Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, gost Radio Bara i emisije „Sunčanom stranom ulice“ bio je Veselin Joketić, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj.
RB/BI: Ovo je jedan od rijetkih datuma kada gostima koje pozovemo da nam na određeni datum gostuju, ne možemo reći „čestitamo“. Vesko, dobrodošli.
Joketić: Sve čestitke za ovu najavu. Vi ste jedna od rijetkih osoba koja nam ne čestita zato što smo slijepi.
RB/BI: Ipak, čestitam – na izvanrednom radu, na brojnim uspješno realizovanim projektima, na nepresušnoj energiji i volji i na tome što nikada, a godinama se poznajemo i sarađujemo, nisam primijetila da ste na pragu odustajanja od namjere da se borite da slijepim i slabovidim osobama olakšate život.
Joketić: U pravu ste. Čak, čini mi se da iz dana u dan imam sve više energije i elana da pomognem ljudima kojima je to potrebno. Neko sam ko je dugo bio zdravstveni radnik, pa sam pomagao i na neki drugi način. I sada sam u ulozi onog koji pomaže, pa mogu reći da sam cio radni vijek posvetio tome. Kada govorimo o osobama sa smetnjama vida, pomoć je, sa ciljem ostvarenja prava, potrebna i u smislu kako da hrabro koračaju kroz život.
RB/BI: Kako je biti osoba bez vida u Baru?
Joketić: Iz mog ugla, mogu reći da sam zadovoljan kako sam prihvaćen od prvog dana življenja u Baru. Sjećam se, bilo je to 9. novembra 1987. godine, kada sam počeo da radim u tadašnjem Medicinskom centru Bar, a kasnije Opštoj bolnici, gdje sam proveo skoro trideset godina. Nakon toga, radni angažman sam nastavio u Organizaciji slijepih za Bar i Ulcinj, na poziciji predsjednika. U gradu koji vas prihvati – uz građane, donosioce odluka, predstavnike institucija koji vas uvaže, nije teško raditi. Ovo govorim iskreno, nikako sa ciljem da laskam ili podilazim nekome.
RB/BI: Šta biste izdvojili kao pomake vrijedne javne promocije sa ciljem da slijepim i slabovidim osobama život u Baru bude lakši, kvalitetniji, produktivniji?
Joketić: Možda je najbolje uporediti moje prve dane u Baru i današnjicu. Kada sam došao u Bar, naš grad je imao jedan broj raskrsnica sa semaforima koji nisu imali zvučnu signalizaciju. Danas, sve tri raskrsnice imaju semaforsku signalizaciju – dvije sa adekvatnom zvučnom signalizacijom, a treća sa zastarjelom, koja je prispjela za usavršavanje i mijenjanje. Tada u gradu nismo imali taktilne staze, sada ih imamo. Ne, možda, u mjeri u kojoj bismo željeli ali ih, ipak, imamo. Tada u Baru nismo imali nijedan natpis na Brajevom pismu ni na jednoj instituciji (bilo na državnom ili lokalnom nivou). Sada ih imamo. Kada sam počeo da živim i radim u Baru, bio sam jedina osoba koja se kretala sa bijelim štapom, pa sam u tom trenutku morao da pomažem i edukujem stanovništvo kako da se ophode i pomognu osobama koje ne vide. Danas, naši građani u dobroj mjeri znaju šta je bijeli štap i spremni su da pomognu osobama sa invaliditetom. Takođe, i građanski šalter je u potpunosti adaptiran, a djelimično, i sajt Opštine Bar. Iako je i tada naša Organizacija imala podršku od lokalne uprave, danas je ima u mnogo većem obimu. Ilustrovaću to podatkom da Opština Bar posljednjih godina nijednu aktivnost koja se tiče osoba sa invaliditetom ne realizuje bez konsulticije sa predstavnicima Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj. Cijenimo taj pomak, poštujemo to, pa smo uvijek spremni da, zajedno sa donosiocima odluka djelujemo sa ciljem podrške slijepim i teže slabovidim osobama. Prije dva dana sam u šali rekao „još malo pa će me Opština Bar zaposliti kod njih“, koliko me u posljednje vrijeme od njih angažovan, kako na seminarima, edukacijama, tako i konsultacijama kada je u pitanju problematika osoba sa invaliditetom.
RB/BI: Da li vas Barani vide i doživljavaju?
Joketić: Mislim da da. Poznaju me još iz onih dana kada sam radio u Opštoj bolnici Bar. I danas me se osoblje sjeća i pominje me, a imam običaj da kažem da sam neko ko je prepoznat kao fizioterapeut koji je radio u Barskoj bolnici. S tim u vezi, kada ste stekli reputaciju, lakše je da idete dalje. Kada sam stupio na funkciju predsjednika Organizacije slijepih, to što sam već bio neko ko je prepoznat i, mogu slobodno reći, cijenjen i poštovan u ovom gradu, bila je velika prednost.
RB/BI: Lokalna uprava je Organizaciju na čijem ste čelu podvela pod NVO od posebnog značaja. Kazali ste mi, kada smo dogovarali ovaj susret, da će danas za vas iz Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, potpredsjednica Opštine Bar, mr Tanja Spičanović, prirediti prijem. Kakvi su ti susreti – protokolarni ili dogovorite i neke buduće korake?
Joketić: Ovi sastanci su postali tradicionalni – šesta je godina već kako u Opštini Bar imamo sastanke povodom Međunarodnog dana bijelog štapa. Tom prilikom sumiramo šta je Opština u proteklih 12 mjeseci uradila, a tiče se populacije koja ima probleme sa vidom. Uz to, dogovaramo se i u vezi sa narednim aktivnostima koje valja realizovati do narednog 15. oktobra. Sastanci ovog tipa su prava prilika da govorimo o problemima, ali i o najboljem putu za rješavanje poteškoća. Saradnja je intenzivna, ali i obostrana – i mi lokalnoj upravi dajemo smjernice kako da podrška ovoj populaciji bude sveobuhvatna.
RB/BI: Uz želju da ovaj, i svaki naredni dan, provedete u dobrom raspoloženju i kvalitetno, zamoliću Vas za poruku članovima Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj i ostalim građanima.
Joketić: Poručujem da svi trebaju da čuvaju vid. Prevencija je osnov svega u životu – čuvajte svoje oči. Ukoliko to, iz određenih razloga, niste u mogućnosti, a imate problema sa vidom, javite nam se da vam pomognemo kako da funkcionišete sa jednim od najtežih invaliditeta.
