Povod za razgovor sa Barankom Biljanom Ivanović je njena nesvakidašnja profesija.
RB/BI: Vi ste dula. Ko su dule i šta rade?
Ivanović: Prije svega, hvala što ste me pozvali i što vam je ova tema bila interesantna. Dule su žene koje pomažu drugim ženama. Oduvijek je tako bilo, da žene budu tu jedna za drugu. Nekada je oko žene, da tako kažem, bilo čitavo pleme koje je bilo uz nju tokom i nakon porođaja. Danas toga više nema, međutim, u svijetu, ali i u našem bliskom okruženju, poziv dule je prepoznat. Kod nas je to još uvijek u povoju, ali malim koracima i mi krećemo ka tome. Daću svoj doprinos, koliko bude u mojoj moći. Ja sam postpartum dula, žena koja će biti nemedicinska pomoć ženi koja se porodila. Osim postpartum dula, u okruženju su veoma aktuelne porođajne dule, koje su podrška i pratnja porodilji, ali i njenom partneru. U okruženju su dosta česti kućni porođaji i porođaji u bazenima. Ako se porođaj odigrava u bolnici, prisustvo dule je veoma čest slučaj, a ona u prvim fazama porođaja bodri porodilju i pomaže joj.
RB/BI: A Vi, kao postpartum dula, pomažete mladoj majci da se snađe u toj novoj ulozi.
Ivanović: Da. Žene akcenat stavljaju na sam čin porođaja. Za sam porođaj se pripremaju, prave planove, postoji sindrom sređivanja gnijezda – žena sređuje kuću i priprema dom. Ipak, ona u stvari nije spremna na ono što je zaista čeka. Postpartum traje šest sedmica, ali može da potraje i dosta duže od toga. To nije samo fizički oporavak žene, koji je izuzetno važan, zbog njenog cjeloživotnog zdravlja, nego je to i jedna potpuno nova situacija, gdje se tom novom članu i novonastaloj situaciji, prilagođava čitava porodica. Postoji izreka „četrdeset dana za četrdeset godina“.
RB/BI: Što je Vas opredijelilo za poziv dule?
Ivanović: Kad razmišljam o tome, vraćam se u djetinjstvo i sjećam se kako sam oduvijek bila fascinirana trudnicama i kako sam uvijek voljela da budem u njihovoj blizini i blizini beba. Sada, kao majka koja se „bori“ sa tinejdžerima, sve sam svjesnija težine majčinstva, roditeljstva i toga koliko su počeci važni. A postpartum je početak žene kao majke i početak nove porodice. Mnogo je važno da tada imate nekog ko će da vas uputi. Slično onom kad krenete na put – gledate znakove, koji kažu, na primjer “sad pazi”, ili “smanji brzinu”. Potreban je neko ko će malo da vas uputi, da bude navigacija, sigurnost i podrška.
RB/BI: U krajnjem, neko ko će smanjiti strahove i sumnje.
Ivanović: Mnogo je pitanja, strahova i nedoumica, bez obzira da li je žena mlađa ili starija. Možda je kod starijih strahova i više. U svakom slučaju, postoji nešto što svaka majka mora da prođe, kakav god da je njen karakter, ma koliko neustrašiva i snažna i ubijeđena da može sve, bila. Žene jesu sposobne za mnogo toga, ali i ako mogu, ne mora i ne treba da sve rade same. Nekad se čini da imamo podršku, ali se ispostavi da nije baš adekvatna i lijepo je da imamo siguran prostor, nekoga kome možemo reći sve što nas muči, ko će nam pomoći da iznesemo sve naše strahove i dobiti povratno ono što nam treba: mir, sigurnost, informaciju, podršku i praktičnu pomoć.
RB/BI: Dule pomažu i u edukovanju majki o dojenju.
Ivanović: Što se tiče edukacije, u planu je da budem savjetnica za dojenje. Ta obuka mi tek predstoji za koji mjesec. Obuku za porođajnog edukatora sam završila i tu sam u procesu sertifikacije. Moj plan je da sva ta polja budu pokrivena: da žena može da bude spremna za porođaj, nakon toga da može da računa na dobru podršku u postpartumu, a svakako je najvažniji dio te podrške dojenje. Tako da, tek po završenoj obuci za dojenje, biću zadovoljna tim mojim krugom koji sam zamislila kako bih mogla da pružim kompletnu njegu.
RB/BI: A buduće mame imaće kome da se, osim medicinskog kadra, obrate za savjet i pomoć.
Ivanović: Nadam se, pošto postajemo otvoreni za brojne promjene, da će i ovo biti jedna od promjena koja će biti prepoznata. Potreba za ovim sigurno postoji. Koliko će vremena proći dok ne otkrijemo da nam to treba i dok mi, balkanske žene, skinemo taj veliki teret sa sebe i kažemo da nam treba pomoć i da želimo da nam pomogne neko ko zna i ko hoće, vidjećemo.
RB/BI: Potencijal ove ideje prepoznali su i podržali Biznis start ap centar i Opština Bar.
Ivanović: Početkom godine predala sam biznis plan. To je čak bilo prije obuke za postpartum dulu, ali je plan i ideja, baš ženski lijepo, prepoznata u Opštini. U Biznis start Centru smo dobili jako lijepu obuku i podršku, a stekla sam i neka nova ženska prijateljstva. Za mene, ovo je godina dobrih žena.
RB/BI: Vi se umrežavate sa ženama koje rade u okruženju i stvarate svoj siguran krug.
Ivanović: Po prvi put sam se našla u jednom ženskom krugu i moram reći da zaista nisam znala kolika je moć i snaga tog ženskog kruga. „Žena je ženi lijek“ – to je glavni moto naše Balkan association of bird workers, gdje sam i završila obuku. Jako sam srećna zbog velikog broja divnih i stručnih žena koje sam upoznala, ne samo edukatorki koje su iz Bosne, Hrvatske, Slovenije, već i žena koje se bave ovim i sličnim poslom, koje su porođajne dule i edukatori, savjetnice… To su žene iz Srbije, Hrvatske, a iz Crne Gore moram da moju saborkinju iz Tivta, Vesnu Pavić Mamula, koja je savjetnica za dojenje. Sve mi smo jedno pleme koje se drži zajedno i dijeli iste vrijednosti i ideale i mislimo da možemo dosta da uradimo za druge žene.
