Večeras je u Dublin Pubu održano književno veče poznatog bosansko-hercegovačkog pisca Marka Tomaša, i spisatelja i novinara iz Petrovca Đorđa Gregovića,
Ni izuzetno hladno vrijeme nije moglo spriječiti ljubitelje pisane riječi da popune sve stolove ovog kultnog kafića i uživaju u zbirkama Gregovićevih kratkih priča i Tomaševoj poeziji.
Đorđe Gregović, sedamdesetih đak barske Gimnazije, prezentovao je radove iz knjige “Nevidljivi putnici”, ali i knjige tzv. Obrnutih kratkih priča, koje je pisao za vrijeme korone, a koje je ad hoc, u formi skripte, skupio za ovu priliku. Balansirajući između apsurda i ironije, smještajući priče u tokove realnog vremena, “ali sa nerealnim završecima i radnjom”, Gregović je držao pažnju prisutnih koji su, kao na ruletu, birali kojim će se redosljedom čitati radovi i na taj način stvoriti “drugačiji doživljaj djela”.
Marko Tomaš se opredijelio za poeziju “svoje prave domovine u bermudskom trokutu Mostar – Dubrovnik – Split”, ustvrdivši: “nama su svi seljaci, samo smo mi gospoda, a nadam se da vama u vašem gradu nije kao što je nama u našem”. U pjesmama iz knjiga “Regata papirnatih brodova” i “Skratimo priču za glavu” je jasno provijavao ljevičarsko-postjugoslovenski prosede autora koji ima šest novih i nijednu domovinu u isto vrijeme, na tragu njegove izjave: “Nije Jugoslavija bila država, nego civilizacija”.
Domaćin večeri je bila barska spisateljica Tanja Sekulić.