U prepoznatljivoj atmosferi „Barskog ljetopisa“, na sceni posvećenoj bARS programu, nastupio je “MP Trio”, sastav koji je publici priredio veče ispunjeno energijom, virtuoznošću i toplinom domaće scene. Koncert pod nazivom „MP Trio plays Summer Jazz“ održan je pred brojnom publikom koja je s entuzijazmom pratila svaki ton ovog jedinstvenog muzičkog sastava.

“MP Trio” čine gitarista i frontmen Miladin Peruničić, basista Davor Novak i bubnjar Ivan Ivanović, trojica vrsnih muzičara koji su obrazovanje stekli na muzičkim akademijama u Novom Sadu, Beogradu i na Cetinju. Poznati su po originalnom repertoaru koji spaja klasične jazz standarde, manouche stil Djanga Reinhardta, fusion jazz, blues i obrade pop i rock hitova, sve prožeto motivima svjetske i balkanske tradicije.
Za Miladina Peruničića, koji živi na relaciji Bar – Podgorica, povratak u grad u kome je već 12 godina nosi posebnu emociju. “Meni je divan osjećaj, jer sam domaćin, malo iz Bara, malo iz Podgorice i osjećam se kao u svojoj ’krvnoj grupi’. Zbog toga je i odgovornost veća, ali i uživanje veće”, kazao je Peruničić.

“MP Trio” njeguje specifičnu muzičku slobodu, ne samo u izrazu, već i u strukturi samog nastupa. Iako sebe ne nazivaju „čistim jazz sastavom“, “MP Trio” ima izraz koji uspješno spaja žanrove i različite senzibilitete. Ta otvorenost rezultira i publikom šireg spektra. „Ima publike za jazz, ima ljudi koji nas prate iako nismo striktno jazz. Ima tu i rocka, i bluesa, i nekog balkanskog šmeka. I čini mi se da to ljudima prija. Kod našeg benda je zanimljivo što ni mi ne znamo tačno kako će koncert da se razvija. Znamo možda prve tri numere, a nakon toga se oslanjamo na trenutak, energiju i međusobnu povezanost. To je naš način. I vjerovatno razlog zbog kojeg toliko dugo trajemo“.

Sinoćni repertoar vješto je balansirao između prepoznatljivog i neočekivanog. Otvorili su koncert sopstvenom verzijom međimurskog tradicionala “Mamica su štrukle pekli“, poznatog i iz repertoara grupe “Azra”, da bi se potom nizale jazz, pop i soul obrade: od „Can’t Buy Me Love“ grupe “The Beatles” i bezvremenske “Take Five“ Davea Brubecka, do elegantne „Bossa Dorado“, obojene retro zvukom filmova iz 60-ih.
Publiku su posebno dotakle emotivne izvedbe soul klasika „Ain’t No Sunshine“ Billa Withersa i „Bambina“ Nena Belana i grupe “Đavoli”. Premijerno je izvedena i intimna verzija McCartneyjeve „Blackbird“, uz dvije gitare, jedan od najiskrenijih momenata večeri.

Za kraj koncerta ostavljena je efektna „Englishman in New York“ Stinga, dok je na bis uslijedila šarmantna i nostalgična obrada klasika Darka Kraljića „Devojko mala“ iz filma „Ljubav i moda“.
Iako su tokom karijere sarađivali s velikim imenima regionalne i svjetske muzičke scene, od Randyja Breckera, Davea Weckla i Bobbyja Sanabrije, do Nena Belana, Vlatka Stefanovskog, Ramba Amadeusa i Crnogorskog simfonijskog orkestra, za Miladina i kolege najdublji trag ostavljaju manji, intimniji koncerti.
“Volim manju scenu, volim kad je publika blizu. To ima svoju težinu, ali i ljepotu. I mi, kao bend, kroz vrijeme prolazimo kroz različite faze. Nekad smo više u rock zvuku, nekad se vratimo jazzu. Pratimo jedni druge i puštamo da muzika raste sa nama.“

Veče u Baru bilo je više od koncerta.
Bila je to potvrda da muzička iskrenost i prijateljstvo na sceni i te kako pronalaze put do publike. Aplauzi koji su uslijedili to su jasno potvrdili.