje i latinskog jedra kao važnog dijela mediteranskog pomorskog nasljeđa. Kroz njihov trud i posvećenost jasno se vidi koliko je more duboko utkano u identitet Crne Gore“, istakla je Stojanović, uz podsjećanje da „more za nas nije samo prirodni resurs, već predstavlja istoriju, kulturu i našu budućnost“.

„Samim tim, podstiče nas da nastavimo sa razvojem pomorske infrastrukture, unapređujemo obrazovanje, bezbjednost plovidbe, kao i da promovišemo sportove na vodi u skladu sa savremenim standardima i potrebama današnjice“, zaključila je ona, uz poruku učesnicima da joj je želja da nas “Jedra Jadrana” i dalje povezuju kao more i obalu, noseći u sebi ljepotu i duh zajedništva do nekih novih susreta.

Istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović je na završnom događaju manifestacije „Jedra Jadrana – spoj tradicije i zajedništva“ govorila na inspirativnu temu „Zaštita maritimne kulturne baštine“.

Ukazala je da „maritimna baština Crne Gore predstavlja jedno od najvažnijih svjedočanstava istorijskog razvoja, identiteta i povezanosti crnogorskog primorja sa mediteranom“.

„Maritimna baština ne obuhvata samo stare brodove, luke i pomorske objekte, već i znanja, vještine, običaje, priče i zanate koji su generacijski nastajali i prenosili se. Identifikacija Crne Gore kao primorske i pomorske zemlje, nije samo u njenim slavnim pomorcima koji su odvajkada plovili svjetskim morima, već u često anonimnim pregaocima, vještim neimarima brodova, koji su ta putešestvija omogućavali“, kategoRična je.

Upravo zato je, smatra dr Miranović, od posebnog značaja očuvanje kalafatskog zanata. Kalafati su, navela je, nekada bili nezaobilazan dio života primorskih gradova, a njihovo znanje podrazumijevalo je mnogo više od same tehničke obrade drveta…

„Kalafatanje je u Baru prepoznato kao dio nematerijalne kulturne baštine, što potvđuje njegov kulturno-identitetski značaj, iako još uvijek nije normativno zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Praktikuje ga, čuva i decenijama promoviše porodica Bokovac. Međutim, savremeni način života i industrijalizacija, doveli su do postepenog nestajanja ovog zanata. Danas je broj majstora koji posjeduju tradicionalna znanja sveden na pojedinačne nosioce i čuvare kalafatske vještine, dok mlađe generacije rijetko pokazuju interesovanje za njeno izučavanje“, ukazala je dr Miranović.  

Podsjetila je i da posebno mjesto u barskom akvatorijumu zauzima jahta kralja Nikole – „Rumija“.

„Ovo plovilo ima, ne samo istorijski, već i simbolički značaj, jer svjedoči periodu crnogorske državnosti i razvoja pomorstva krajem XIX i početkom XX vijeka. Potopljena plovila pedstavlaju svojevrsne podvodne muzeje – mjesta gdje istorija ostaje sačuvana ispod površine mora. Njihova zaštita podrazumijeva istraživanje, evidentiranje, konzervaciju i sprečavanje nelegalnog uništavanja ili otuđivanja djelova podvodne baštine“, upozorava ona.

U izlaganju je podvukla da je, pored institucionalne zaštite, važna i svijest zajednice o značaju maritimne kulturne baštine. Decidna je u stavu da „kulturno nasljeđe opstaje samo ukoliko ga zajednica prepoznaje kao dio svog identiteta i vrijednosti koje treba prenositi dalje.

„U vremenu kada globalna kultura često potiskuje lokalne posebnosti i specifičnosti, očuvanje autentičnih znanja i tradicija postaje važan oblik očuvanja kulturnih raznolikosti. Crna GorA je u prethodnim godinama načinila značajne korake u oblasti zaštite nematerijalne kulturne baštine kroz zakonske mehanizme i evidentiranje tradicionalnih znanja i praksi“, zaključila je istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović.

Posebnu zahvalnost organizatori, učesnici, ali i svi ljubitelji manifestacije „Jedra Jadrana“ duguju ambasadoru Hrvatske u Crnoj Gori, NJ. E. Veselku Grubišiću, koji godinama podržava regatu. Doprinos je ove godine dala i ambasadorka Italije Andreina Marseli, koja je podržala ekipu svoje zemlje. Oni su od organizatora dobili lijepe trofeje.

Ova kompleksna priča ne bi mogla biti realizovana da nije podrške lokalne uprave, na čelu sa predsjednikom Opštine Bar Dušanom Raičevićem. Trofej “Jedra Jadrana” otišao je danas i u njegove ruke. Priznanje su dobili i direktor Marine Bar Milan Ćetković, kapetan korvete Blažo Gašić, panelista Plamenko Bavčević i Luka Maslivarić, koji je iz Tivta barkom stigao u Bar.

Posebnu čast je organizatorima ukazala ekipa njemačke ZED televizije, koja je odlučila da, prateći regatu u barskom akvatorijumu, upravo na “Jedrima Jadrana” proslavi Dan obnove nezavisnosti Crne Gore i napravi reportažu.

Trofej je zavrijedila i inicijatorka manifestacije „Jedra Jadrana“, svestrana i u aktivnostima koje realizuje iz čiste ljubavi prema moru, direktorica „Latinskog jedra“ Miroslavka Lala Bokovac.

„Dokazali smo da ‘Jedra Jadrana’ rastu, zajedništvo jača. Sve to ne bi uspjeli bez pomoći lokalne samouprave koja nas u kontinuitetu podržava. Nadam se da smo opravdali povjerenje i da ćemo sljedeće godine biti još brojniji i jači“, naglasila je Miroslavka Lala Bokovac, uz posebnu zahvalnost vremešnom Milojku Glasoviću, osnivaču, idejnom tvorcu i jednom od najvažnijih inicijatora obnove i promocije neretvanskie lađe i tradicije veslanja na Neretvi i Tonku Buzoliću Lojku, koji je iz Hrvatske u Bar doplovio gajetom.

I dok su na kraju učesnici i posjetioci uživali u divnim izvedbama vokalnog sastava „Alata“, gosti iz Italije su izrazili želju da domaćinima, prvenstveno predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću, a zatim i bračnom paru Bokovac, uruče prigodne poklone, uz želju da se lijepo druženje nastavi i ubuduće.

„Čast je što smo pozvani da sa vama proslavimo jubilej – 20 godina crnogorske nezavisnosti. Obilazimo Mediteran, plovimo Španijom, Italijom, ići ćemo i u Izrael, u avgustu planiramo odlazak u Hrvatsku. Naša jedra uvijek dižemo za mir u svijetu“, istakao je član pobjedničke posade, Đovani Di Ruso.

Protekla tri dana u Baru se slavila tradicija, trajanje, identitet i ljubav prema moru. Nad umorom, kod organizatora i učesnika, ipak, preovladava ponos i zadovoljstvo što su poslali poruku zajedništva i ljubavi prema Jadranu i korijenima.