Socijalna i fizička izolacija tokom epidemije, koju su djeca provodila uz roditelje i bliske osobe, bila je podsticajna za učenje i komunikaciju putem društvenih mreža, ali ne i dovoljna da nadoknadi druženje sa vršnjacima, rad sa vaspitačima i nastavnicima. Tim povodom, Zavod za školstvo Crne Gore priredio je dokument pod nazivom „Pedagoško–psihološke i organizacione preporuke za rad s djecom i učenicima nakon otvaranja vrtića i škola”.
Izrada dokumenta proistekla je iz potrebe da rukovodećem, nastavnom i stručnom osoblju pomogne da se efikasno pripreme i odgovore na potrebe djece, učenika i zaposlenih po povratku u vrtiće i škole, nakon pandemije COVID 19.
O ovoj temi, u programu Radio Bara razgovarali smo sa Radojem Novovićem, načelnikom Odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema u Zavodu za školstvo.
“Poslije nekoliko mjeseci prekida uobičajenog školskog života, većina učenika će željeti da se vrati vršnjacima, nastavnicima i školskim aktivnostima. Biće i onih koji se tome baš i ne raduju. Fokus u radu sa djecom, zato prvih dana ne treba da budu aktivnosti koje su striktno predviđene kurikulumom. Važnije je da se neko vrijeme svima njima pruži podrška, da osjete da su uključeni i prihvaćeni, da ih zainteresuju aktivnosti i da u njima koliko je moguće aktivno učestvuju”, kazao je Novović.
“Za jedan dio djece biće potrebna i individualna podrška nastavnika, ili stručnog saradnika, kako bi im pomogli da se osjete sigurnim, shvaćenim, emocionalno stabilnim i spremnim za redovne aktivnosti. Ovo je veoma važno, jer smo svjesni činjenice da promjene u ponašanju pojedinih učenika mogu biti posljedica stresa i izolacije”, naglasio je Novović.
U Zavodu za školstvo, ali i svim ostalim institucijama koje su učestvovale u izradi ovog dokumenta, smatraju da je prirodno da su se, posebno djeca predškolskog uzrasta, izolovana od svojih vršnjaka i igre nekoliko mjeseci, našla u svojevrsnoj regresiji, odnosno da im se mogao desiti kraći razvojni zastoj ili povratak na već prevaziđena razvojna ponašanja i navike.
“U tom kontekstu može se pojaviti i strah od odvajanja od roditelja pri povratku u vrtić, ili školu. Očekivano je i da mogu oslabiti neke već stečene navike (npr. higijena tijela, ritam ishrane i spavanja), kao i radne navike u kući i školi. Adolescenti, čiji su socijalni motivi posebno snažni, doživljavali su odvojenost od vršnjaka s osjećanjima ljutnje, razočarenja, uznemirenosti, povredljivosti, depresivnosti. Za njih je tipično da su skloni potcjenjivanju rizika, pa i u aktuelnoj situaciji. Oni znaju da je opasnost od infekcije realna, ali istovremeno su ubijeđeni da se njima to ne može desiti; što utiče i na manje neophodnog opreza i čuvanja sebe i drugih”, smatra Novović.
Novović je naveo da je i motivacija za učenje, nakon dužeg perioda odsustva iz učionice promijenjena. Drugačiji ritam rada, pravila, komunikacija, očekivanja.
“Očekivano je da neki učenici, usljed nesigurnosti, promijenjenih rutina, u strahu od neuspjeha, počinju da izbjegavaju obaveze u vezi sa školom”, objasnio je.
U dokumentu su predložene aktivnosti za prve dane povratka djece u vrtić, ali i buduća organizaciju života, rada, boravka i učenja u tom okruženju. Fokus je na kreativnom, pozitivističkom, konstruktivnom i sveobuhvatnom procesu adaptacije, obnavljanju i osnaživanju ranije usvojenih, odnosno sticanju novih socijalizacijskih vještina, rutina i pravila zajedničkog življenja, lične i kolektivne higijene prostora, vještina samopomoći, upravljanja emocijama, ponašanjem, odnosno osamostaljivanja.
“Tokom izrade dokumenta svo vrijeme smo vodili računa o posebno ranjivoj djeci i učenicima, kao i onima koji su imali ‘bliski susret’ s COVID 19. Ukazujemo da je važno organizovati dopunske ili tzv. ‘hvatajuće’ sadržaje, časove za djecu kojoj je to potrebno da bi održala kvalitet znanja”, zaključio je Novović.
Pored načelnika Odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema u Zavodu za školstvo, Radoja Novovića, u izradi dokumenta iz ove institucije učestvovali su još Anđa Backović, Fran Vuljaj i Nađa Luteršek, te Tamara Milić iz Ministarstva prosvjete i Zorica Minić iz Ispitnog centra Crne Gore.
