Monografija „Štampani mediji u Baru (1886 – 1972 – 2023) nastanak, razvoj i analiza odnosa sa lokalnom zajednicom“ autora Željka Milovića, ozbiljan je i sveobuhvatan izdavački poduhvat, značajan doprinos publicistici koja tretira ovdašnje medije – poruka je učesnika na promociji održanoj večeras u amfiteatru Fakulteta za poslovnu ekonomiju i pravo (FPEP), u okviru niza manifestacija posvećenih obilježavanju Dana Bara.
Recenzentkinja izdanja, prof. dr Irena Petrušić, predavač na FPEP objasnila je da je monografija nastala na osnovu inicijalnog istoimenog rada na postdiplomskim specijalističkim akademskim studijama, te da je upravo ova barska univerzitetska institucija i njen izdavač, dok je dio sredstava za rad na knjizi omogućilo Ministarstvo kulture i medija.
„Riječima autora, mediji su zasigurno najuočljiviji fenomen savremenog društva zastupljen u apsolutno svim oblastima života. Željko Milović, novinar i publicista, pjesnik i prozaista, višegodišnji urednik niza, kako štampanih, tako i internet medija, nam kroz istorijat medija u Baru, prvenstveno štampanih daje daleko sveobuhvatniju istoriju Bara. Oštrim jezikom, bez mnogo eufemizama, daje nam prikaz od Stare Grčke do Stare Crne Gore, od Kraljevine Prve, pa Druge, preko pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih… do posljednjih decenija, govori nam o Baru u medijima i medijima u Baru“, pojasnila je prof. dr Petrušić.
Kroz podatke o medijima, prije svega štampanim, koji su, procjenjuje ona, „predstavljeni na pitak i prijemčiv način, ne samo kao puko nabacane informacije, autor nas vodi iz perioda u period, iz priče u priču, nudeći prikaz ne samo razvoja štampanih medija, već dočarava karakter ljudi sa podneblja Bara“.
„Iako je knjiga zamišljena kao monografija i u tom smislu predstavlja pravi istraživački doprinos, prepuna je podataka, takođe obiluje anegdotama koje na živopisan način oslikavaju kulturu Bara. Rukopis je komponovon i uređen tako da predstavlja određenu vrstu spomenika svima onima koji su svoje živote utkali u medije u Baru, uključujući i samog autora“, kazala je Petrušić, uz ocjenu da knjiga predstavlja jedinstven doprinos budućim pokoljenjima urednika i novinara.
Djelo je nazvala lokalnom istorijom Bara XX vijeka, „ispričanom kroz nastanak, razvoj i gašenje štampanih medija pokazuje jasan upliv političkih i društvenih prilika na genezu štampe uopšte, kao i na to kako su i koliko prelomni događaji u životu Bara reflektovani kroz članke namijenjene lokalnom stanovništvu, ali i kako se javno mnjenje mijenjalo pod njihovim uticajem“.
Novinarka i publicistkinja Gordana Vujović, prvi zvanično imenovani glavni i odgovorni urednik „Barskih novina“ se u nostalgičnom prisjećanju, kroz nekoliko zanimljivih i živopisnih anegdota (čiji su akteri svima poznati – Miroslav Radojčić, Svetozar Vukmanović Tempo, dr Srđan Hajduković) prisjetila nastajanja i uzleta novinarstva u Baru.
„U dugoj novinarskoj karijeri, možda je to bio najljepši period mog radnog vijeka. Svi zajedno smo se, kroz nevjerovatno posvećen rad učili profesiji, izgarajući. Uslovi nisu bili neki, ali je entuzijazam bio prvorazredan“, ne skrivajući emocije kazala je Vujović.
Inicijativa da i država prepozna značaj teme obrađene u monografiji, potekla je od predsjednika Matice crnogorske, Baranina mr Ivana Jovovića. Govoreći o publikaciji koju potpisuje Željko Milović, kazao je da ovo izdanje predstavlja „rijetkost u publicistici u Crnoj Gori, jer ne postoji knjiga koja se na ovakav način bavi tretiranjem lokalne medijske zajednice kroz istoriju“. Kao kuriozitet je naveo da se ovakvom publikacijom nijedan grad u Crnoj Gori ne može pohvaliti, „iako postoje gradovi koji su možda imali veći kontinuitet izdavačke misije nego što je Bar“.
„Ovom knjigom se Milović referisao kao čovjek koji je skoro tri decenije u novinarstvu. Ona zavređuje pažnju ne samo na lokalnom nivou, nego može biti egzlemplar kako druge jedinice lokalne uprave treba da rade na istraživanju vlastite istorije, odnosno onoga što je od nje ostalo“, kazao je mr Jovović, uz zahvalnost što je Milović, pohodeći arhive diljem Crne Gore u potrazi za materijalom za knjigu, u cetinjskoj biblioteci pronašao pjesmu njegovog pretka, Mila Jovovića, koja se odnosi na 120 godina od Ilindenskog ustanka.
„Ova pjesma je u Makedoniji, 2. avgusta, na Ilinden doživjela veliku afirmaciju, pa je preko 6.000 posjetilaca na makedonskom portalu koji se bavi poezijom imala afirmativni stav, a objavljena je, sa kritičkim stavom, u ‘Novoj Makedoniji’, najtiražnijem listu u toj državi“, kazao je Jovović, objašnjavajući na ovom primjeru da „nama male stvari mogu postati vrijedne na većem planu“.
Govoreći o značaju Milovićeve knjige, Jovović je ustvrdio da je najnovijim izdanjem autor dao kratak prikaz istorije Bara i ukazao da je ona „po mnogo čemu pionirski projekat na crnogorskom prostoru“.
„Djelo objašnjava međuodnos medija i vremena, odnosno prilike i odnose njihovog osnivanja, cenzure i zabrane, posljedice koje su proistekle iz rada medija koje su nesumnjivo uticale na oblikovanje svijesti građana od kralja Nikole do elektronskih medija. Autor svaki od medija stavlja u realan kontekst društveno-političkih dešavanja, pa je priča o medijima ujedno i priča o urbanom razvoju Bara i Crne Gore. Kroz tekstove o razvoju barskih medija može se pratiti istorijat razvoja grada, te je knjiga dragocjen dokument, koji nadilazi lokalni karakter izučavanja medija“, procjenjuje Jovović.
Kulturolog i publicista Željko Rutović je mišljenja da bi „svaki grad u Crnoj Gori trebao da ima nekog svog Željka Milovića“.
„Bogatstvo je i privilegija gradova koji imaju tumače svog grada, istorije, prošlosti, a pritom to rade uporno i dosljedno. Nažalost, društvo smo oboljelo od nedostatka ovakvog istraživačkog nerva, pa nam se dešavaju kulturološke posljedice tog čina, zbirno sa ‘krečenjem’ naše prošlosti, prepisivanjem, dopisivanjem, tumačenjem iz knjiga koje nisu tačne, niti pisane ovdje, sve zbog neke nove budućnosti, koja će biti dio neke prošlosti po nekim drugim tumačenjima. Željko i slični ljudi njegovog kova jesu intelektualna, moralna, etička, akademska, građanska i svaka druga brana ‘krečenja’ naše istorije lokalnog ili nacionalnog karaktera“, nadahnuto je govorio Rutović na promociji Milovićeve monografije, uz procjenu da je „u ovom djelu spojeno lijepo, korisno i dobro“ i sugestiju da je crnogorskom društvu potrebno „snažno tumačenje medijske industrije“.
„Neophodna nam je debatna tribina koja tumači lice i naličje današnjih medija. Mnogo je skrivenih naslaga i poruka koje kriju opasnost. U Crnoj Gori svi mediji liče jedan drugom kao jaje jajetu, sa gubitkom onoga o čemu govori Željko Milović, autentičnosti i identiteta lokalnog medijskog, društvenog, kulturološkog, ideološkog i političkog sadržaja koji definiše jednu zajednicu“, podvukao je Rutović i pohvalio Milovićevo djelo kao paradigmu jednog vremena koje „njeguje kulturu sjećanja, čime se građani Crne Gore ne mogu baš pohvaliti“. Zaključio je da „knjigu, iako lokalnog karaktera, ne bi zatvorio u lokalne dimenzije, jer je po vertikalama jednog vremena, ideološkim konstruktima, pravcima djelovanja, svjetonazorima, participira sveukupnom crnogorskom biću“.
Autor Željko Milović je u konciznom osvrtu na kompleksan razvoj medija u Baru podsjetio na 1886. kada je trebalo da iz štampe izađe prva „Jugoslavija“, zahvaljujući kralju Nikoli i Kornelu Jovanoviću (bratu J. J. Zmaja), potom, nakon velike „rupe“ u izdavaštvu, komunističkih listova koji se štampaju u ilegalnim štamparijama u nekoliko primjeraka, pa se prisjetio i prvog urednika „Barske luke“ Boška Miloševića, „Glasa mladih“ koji je uređivao Rajko Nikezić, lista „24. novembar“ kojeg je potpisala Vjera Vučković… Prvo „čedo“ štamparije, nabavljene 1981, su bile „Barske novine“.
„U knjizi sam pokušao da napravim pregled kako su ljudi saznavali šta se dešava u gradu. Prije svih novina su postojali Informatori Opštine i društveno-političkih organizacija, to je bio zametak. Uspio sam, nadam se, i iznutra i spolja da ‘odradim’ sve barske štampane medije. Nije me puno interesovalo kako su nastali. Svi su zaživjeli tako što je neko nabavio pare i odlučio da se štampaju. Zanimljivije mi je bilo kako su pravljeni, kako se na njih uticalo, kako su i zašto gašeni…“, pojasnio je Milović.
Prisjetio se i kako je ušao u novinarstvo, te kako su nastajale „Barske novine“ čiji je bio urednik.
„U novinarstvo sam ušao zajedno sa dragom koleginicom Majom Malić, zahvaljujući kojoj sam i ostao u toj profesiji jer me je spasila jednog ‘pogroma’ sredinom devedesetih, te sam i danas tu. Što se uspjeha ‘Barskih novina’ tiče, nikada to ne bih uspio da izvedem sam, već je, dva mjeseca nakon što su mi direktor Informativnog centra Buco Jovetić i glavna i odgovorna urednica Ljilja Đinđinović ponudili da budem urednik, došla nevjerovatna ekipa mladih ljudi, a od svih sam bio stariji iako sam imao tada 31 godinu – Vjera, Dragan, Suljo, Ilija, Rašo, Dejo, Dragana… Nije nas interesovala politika. Interesovali su nas ‘mali’ ljudi, ‘male’ priče koje su postajale velike. Drugi broj u novom sazivu je prodat za dva dana u hiljadu primjeraka i mi smo bili šokirani“, prisjetio se Milović, zaključujući da „trenutno u Baru nema štampanih medija“.
Medijator večeri, novinar Radomir Rašo Petrić, iskoristio je priliku da Miloviću čestita na najvećem opštinskom priznanju, nagradi „24. novembar“, koju je, prema ocjeni žirija zavrijedio upravo zbog bogatog publicističkog opusa, koji je, kako je naveo „s obzirom na njegove godine – impresivan“. Milović potpisuje 11 monografija o Baru, a posljednja, koja je promovisana večeras, jeste luksuzno, bogato ilustrovano izdanje, pa je stoga publikovana u ograničenom tiražu i biće dostupna isključivo u pojednim institucijama. Barani koji žele da pročitaju nešto više o razvoju medija u gradu pod Rumijom, mogu to učiniti ako posjete Narodnu biblioteku i čitaonicu „Ivo Vučković“.
