U Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“, sinoć je otvorena izložba posvećena četrdesetogodišnjici rada Dragana Mijača Brileta.
Dejan Đurović, prijatelj ovog poznatog crnogorskog umjetnika, istakao je da svi znaju ko je Brile Mijač.
„Bješe li Brile vajar ili slikar? Ili i jedno i drugo? A jedno i drugo u istoriji umjetnosti bili su samo velikani, kao Modiljani i Renoar. Moj dragi prijatelj nije više slikar nego vajar zbog fizičke konstitucije, već zbog spoznaje vjere, jer u pravoslavlju skulptura je ređe zastupljena, a dominiraju freske i ikone, što znači crtež. Imati Brileta za prijatelja je privilegija. Vjerovatno će zakasniti na dogovorenu kafu, ređe će zakasniti na dogovorenu čašu vina, ali kad imaš problem i kad imaš muku, nema potrebe da ga zoveš. On je tu, uvijek, bez ikakve pompe i bez velike riječi. Nikako da dokučim, sve više poznajući ga, da li je Crmničanin ili Paštrović, jer je uspio da u sebi stekne sve pozitivno od jednih i drugih, što je prosto nevjerovatno i preteško“, kazao je Đurović, dodajući da to najbolje dokazuju materijali koji koristi, crnilo sipe i vino.
Dr Milun Lutovac je kazao da iako je estetika danas u velikom problemu, to ne sprečava slikara i vajara Dragana Mijača Brileta, koji je prisutan na crnogorskoj likovnoj sceni od osamdesetih godina prošlog vijeka da svojim stvaralačkim nemirom i višeslojnim likovnim izrazom, kroz složene društveno-socijalne paradigme gradi bogatstvo stilskih, tematskih, fenomenoloških slojeva slika, crteža, grafike i skulptura na principima kolažne višeslojnosti i višeznačnosti. U njegovom djelu podjednako su prepoznatljivi odjeci estetike lijepog i estetike ružnog, kao da nam on poručuje da jedno bez drugoga ne može.
On je kazao da Mijačeva vajarska djela ističu dramatičnu notu borbe za i u ime iskrenog tumačenja tla na kojem nastaje umjetnikovo djelo.
„Infantilno uprošćene forme, nadrealne vizije oivičene mediteranskom svjetlošću najbolje svjedoče o crtačkom majstorstvu našeg večerašnjeg gosta, ako je Brile uopšte gost u Baru. Ono možda najkarakterističnije, što Dragana Mijača Brileta čini unikatom na likovnoj sceni je njegov prelazak sa likovnih materijala na prirodne tvari. Kako to lijepo zapaža istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković, mastilo hobotnice je sepija za kojom poseže ovaj naš neobuzdani tragalac, kako bi produbio notu tajanstvenog i opskurnog, pojačao notu lirskog subjektivizma, u slavu ritmova prirode, o čemu na najbolji način svjedoče Briletovi radovi posvećeni zavičaju, rodnoj Crmnici, vinogradima, vinu i vječnoj želji čovjeka tog pitoresknog prostora da se skrasi, pod ovim našim zagonetnim nebom“, naveo je Lutovac.
On je naglasio da je izložba zanimljiva iz više razloga, između ostalog i zato što obilježava četrdeset godina rada „našeg prijatelja, slikara, umjetnika, koji je htio da upravo to daruje barskoj galeriji“. Podsjetio je i da je Briletova izložba jedna od prvih koja se organizovala u ovom zdanju, prije nekih četrdeset godina.
„Prva je bila posvećena čuvenoj Mileni Pavlović Barili, da bi poslije nje bila postavljena izložba Dragana Mijača Brileta, tako da ga i to povezuje sa našom galerijom. Mi smo počastvovani što smo uspjeli da postavimo izložbu koja može da ga na pravi način predstavi“, kazao je Lutovac, dodajući da izložba ima neobičan ritam jer je namjera bila da „proputujemo kroz četiri decenije njegovog stvaralaštva. I na spratu se nalaze njegovi radovi jer smo željeli da pokažemo koliko je vremena i stvaralačkih iskušenja kroz koja je prolazio i sa kojima se borio, ne podlegavši ni manirizmu, niti želji da se dopadne, već je stvarao onako kako je osjećao i kako je živio.“, zaključio je Lutovac, otvarajući izložbu.
Dragan Mijač Brile je 1989. godine diplomirao na Akademiji za likovne umjetnosti u Prištini u klasi profesora Svetomira Arsića – Basare. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1990. godine. Jedan je od osnivača grupe 5+, koja je trajala u periodu od 1987. do 1990. godine. Bavio se pedagoškim radom. Osnovao je Međunarodno bijenale akta „Marko Krstov Gregović“ 2004. godine. Osnivač je Međunarodne likovne kolonije „Buljarica Art“, koja funkcioniše od 1997. godine. Sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture Srbije 1998. godine boravio je u manastiru Hilandar, gdje je radio na restauraciji fresaka. Od 1982. godine do danas imao je oko 35 samostalnih i veliki broj grupnih izložbi. Učesnik je većeg broja međunarodnih likovnih kolonija i bijenala. Dobitnik je brojnih nagrada. Radi u JU Muzeji i galerij Budve, Spomen-dom „Crvena komuna“. Živi i stvara u svom ateljeu u Buljarici.
