Povodom obilježavanja jubileja 80 godina od Trinaestojulskog ustanka 1941. godine, kao jednog od najsvjetlijih trenutaka crnogorske istorije, Matica crnogorska i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske su, nakon nekoliko crnogorskih gradova, sinoć i u Baru, u Dvorcu kralja Nikole, priredili izložbu pod nazivom “80 godina 13. jula 1941–2021 – Godine prkosa i ponosa”.
Na otvaranju izložbe govorili su predsjednik barskog ogranka Matice crnogorske Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević koji je izložbu proglasio otvorenom.
Postavku izložbe čine 22 ilustrovana panoa sa fotografijama i dokumentima iz perioda pripreme ustanka i događanja nakon toga. Autori izložbe su istoričar dr Adnan Prekić, istoričarka mr Jadranka Selhanović, Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske i Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske.
Predsjednik barskog ogranka Matice crnogorske Ivan Jovović, kazao je da obilježavanje značajnih jubileja proizašlih iz istorije jednog naroda, odnosno države, predstavlja sadržaj na osnovu koga se može prepoznati stepen uređenosti neke društvene zajednice, a što se manifestuje preko modela koji nazivamo kultura sjećanja.
„Matica crnogorska se odlučila da predmetni jubilej prezentuje široj javnosti u formi izložbe fotografija i faksimila dokumenta, kao i publikovanjem pratećeg kataloga, što omogućava svim zainteresovanim posrednu komunikaciju sa prošlošću. Na taj način smo htjeli ne samo da iskažemo adekvatno poštovanje prema pregnućima naših predaka, već i da pokažemo zrelost ove ustanove, koja ima potrebne kapacitete da pruži objektivnu interpretaciju tako krupnog događaja, pa samim tim i procesa, čije su reperkusije dugo oblikovale našu društvenu stvarnost, zbog čega je 13. jul 1941. godine neizostavni dio modernog crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta“, objasnio je Jovović.
On je dodao i da je ova izložba fragmentarna vizuelna reminiscencija Trinaestojulskog ustanka, odnosno antifašističke borbe crnogorskog naroda u Drugom svjetskom ratu, započete kao opštenarodni ustanak protiv okupatora, a u osnovi, njeni ideali su bili usmjereni na socijalnu i nacionalnu emancipaciju crnogorskog društva.
„Trinaestojulski ustanak 1941. godine ponovo je vratio Crnogorce na mapu istorijskih naroda Evrope, kao nekad na Berlinskom kongresu 13. jula 1878. godine, kada je Crna Gora postala nezavisna i međunarodno priznata država. Oba 13. jula, u simboličnom smislu, čine ugaone kamene moderne crnogorske državnosti, koju u savremenim uslovima moramo jačati autoritet pravne države, a na ustanovama prosvjete, nauke i kulture počivaju obaveze njegovanja državne tradicije i vrijednosti građanskog društva, koje u okviru svog djelokruga rada treba da onemoguće prisutne pokušaje revizije karaktera 13 jula, naročito onog iz 1941. godine“, podsjetio je Jovović, istakavši na kraju obraćanja da je Matica crnogorska i ovom izložbom pokazala kontinuitet u realizaciji temeljnih programskih odrednica, svjesna društvene odgovornosti koju ova ustanova kulture ima za očuvanje crnogorskog identiteta, zbog čega su ovakvi i slični sadržaji, upravo, pogodni za promociju u svim sredinama, bilo u Crnoj Gori bilo u iseljeništvu, gdje Crnogorci i njihovi prijatelji baštine vrijednosti antifašizma.
Predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović smatra da Trinaestojulski ustanak po svom značaju i porukama, predstavlja „epohalni trenutak u samorazumijevanju našeg naroda“.
„Kada se čovjeku oduzmu sloboda, moralna autonomija i pravo da samostalno uređuje svoj život, šta onda preostaje? Za naše časne pretke, prije 80 godina, nije bilo dileme, oni su svoj herojski izbor odavno učinili- nama za ponos, a sebi za vječnu slavu. Obilježavanje ovog jubileja, odvija se u vremenu opšte relativizacije i ideološkog revizionizma. Već više od 30 godina, među narodima Jugoslavije, čuju se, i godinama postaju sve glasniji politički zahtjevi da se domaći baštinici ideologije fašizma i šovinističkog klero-nacionalizma iz II Svjetskog rata prikažu kao borci protiv sila osovine, a ne kao njihovi saradnici na terenu. Od rane jeseni 1941, pa do kraja rata, svi koji su bili na strani okupacionih vlasti i zajedno izvodili oružane akcije protiv boraca, masovna strijaljanja, deportacije u logore, vršili represalije nad civilnim stanovništvom jesu, i to jedino mogu biti, saradnici fašista i okupatora, kolovođe bratoubilačkog rata“, smatra Radulović.
A saradnika okupatora bilo je, kako je kazao, među svim narodima koji žive u Crnoj Gori, kao što je pripadnika svih naroda bilo među partizanima.
Predsjednik Matice crnogorske ukazao je i na, po njegovim riječima „višedecenijski fenomen odricanja od trinaestojulske tradicije i herojske borbe crnogorskih partizana tokom Drugog svjetskog rata, čak i od onih kojima to ‘nema po kome doći’, kako se nekad zborilo u Crnoj Gori“.
„Ništa u životu nije crno- bijelo, a pogotovo to nije rat. Jer, kada vjetar sve nosi, zavjetrina ne postoji. Crnogorska istoriografija je detaljno istražila postupke zaraćenih strana i pouzdano ih dokumentovala tako da tu ništa nije ostalo nepoznato. Ali, ono što jeste nepoznato, i o čemu istorijska nauka ne može da odluči, jeste naš savremeni odnos prema Trinaestojulskom ustanku i borbi crnogorskih patriota u Narodno-oslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. To pripada svakom od nas pojedinačno. Svaka generacija iznova bira da li je za 13. jul ili protiv njega. Težine tog odgovora niko nas ne može osloboditi“, naglasio je Radulović.
On takođe smatra da savremena Crna Gora, ukoliko namjerava da postoji kao politička zajednica vrijedna ljudskog života u njoj, mora postojati na vrijednostima antifašizma, narodno- oslobodilačke borbe jugoslovenskh partizana i biti uvijek otvoreni prostor razumijevanja za sve narode i kulture.
„Svi smo mi upućeni jedni na druge, dobrobit nam je zajednička, kao i odgovornost da unapređujemo ono što smo do sad postigli. Najzad, ukoliko tako ne bude i neuspjesi će nam biti zajednički i vodiće u zajedničku propast. To su snažne poruke 13. jula i danas jednako vrijedne i politički upozoravajuće kao što su bile prije 80 godina“, zaključio je Radulović.
Otvarajući izložbu, predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, osvrnuo se na slavnu crnogorsku istoriju i prisjećajući se velikih događaja koji su oblikovali i današnjicu naše države, kao i sve ono na čemu ona danas počiva, istakao je i da je Bar bio važan dio tih procesa.
„Gotovo da je nemoguće zamisliti taj veliki ustanak (prvi plamen slobode u fašizmom porobljenoj Evropi dok je cijeli sijet drhtao pod ‘čizmom tiranije’) bez ustaničke puške u Virpazaru, gdje smo ovog ljeta veličanstveno obilježili osam decenija tog događaja na mjestu odakle je krenula luča slobode“, kazao je Raičević.
On je naglasio i da „ideju antifašizma mi u Baru baštinimo, kao autentični duh Crne Gore i ovog grada koji je u najtežim vremenima ostao jedini bastion slobodarske misli i građanske Crne Gore“.
„Bar je to i danas, u vremenu kada smo nažalost, svjedoci pokušaja potiranja svih vrijednosti na kojima počiva grad i država, kada svjedočimo o eskalaciji agresivne politike, mržnje, nacionalizma, kada su probuđeni mračni duhovi prošlosti, ja vjerujem da je naša dužnost ovdje još i veća da stanemo na kraj takvim pojavama, i da pošaljemo jasnu poruku da ovdje nema mjesta, osim za slogu, bratsku ljubav i za ljudsko dostojanstvo svih, a to garantuje jedino građansko i antifašističko društvo“, poručio je predsjednik Opštine Bar.
Po njegovim riječima ova izložba je sjajno svjedočanstvo godina ponosa i prkosa, kako i nosi naziv.
„Ove dvije riječi na najbolji način sažimaju ponos koji nosimo u našoj tradiciji i prkos prema svakoj tiraniji i nepravdi. Treba sve da nas podsjeti na značaj onog što generacijama baštinimo, a što možda, ponekad i zaboravimo, jer je kao sastavni dio naših života, nešto što se samo po sebi podrazumijevalo. Ali, moramo biti svjesni da borba za slobodu i protiv zla nikad ne prestaje, jer ni zlo i mržnja nikad ne miruju, već su stalna prijetnja našem miru, bezbjednosti i sreći“, napomenuo je Raičević i zahvalio Matici crnogorskoj, posebno njenom barskom ogranku, što su građanima Bara omogućili da se prisjete slavnih trenutaka i svih onih koji su pali da bi mi danas živjeli u miru i blagostanju, te da više cijenimo i bolje razumijemo vrijednosti tih blagodeti.
