Zbog složene epidemiološke situacije, NVO “Adrija”, koja brine o osobama sa smetnjama u razvoju, ne radi od pojave epidemije virusa korona, što dodatno utiče na psihičko stanje korisnika usluga ove organizacije.
Prema riječima Marte Anđelić, predsjednice NVO “Adrija”, osobe sa smetnjama u razvoju su u veoma teškoj situaciji, a mnogo se očekuje od izgradnje Dnevnog centra. Anđelić punih 20 godina istrajno radi na tome da širu javnost upozna sa problemima porodica čiji je član lice sa smetnjama u razvoju.
Ističe da dok god u Crnoj Gori ne zaživi stanovanje uz podršku, roditelji lica sa kombinovanim smetnjama u razvoju, od kojih su mnogi već odrasli ljudi, ne mogu imati miran san.
Svakodnevne kreativne radionice u prostorijama “Adrije” stalno pohađa šest do osam osoba starosti od 24 do 45 godina.
“ Osnovni problem njihovih porodica je taj što ne postoji organizovana podrška jer u Crnoj Gori dnevni centri zvanično brinu o ovim licima do njihove 27. godine.U dnevne centre u Crnoj Gori se primaju djeca koja ne mogu da idu u inkluziju, a tu su sada i odrasla lica, i zamislite situaciju da u istoj grupi budu dijete od tri godine i osoba od 27 godina, sa sličnim dijagnozama. Djeca i odrasli treba da budu u odvojenim, manjim grupama “, ističe Anđelić.
NVO “Adrija” je insistirala još u fazi izrade lokalne strategije razvoja da Dnevni centar bude multifunkcionalan, odnosno da u njemu bude i stanovanje uz podršku.
“ To je kategorija koja je zvanično normirana, nalazi se u članu 62. Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti i skreće pažnju na ključnu dimenziju problema: iz godine u godinu roditelji ovih osoba postaju stariji i bolesniji.Životne neminovnosti roditeljima i staraocima iz dana u dan stvaraju sve veću neizvjesnost, šta će biti sa njihovom djecom kada njih više ne bude?! Mi ne znamo šta će biti poslije nas, gdje će oni.Jer, njihova braća i sestre će se oženiti i udati, ne može se nekome nametati da ih primi u svoju porodicu. Ova naša djeca treba da žive u zajednici, a ne da budu izolovana”, naglašava Anđelić.
“Pokrenućemo kampanju da se pitanje stanovanja uz podršku počne rješavati i u Crnoj Gori. Osim osamostaljenja, stanovanje uz podršku bi roditeljima korisnika ‘Adrie’, recimo ako moraju negdje da otputuju, omogućilo da imaju gdje i kome da ostave svoju djecu sa invaliditetom ovakve vrste. Kada pričamo o ljudskim pravima, ovdje su ona svakodnevno izložena najosjetljivijim testiranjima”, ističe Anđelić.
“Kad je riječ o izgradnji Dnevnog centra, konačno smo uspjeli da riješimo ono primarno, osnovno pitanje imovinsko-pravnih odnosa, i dobili smo pravo raspolaganja na urbanističkoj parceli koja je definisana kroz planski dokument, a koja se nalazi u neposrednoj blizini škole “Meksiko” i odnosi se na jedan manji dio školskog dvorišta. Međutim, do sada realizovane aktivnosti, usljed promjene zakonskih rješenja, vraćene su na sami početak. U formiranom timu, pored službenika lokalne uprave, biće zastupljeni ljudi iz struke, a dio tog tima biće i predstavnici NVO koje se bave ovom problematikom”, kažu u Opštini.