U organizaciji Kulturnog centra Bar i HKD „Sveti Jeronim“, u petak, 20. oktobra, u Galeriji „Velimir A Leković, biće priređen jedinstveni kulturni događaj – izložba umjetničkih fotografija Joza i Saše Ćetkovića „Dnevnik jedne ljubavi – 50 godina kasnije kroz Jozov i Sašin objektiv“, uz muzički nastup Andree Demirović. Postavka, koja je posvećena pedesetogodišnjici izlaska kultnog albuma pop-rok dive Josipe Lisac „Dnevnik jedne ljubavi“, za koji je naslovnu fotografiju radio Jozo Ćetković, a sa poznatom muzičarkom, kasnije je sarađivao i njegov sin Saša, biće otvorena u 19 sati. Na izložbi će govoriti dr Milun Lutovac, a publici će se obratiti i autor, Saša Ćetković. Tim povodom, za Radio Bar i Bar info, razgovarali smo sa Vladimirom Marvučićem, iz HKD „Sveti Jeronim“.
RB/BI: RB/BI : Vlado, drago mi je da si naš gost i da ćemo najaviti jednu lijepu priču i umjetnički događaj. Kako je nastao ovaj atraktivni program, asocijativnog naziva?
Marvučić: Moj prijatelj Ilija Vukotić iz „Zupci production“ i ja, došli smo do te ideje, jer se u februaru ove godine navršilo pet decenija od izdavanja tog fenomenalnog albuma Josipe Lisac, koji je ostao u analima hrvatske i jugoslovenske muzike kao jedan od najboljih, i često se pominje kao primjer konceptualnog muzičkog projekta. Ilija je imao i privilegiju da sarađuje sa pokojnim Jozom Ćetkovićem, sa dvije strane objektiva – Jozo kao majstor umjetničke fotografije, a Ilija kao model u to vrijeme. Tako je sve krenulo od Zubaca do Zagreba, jer Ćetkovići su porijeklom iz Bara, zubačka porodica, a ostalo je (ne zaboravljeno, ali nekako po strani), činjenica da je Jozo autor izvanredne crno bijele fotografije, pravog malog remek djela, svima dobro poznate na omotu Josipinog albuma iz 1973. godine.
RB/BI: Josipa Lisac je cijelu ovu godinu, turnejom koju je započela u Zagrebu, a nastavila i u drugim bivšim jugoslovenskim republikama, posvetila svom najznačajnijem profesionalnom projektu, ali i lično obojenoj priči o ljubavi sa pokojnim Karlom Metikošem, takođe, velikim muzičarom, suprugom i saradnikom na albumu. Podršku za realizaciju projekta dobili ste i od barskog Kulturnog centra, je li tako?
Marvučić: Prije svega, moram naglasiti da smo sredstva za ovaj projekat dobili od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan republike Hrvatske, u Zagrebu, na osnovu takmičenja na koji se prijavila naša NVO i konkurisala za dobijanje finansijske podrške. Ideja im se dopala kao veoma originalna i sa radošću su, kako su nam kazali, podržali njenu realizaciju. Znali smo da bez KC Bar, kao eminentne institucije kulture, to ne možemo sprovesti u djelo, a na sreću menadžment ustanove je imao razumijevanja, pa se oni ovdje pojavljuju kao organizatori, a mi kao suorganizatori večeri. Prva zamisao je bila da se program održi u Dvorcu, ali zbog renoviranja objekta, sve će se dešavati u Galeriji. Koristim ovu priliku da se zahvalim direktorici Kulturnog centra, Aleksandri Grabež, upravniku Galerije, dr Milunu Lutovcu, dr Anastaziji Miranović, Branu Miliću, koji su nam mnogo pomogli u realizaciji postavke.
RB/BI: Da se vratimo autorima izložbe, Baranima, ocu i sinu Jozu i Saši Ćetkoviću, čiji se profesionalni put preplitao, što je činjenica koja dovodi do toga da i sa tog aspekta projekat ima značaj za naš grad. Interesantno je da su obojica sarađivali sa Josipom Lisac. Što nam možete reći o ova dva vrhunska umjetnička fotografa?
Marvučić: Jozo je, kao što smo kazali, daleke 1973. godine odradio tu sjajnu naslovnu fotografiju na njenom albumu, i mnoge druge, a Saša je 17 godina kasnije sarađivao sa njom na albumu „Život“, dakle sin je krenuo očevim stopama. Njihova karijera je zaista isprepletana, a ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da smo sa NVO „Zupci production“, „Udruženje Šestani“ i još nekoliko zavičajnih udruženja, prije 21 godinu (opet smo Ilija Vukotić i ja tu umiješali prste) priredili, u prekrasnom ambijentu crkve „Svete Venerande“ u Starom Baru izložbu Jozovih fotografija „Maslina, kamen, žena“. U tome nam je, naravno, puno pomogao Saša, a ostalo je upamćeno da je tu postavku otvorio don Branko Zbutega, jedan od najosobenijih intelektualaca na našim prostorima, koji je bio oduševljen idejom o ovakvom kulturnom događaju.
RB/BI : Da program ima širi kulturni kontekst i značaj i zasigurno će biti jedinstven ugođaj, kako zbog vrhunske umjetničke fotografije, podsjećanja na album koji je obilježio istoriju jugoslovenske muzičke scene u prošlom vijeku (pa će ova noć biti i nostalgično putovanje u jedno drugo vrijeme), tako i zbog činjenice da će autor kompletnu postavku, kao porodični legat, ostaviti Baru i barskoj galeriji. Koliko je to značajno za nas i kulturu našeg grada?
Marvučić: To je jedna lijepa i plemenita nakana, čime autor dokazuje i pokazuje da, itekako, osjeća ovaj kraj kao svoj, jer Jozo je rođen u Starom Baru, dugo je živio u Zagrebu (njegov otac Jakob se, takođe, bavio fotografijom), a Saša je rođeni Zagrepčanin. Međutim, vidimo, da osjeća, poštuje i voli svoje korijene i, naravno, sjutra će biti sa publikom na otvaranju izložbe.
RB/BI: Očekujete da sjutrašnjem programu prisustvuju mnoge značajne ličnosti iz kulturnog, javnog i političkog života grada i države, ali i brojni sugrađani. Kakav je odziv, kako je prihvaćen ovaj lijepo zamišljeni program?
Marvučić: Veoma dobro, za sada. Očekujemo prisustvo predsjednika naše Opštine, Dušana Raičevića i predsjednika Skupštine, Branislava Nenezića, predstavnika resornog sekretarijata, menadžerke naše opštine, „barskih“ ministara, savjetnika predsjednika države za ekonomiju, našeg Baranina Mladena Grgića, predsjednika HGI Adrijana Vuksanovića i poslanika, predstavnike HNV, Matice crnogorske, ambasadora Hrvatske u Crnoj Gori, Veselka Grubišića, direktoricu Kulturnog centra, Aleksandru Grabež, generalnu konzulicu Hrvatske i brojne druge drage goste.
Na kraju bih dodao da je Saša Ćetković, jer o njegovom ocu Jozu, znamo dosta toga, jedna izuzetna ličnost, mogao bih reći multidisciplinarna, aktivan je na brojnim poljima. Bio je učesnik humanitarnih projekata u Južnoj Africi, za pomoć tamošnjoj djeci i niz drugih u raznim zemljama, a meni je posebno upečatljiv njegov projekat „Svjetiljke“, za koji je snimao lampione na raznim mjestima. Te fotografije, zbog karakteristične igre svjetlosti i boja, crno-bijelih kontrasta, zaista djeluju impresivno. Uz fotografije, sjutra veče bićemo u prilici da uživamo i u interpretaciji naše Baranke, Andree Demirović, najpoznatijih hitova pop rok dive Josipe Lisac.
NVO „ Sveti Jeronim“ osnovana je prije deset godina, ali su aktivnosti na organizaciji niza kulturnih događaja, u saradnji sa NVO „Zupci production“, Udruženjem „Šestani“, podružnicom HGD, Udruženjem „Šušanj za Mediteran“, započeli znatno ranije. Pune dvije decenije organizovali su veoma posjećene Božićne koncerte (koje je prekinula epidemija koronavirusa), naučni skup povodom 100 godina od smrti nadbiskupa Milinovića, štampali su knjigu dr Lovorke Čoralić „Barani u Mlecima“, u saradnji sa TO Bar realizovali su 3D projekciju srednjovjekovnog Bara i brojne druge.
