Naša sugrađanka Jelena Vukić prije nekoliko dana objavila je roman za djecu naslovljen „Milan, Vesna i jedna kuća tijesna“ u izdanju beogradskog „Službenog glasnika“.
Mnogima je ova lijepa dama „poznato lice sa naslovice“, jer se skoro 15 godina uspješno bavila manekenstvom. Glumila je u seriji „Ono kao ljubav“, učestvovala u brojnim modnim performansima, imala svoju emisiju na televiziji. Pjevala je u jednom bendu, ali i proputovala svijet, upoznala mnoge zanimljive ličnosti i, kako zadovoljno konstatuje, „fino ’potrošila’ mladost“. U Baru je upoznala ljubav svog života i ponosno ističe da je na prvom mjestu majka i supruga. Po struci je advokat, ali se pravom ne bavi već dugi niz godina. Bogato životno iskustvo daje joj odličnu perspektivu za probleme mladih te je zato prije nekoliko godina i osnovala portal za mlade Mravinjak.me, koji uređuje. Sada joj se ostvarila još jedna želja – objavljen je njen roman za djecu. U prvom intervjuu povodom izlaska knjige, za Radio Bar i Bar info otkriva detalje.
RB/BI: Kako ste i kada došli na ideju da napišete roman za djecu? Šta vas je inspirisalo?
Vukić: Ideja se rodila spontano, prije dvije godine. U to vrijeme sam uveliko pisala za portal za mlade ’Mravinjak.me’, radila NTC radionice za djecu, za koje sam pisala zagonetke u stihu. U jednom trenutku sam odlučila da pokušam da napišem priču o stvarima koje su mi bliske, (djeca, roditeljstvo, prijateljstvo) i da u nju ubacim i po neku zagonetku. I tako je nastala knjiga. Napisala sam je brzo, za nepuna četiri mjeseca, iznenadivši samu sebe!
RB/BI: Znamo da se bavite i poezijom.Vaša pjesma je prošle godine nagrađena i na jednom festivalu poezije i proze za djecu… Kada ste odlučili da se oprobate u ovoj književnoj formi?
Vukić: Pjesme su došle kasnije, kada sam se na nagovor autora NTC sistema učenja, dr Ranka Rajovića, odlučila da probam da napišem i neki stih više. Za jako kratko vrijeme nastala je zbirka od 15-ak pjesama za decu, a nagrađena „Lasta“ je posljednja koju sam napisala. Nadam se da će i moje pjesme naći svoj put do izdavača, jer su kao i „Lasta“ šaljive i poučne.
RB/BI: Kada je Vaš roman prvijenac u pitanju, je li bio dug put “od ideje do realizacije” ?
Vukić: Predug! Knjiga je od digitalnog do materijalnog formata, putovala čitave dvije godine. Naime, došla je korona i usporila svijet, i meni i svima. Sada na to gledam kao na najbolju školu koju sam morala da prođem. Trebalo je vremena da knjiga dođe do pravog izdavača i pravog ilustratora da bi danas bila ovako lijepa!
RB/BI: Knjiga je zanimljivo je i ilustrovana, ko je bio zadužen za taj dio?
Vukć: Ilustracije je radila jedna od najperspektivnijih mladih ilustratorki, Sonja Paunović Varga, čiji radovi krase brojne dječje knjige od Jasminke Petrović do Mog Imaginarijuma. To je bila ljubav na prvi crtež! Fenomenalno je pronikla u suštinu priče, likovima i radnji dala jednu novu dimenziju. Uz njene ilustracije sam knjigu zavoljela još više, a nisam mislila da je to moguće!
RB/BI: Koja je tema romana i šta je glavna poruka ?
Vukić: Tema romana su porodica, prijateljstvo ljubav, prikazani kroz odnos brata i sestre koji u ovoj neobičnoj avanturi, uče važne životne lekcije. Poruka je da sve u životu treba njegovati, i ništa ne smije da se uzima zdravo za gotovo.
RB/BI: Pretpostavljam da od epidemiološke situacije zavisi i organizovanje promocije…
Vukić: Svakako se prije proljeća neće mnogo toga događati. Ja se, prije svega, nadam da će se knjiga čitati i da će se dopasti djeci i roditeljima. Tako će „od ruke do ruke“ imati najljepšu i najbolju promociju koju mogu da poželim, a to je da im se dopadne i da je preporučuju jedni drugima. To je moja najveća želja. Da djeci u ovom „instant vremenu“ zadržim pažnju na ovih stotinjak strana, pa da poslijee čitanja moje, požele da čitaju još neku knjigu. A druženje sa mnom je sporedna stvar i svakako će morati da sačeka neko, po zdravlje sigurnije vrijeme.
RB/BI: Kakvi su Vam planovi za dalje?
Vukić: Nemam planove, samo želje. Da se knjiga dopadne čitaocima, da se štampa u što više tiraža, i da se što više pažnje posveti dječijoj književnosti koja je potpuno zapostavljena. Mi danas gradimo buduće čitaoce, a to je u digitalno doba jedan izuzetno težak zadatak.
” Jelena Vukić je ozbiljna i zrela spisateljica, iako joj je ovo roman prvijenac. Zaista, odavno nijesam pročitala zanimljiviju i šarmantniju knjigu, jednako važnu i za djecu i za roditelje. Ne, ne… nije to štivo samo za djecu ili roditelje, već za sve one koji bi mogli da se podsjete na koje sve šarmantne i inteligentne načine mogu da poprave i ojačaju odnose. Od srca preporučujem ovaj topli, pametni i plemeniti roman”, zapisala o Jeleni i njenom romanu, prof. Marija Šušter.
