Gost emisije “Sunčanom stranom ulice” Radio Bara bio je Veselin Joketić, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj.
RB/BI: U okviru javnih radova kod Zavoda za zapošljavanja Crne Gore odobren je projekat pod nazivom “Servis personalne asistencije za slijepa i teže slabovida lica”. Implementacija je otpočela 1. avgusta, a trajaće četiri mjeseca. Zbog čega je ovaj projekat važan?
Joketić: Ovaj projekat je od izuzetnog značaja i važnosti za naše članove kojima je potrebna usluga personalne asistencije. Servis smo pokrenuli još u oktobru još 2014.godine, a ove godinese trajaće četiri mjeseca. Finansiran je od Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, a pod njegovim okriljem smo zaposlili dva personalna asistenta koji će svakog radnog dana, kako u prostorijama, tako i na terenu, pružati asistenciju članovima kojima je ona neophodna prilikom odlaska kod ljekara, nabavke osnovnih životnih namirnica, ljekova, zatim odlaska u institucije prilikom ostvarivanja određenih prava, pružanja uluge u obavljanju administrativnih poslova, riječju, svih neophodnih aktivnosti koje doprinose samostalnom i kvalitetnom životu osoba bez vida na teritoriji opštine Bar. Upravo u Baru imamo i najveću zaintresovanost, ali i najveću potrebu od strane naših članova.
RB/BI: Još jedan zaista bitan projekat je obilježio ovo ljeto. Krajem jula ste u partnerstvu sa NVO “Ekvivalent” započeli implementaciju dvanaestomjesečnog projekta “Jednak pristup informacijama za osobe sa oštećenim vidom”. Koji je opšti cilj projekta? Možda ću biti subjektivna, jer je u poslovnom svijetu čiji sam dio, tačna, pravremena informacija od izuzetne važnosti.
Joketić: U pravu ste, informacije su od izuzetne važnosti, ali kada ih pružate u formatu koji je pristupačan populaciji koja ga koristi. Konkretno, mi ovaj projekat realizujemo za potrebe osoba koje imaju problema sa vidom. Opšti cilj je doprinos unapređenju otvorenosti javne uprave i dostupnosti informacijama u pristupačnom formatu za osobe sa oštećenim vidom. Važnost informacija je svima značajna kada ostvarujemo određena prava, a ukoliko nam informacije nisu pristupačne u adekvatnom formatu, samim tim smo diskriminisani jer nismo u mogućnosti da saznamo koja su to naša prava. Ovaj projekat finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava za raspodjelu sredstava nevladinim organizacijama za 2024.godinu u oblasti zaštita lica sa invaliditetom. U okviru ovog projekta sprovešćemo istraživanje i saznati u kojoj mjeri su dostupne ili nisu dostupne informacije osobama sa oštećenim vidom shodno Zakonu zaštite ličnih podataka. Podatke ćemo objediniti i objaviti u izvještaju. Takođe, uradićemo i Informator o pravima osoba sa oštećenim vidom, kada je u pitanju zaštita ličnih podataka i dostupnost informacija. Organizovaćemo šest seminara za osobe sa oštećenim vidom i predstavnike nevladnih organizacija, kao i šest seminara za ovlašćene predstavnike, kako organa javnih vlasti, tako i organa na državnom nivou. Naravno, bitna je i završna konferencija na kojoj ćemo sumirati rezultate i predstaviti izvještaj. Tokom cijele implementacije projekta medijski ćemo promovisati, kako aktivnosti projekta, tako i dostupnost informacija osoba sa oštećenim vidom u njima pristupačnom format u organima javne uprave u našoj zemlji.
RB/BI: Vesko, ako se dobro sjećam nije se desilo da ste bili moj gost u programu Radio Bara, a da se nismo dotakli značaja zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Koje su najnovije aktivnosti sa tim plemenitim ciljem?
Joketić: Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj od 2015.godine dužnu pažnju poklanja zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Konkretno, ove godine smo se pojavili sa projektom “Ravnopravnost u zapošljavanju žena sa invaliditetom” kod Ministarstva ljudskih i manjinskih prava za rodnu ravnopravnost. Po prvi put konkurišemo u ovoj oblasti i izuzetno smo zadovoljni što je komisija prepoznala značaj ovog projekta, s obzirom da su žene sa invaliditetom dvostruko diskrimisane – prvo kao žene, zatim i kao ilica sa invaliditetom. Željeli smo da na ovaj način doprinisemo smanjenju diskirminacije u oblasti zapošljavanja žena sa invaliditetom, da povećamo njihovu informisanost o pravima koja im pripadaju. U okviru tog projekta ćemo izvršiti istraživanje kako bi saznali u kojoj mjeri su žene sa invaliditetom diskriminisane prilikom zapošljavanja. Odradićemo i tri treninga za populaciju žena sa invaliditetom, ali i tri okrugla stola za poslodavce, sa željom da im ukažemo na prednosti prilikom zapošljavanja žena sa invaliditetom. Na samom kraju organizovaćemo završnu konferencija projekta, dok ćemo tokom cijele implemenatacije projekta vršiti medijsku propagandu sa ciljem veće zapošljivosti žena sa invaliditetom, ali i promovisanja odličnog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji zapošljavanju lica sa invaliditetom koji poslodavcima daje benefite prilikom njihovog zapošljavanja. Želim da istaknem da ovaj, ovako kvalitetan i obiman zakon, nema nijedna zemlja u regionu i šire.
RB/BI: Poznato je da Vaš rad lokalna samouprava izuzetno podržava i pomaže ga. Podsjetimo slušaoce, Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj je već godinama NVO od posebnog značaja. Šta podrazumijeva takav tretman istatus koje su to olakšice u radu?
Joketić: U pravu ste. Saradnja sa lokalnom samoupravom je od izuzetnog značaja, jer možete konkurisati kod ministarstva. Nekad će vam projekti proći, nekad neće, ali kada je u pitanju odnos lokalne samouprave u Baru od 2010.godine je utvrđen status organizacija sa posebnim statusom, među kojima je i Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj. Te godine smo dobili određena sredstva, ali do 2018.godine konkursi za NVO nisu raspisivani, pa taj status nije imao nikakav značaj. Od 2018. u kontinuitetu, svake godine Opština raspisuje konkurs za NVO. Među devet je Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj, tako da svake godine, na osnovu programa rada i finansijskog plana svake godine dobijamo sredstva. Ona su od prošle godine uvećana za nevladin sektor sa pola procenta na jedan posto tekućeg budžeta, što je ne samo za nas, nego i sve ostale NVO čiju su projekti i programi prošli, maksimalna sredstva. Moram istaći da je ovo jedinstven primjer Crnoj Gori jer nijedna lokalna samouprava u našoj državi nema ovakvu odluku i ne dodjeljuje sredstva u ovom iznosu organizacijama osobama sa invaliditetom koje imaju poseban status. Za nas je to od izuzetnog značaja jer finansiramo sve aktivnosti koje ne bi mogli iz projekata. Projekti su usko vezani i tiču se jedne oblasti, a mi se bavimo i drugim aktivnostima – organizujemo odmor i oporavak za naše članove, nabavljamo tehnička pomagala, obilježavamo važne datume, radi naš društveni klub, Brajeva štamparija, izdajemo audio-časopis “Pravo na riječ“ (koji se snima u Radio Baru već 22 godine), povremeno izdajemo i audio-knjige, a od prošle godine smo počeli i izdavanje godišnjeg lista „Svjetlost“ na tzv. crnom disku pismu za ljude koji vide. Naravno, tu su i druge aktivnosti nužne za nesmetan rad i funkcionisanje organizacije. Sve to realizujemo zahvaljujući finansijskim sredstvima od strane Opštine Bar. Ove godine nam je opredjeljeno 19 i po hiljada eura. To su za nas značajna sredstva, uz koja možemo sve one aktivnosti, koje ne možemo implementirati u okviru drugih projekata, realizovati zahvaljujući Programu rada za tekuću godinu, finansiranom od Opštine Bar. Nadam se da će ova dobra praksa biti nastavljena u narednom periodu, jer mi sa Opštinom Bar imamo odličnu saradnju i zajednički rješavamo sve tekuće probleme na terenu i u različitim oblastima koje se tiču populacije koju zastupamo.
RB/BI: Sve pohvale za barsku loklanu upravu uz, naravno, nadu da će se i ostale lokalne uprave u Crnoj Gori ugledati na ovu našu, bilo bi to lijepo.
Joketić: Bilo bi lijepo, nadamo se da hoće i neka slijede primjer Opštine Bar.
RB/BI: Krajem prošle godine započeli ste projekat “Zajedno protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom u saobraćaju“. Koji su osnovni ciljevi?
Joketić: Cilj projekta započetog 19.decembra 2023. godine, u trajanju od 12 mjeseci, uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava je da doprinesemo poboljšanju pružanja usluga u saobraćaju sa osobe za invaliditetom na način i u obliku koji njima odgovara. Svjedoci smo da saobraćaj nije pristupačan osobama sa invaliditetom, nemamo međugradskih autobusa pristupačnih licima sa invaliditetom, malo je raskrsnica sa zvučnom semeforskom signalizacijom, malo je taktivnih staza vodilja, informacije nisu pristupačne osobama bez vida, ali i osobama koje imaju problema sa čulom sluha. Željeli smo da doprinesemo da ova lica što kvalitetnije ostvaruju prava u ovoj oblasti. Uradili smo informator, organizovali smo i seminare za lica sa invaliditetom, a već od avgustu do oktobra očekuju nas i tri okrugla stola za pružaoce usluga u saobraćaju. Slijedi završna konferencija ovog projekta, sve sa ciljem da informišemo pružaoce usluga da što kvalitetnije pružaju usluge, ne samo osobama bez invaliditeta, nego i osobama sa invaliditetom i da poštuju zakone, jer zakoni predviđaju da su svi objekti u javnoj upotrebi i javni prevoz pristupačni za lica sa invaliditetom. Ovo je oblast koja nas jako zabrinjava, a u kojoj se dosta sporo vrše promjene. Možemo istaći da je samo Aerodrom Crne Gore u potpunosti pristupačan licima sa invaliditetom. Konsultovali su nas i bili smo uključeni kada su vršili adaptiranje zgrade u Podgorici i kada su sve sadržaje učinili pristupačnim ovoj populaciji.
RB/BI: Do kraja ove godine traje projekat koji se tiče „Jednakosti u pružanju zdrastvene zaštite i podrške OSI i djeci sa smetnjama u razvoju“. Jeste li zadovoljni kako se on odvija?
Joketić: Zadovoljni smo jer smo već skoro osam mjeseci u toj priči. Po prvi put sarađujemo sa Ministarstvom zdravlja kao finansijerom. U okviru ovog projekta smo uradili bonton pravilne komunikacije sa OSI koji se distribuira pružaocima zdravstvene zaštite, odradili smo šest seminara za zdravstvene radnike gdje smo ih informisali o terminologiji, bontonu, ljudskim pravima OSI… Odradili smo i četiri radionice za lica sa invaliditetom, očekuju nas još dvije u regiji crnogorskog primorja, kao i dva seminara za zdrastvene radnike, panel diskusija i završna konferencija. Nadamo se da ćemo i ovaj projekat uspješno realizovati i od njegove implementacije imati korsiti za OSI i da će lakše ostvarivati prava u oblasti zdravstvene zaštite u našoj zemlji.
RB/BI: Dobro bi bilo i da podsjetimo na projekat „Zaposli se i budi poslovni administrator“. Kakvi su rezultati kad je on u pitanju?
Joketić: Rezultati su odlični, jer smo prepoznati kao organizacija koja je do sada realizovala tri projekta kada je u pitanju zapošljavanje OSI u okviru grant šema kod Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Ovaj projekat se završava 2. oktobra. Trenutno su u radnom odnosu šest OSI – tri u Organizaciji slijepih za Bar i Ulcinj i tri kod partnera u doo „Kadar Plus“ na poslovima „poslovni administrator“. Od 1. septembra jedna osoba u Organizaciji slijepih, a jedna u doo „Kadar Plus“ zasnovaće radni odnos na minimum na devet mjeseci. Ogranizacija smo koja je u proteklih desetak godina zaposlila veliki broj OSI, kako u Organizaciji slijepih, kod doo „Kadar Plus“, ali i kod drugih poslodavaca u zemlji. Ovim putem želim da uputim poziv poslodavcima da nam se jave, nudimo im obučen kadar i vjerujm da će biti zadovoljni njihovim radom. Veoma je važno da dobijete obučen kadar, jer treba uložiti veliki trud i napor da biste ljude obučili. U okviru projekta sprovodili smo četvoromjesečnu obuku za poslovnog administratora koja je licencirana.
RB/BI: Već godinama sarađujete sa „Ekvivalentom“ i kao što smo pomenuli Organizacijom „Kadar Plus“. Na koje segmente rada Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj se ta uvezanost najviše odnosi?
Joketić: Sa doo „Kadar Plus“ već dugi niz godina imamo odličnu saradnju. Oni su nam partneri na projektima prilikom zapošljavanja OSI i uvijek uzmu na sebe obavezu da zaposle minimum jedno lice sa invaliditetom po završetku projekta iz svojih sredstava. Nnaravno, to je agencija za ustupanje radnika i oni su u mogućnosti da i ostalim licima, sa i bez invaliditeta, nađu određenog poslodavca. To nam je od izuzetnog značaja, jer na taj način imamo prednost prilikom zapošljavanja OSI. Kada je u pitanju NVO „Ekvivalent“ iz Podgorice, sa njima smo od skoro otpočeli saradnju, jer da bi projekti bili podržani, moraju da imaju partnera. Prepoznali smo NVO „Ekvivalent“ kao organizaciju koja može da nam bude dobar partner, do sada je realizovala dosta značajnih projekata u oblastima u našoj interesnoj sferi, a značajna je i saradanja na projektima finansiranim od strane EU.
RB/BI: Šta, prema Vašoj procijeni valja još uraditi da bi život slijepih i slabovidih na području Opština Bar i Ulcinj bio kvalitetniji?
Joketić: Prije svega mislim da treba održati ono što smo zajednički stekli i otpočeli sa Opštinom Bar. To treba da unapređujemo, a tiče se plana da i ostale raskrsnice sa semafora ozvučimo kvalitetnom semaforskom zvučnom signalizacijom, da još intezivnije pristupimo izgradnji taktilnih staza vodilja, da informacije još više budu pristupačne u svim organima javne uprave, kako na loklanom, tako i na dražavnom nivou. Želimo da se u narednom periodu pokloni više pažnje prisupačnosti javnih površina ovoj populaciji. Mi smo shodno tome 4. jula ove godine u maloj sali Opštine Bar inicirali sastanak sa predstavnicima Sekretarijata za komunalne poslove i saobraćaj, doo Komunalne djelatnosti i Komunalnom policijom. Ukazali smo na određene propuste i probleme koje treba riješiti. Obilaskom terena smo konstatovali da kod Tri kule nedostaje jedna kutija sa zvučnom signalizacijom, a na semaforu kod starog „Volija“ dvije. Ustanovili smo da treba i ostale dvije raskrsnice, koje imaju semaforsku signalizaciju, ozvučiti, raditi na otklanjanju visinskih prepreka, jer je puno grana na drveću po gradu koje su u visini glave, čime je smanjena bezbjednost onih koji to ne vide, ali i onih koji vide noću, ako taj dio grada nije osvjetljen, pa može doći do povreda. Na sastanku smo ukazali i na neažurnost Komunalne policije. Razumijem da nemaju dovoljno kadra, ali se često dešava da su trotoarske površine zauzete raznim mobilijarem, kako ugostiteljskih, tako i piljara i drugih trgovinskih objekata,što uzrokuje smanjeno kretanje, kao i bezbjednost onih koji se kreću trotoarskim površinama. Parking mjesta za OSI su često zauzeta vozilima koja nemaju znak pristupačnosti za OSI. Znamo da je problem parkiranje u našem gradu velik, ali mislim da bi ipak morali malo više sankcionisati one koji ne poštuju zakon i raditi na edukaciji i podizanju nivoa svijesti naših građana. Što se tiče Opštine Ulcinj, moram da istaknem da mi u našoj lokalnoj samoupravi teško dolazimo do razumijevanja kada nas tamošnji predsjednici Opštine prime. Svese završi na lijepim obećanjima. Nažalost, naši članovi u tom gradu nemaju ni pravo na popust za vodu, kao ni popust za odvoz smeća. U Baru je situacija drugačija, pa želim da istaknem da kod Vodovoda naši članovi imaju subvenciju, kod doo Komunalne djelatnosti oni koji nisu penzioneri imaju besplatan gradski prevoz, besplatno korišćenje atletskih terena u Baru, besplatan ulaz na sve kulturne manifestacije u gradu. Izražavam veliku zahvalnost ovim privrednim subjektima. Mislim da smo jedna od rijetkih organizacija koja ima odličnu saradnju i razumijevanje od svih preduzeća na lokalnom nivou putem subvencija, raznih povoljnosti za članove, a mi to uvijek ističemo i veoma smo zahvalni.
RB/BI: Mislim da nije postojao ljepši način da završimo ovaj naš današnji razgovor – sa optimizmom i zahvalnošću.
Joketić: I ja tako mislim, a optimizam je uvijek dobrodošao. Trudićemo se da i u narednom periodu što više radimo i da srađujemo sa svima koji mogu doprinijeti da ovaj grad bude što ljepši i kvalitatniji za život, ne samo OSI, nego i za sve građane. Naš doprinos u tome će biti veliki, u našoj organizaciji svi mogu naći partnera, mogu nas kontaktirati i posjetiti, uvijek smo spremni na saradnju i da damo doprinos da naš grad bude po mjeri svih građana i turista koji u njemu borave.
