Nakon višemjesečne pauze, Radio Bar je nastavio praksu da u rubrici “Naslovna strana” najinteresantnije i najupečatljivije naslove crnogorske štampe komentarišu gosti u studiju. Novi ciklus, obogaćen i prenosom posredstvom našeg YouTube kanala, otvorio je odbornik u Skupštini opštine Bar, istaknuti građanski aktivista, politikolog Ammar Borančić.
“Picula i Markes traže odgađanje, DPS i SD predlažu bojkot” (“Pobjeda”)
Crnogorsku javnost već neko vrijeme opterećuje popis stanovništva, koji treba da se održi od prvog novembra do polovine mjeseca. To je vrlo značajna tema, jer determiniše budućnost Crne Gore u narednih deset godina, opredjeljuje razvoj kada su u pitanju neka strateška dokumenta i razvoja države i saznanja koliko imamo stanovnika, migracija…., ali i pitanja koja decenijama opterećuju crnogorsku javnost, a tiču se nacionalnog identiteta i strukture države – da li je ona građanska ili država etničkih zajednica. Potrošili smo mjesec da apelujemo, urazumimo odlazeću Vladu Dritana Abazovića da razumije naše zahtjeve. Razgovarali smo i sa Eurostatom, Monstatom, evropskim institucijama. Raduje me što sam pročitao jutros u štampi da su evropski poslanici Picula i Markes izrazili saglasnost sa našim stavovima da popis treba odgoditi za neko stabilnije vrijeme. Dakle, tako važan statistički proces koji opredjeljuje deceniju života jednog društva mora biti održan u primjerenim uslovima, bez političke tenzije, bez, nazvao bih to „ponižavanja“ građana kampanjama koje vidimo na bilbordima, a sugerišu kako oni treba da se osjećaju politički, vjerski, kojim jezikom govore…
Viđeli smo i prije nekoliko dana, prilikom zvanične posjete Podgorici, đe ga je dočekao predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, kakve je poruke građanima Crne Gore poslao patrijarh Srpske crkve Porfirije. Kazao je da moraju pripadati jednoj naciji, jednoj vjeri. Jezivo je to i podsjeća me na parolu „jedan narod, jedan vođa jedan Rajh“. To su opasne poruke i atmosfera u kojoj bi se održao popis, pa ne vidim nikakvu smetnju da se on odgodi za tri ili šest mjeseci i da početkom naredne godine, koja će biti bez izbornih procesa u koju ćemo ući sa novom Vladom, u politički stabilnijoj atmosferi, eliminišemo sve prepreke koje smo mi, kao opozicija u 17 tačaka ispostavili prema Monstatu i Vladi Crne Gore i da imamo društveni konsenzus oko toga što znači taj popis. Ne razumijem ako neko nije spreman da napravi toliki ustupak i za nekoliko mjeseci odgodi popis, koji je naša Vlada za vrijeme Covid krize odložila zbog loših zdravstvenih uslova i epidemije.
„J’suis dokona žena“, stav Dragane Erjavšek („Pobjeda“)
To je još jedna slika našeg društva i situacije u kojoj se Crna Gora nalazi. Podsjetiću građane da je prije nekoliko dana nesretna anketa sa nesretno formiranim pitanjima cirkulisala među đacima jedne podgoričke osnovne škole i kada su se roditelji usudili da se pobune i podigli glas, od direktora su dobili odgovor da „ne želi da se bavi dokonim ženama, jer ima prečeg posla“, a taj „preči posao“ za direktora jedne škole bio je doček jednog sveštenog lica. On je morao da ide da dočekuje popa, a majke đece u školi u kojoj je on direktor su „dokone žene“. Govorimo o stanju svijesti gdje ljudi koji bi trebalo da usmjeravaju i edukuju naše najmlađe, zabrinitu majku smatraju dokonom, a da posao nekoga ko stoji na čelu obrazovne institucije, doživljavaju na način da promovišu nešto što nikako ne potpada pod prosvjetu o kojoj smo mi učili. Prosvjeta se čak i borila protiv toga.
„Bravo, Spajki“ („Vijesti“)
Još jedna važna tema u Crnoj Gori posljednjih mjeseci jeste formiranje Vlade ili patrijska kombinatorika, kako pišu „Vijesti“ ili, kako je to kazao „Lovac za zmajeve“ Željko Ivanović, „Bravo, Spajki“. Ne znam ima li prostora reći „bravo, Spajki“. Smatram da se „Spajki“, kako ga je nazvao g-din Ivanović, odnosno, da uozbiljim priču, Spajić nije baš najbolje snašao i da je, na neki način, potpisao svoj kraj. Iako smo u izbornoj noći čuli neke ocjene koje nijesu bile baš prihvatljive i nijesu u skladu sa demokratskom praksom, kada je u tom trenutku nosilac liste „Evropa sad“, kazao da u bilo kojim uslovima neće razgovarati sa koalicijom „Zajedno“, koja ima samo nekoliko procenata manje od njegove liste. Već te noći smo apelovali da je loš stav da nećete da uopšte razgovarate sa nekim. Ne moramo da se dogovorimo, ne moramo da formiramo Vladu, ali stav da ne želite da razgovarate, nije dobar. Ispostaviće se, na kraju, da je g-din Spajić samo nastavio da srlja na tom putu i da nije čuo konstruktivne stavove dobronamjerne opozicije, pa čak ni naših prijatelja iz međunarodne zajednice da se ne može formirati Vlada sa onima koji negiraju članstvo Crne Gore u NATO, koji nijesu za evropske integracije, suštinske reforme Crne Gore, za one koje su prije nekoliko godina u izvještajima aperičkog Stejt Dipartmenta označeni kao neko ko se finansira od strane ruskih službi bezbjednosti (govorim o Demokratskom frontu ili koaliciji „Zajedno za budućnost Crne Gore). Sada vidimo da je Spajić Mandiću „prepustio“ Skupštinu Crne Gore, odnosno (uz predsjednika i premijera), jednu od tri ključne državne funkcije, koji ima pristup svim obavještajnim podacima, podacima NATO saveza, kao i svim procesima koji se tiču evropskih integracija, zakonodavnim procesima, koji može u potpunosti da blokira crnogorski zakonodavni dom. Sjetićemo se da je on 2016. godine pokušao nasilno da uđe u Skupštinu. Nekoliko godina kasnije ga dočekuju sa crvenim tepihom u tu istu Skupštinu. To dovoljno govori u kojoj je poziciji Crna Gora. Dakle, čovjek koji je pred crnogorskim sudovima osuđen za pokušaj državnog udara, sijeda na čelo crnogorskog Parlamenta. To nije slučajno. Drugi lider Fronta je bio na čelu Odbora za bezbjednost Skupštine Crne Gore, a protiv kojeg se u tom trenutku vodio krivični postupak takođe za državni udar. I član tog Odbora je bio čovjek iz redova DF-a osumnjičen za šverc kokaina i organizovani kriminal… Važno je ukazivati na takve anomalije u društvu, ne negirajući postojanje nekih drugih anomalija i loših politika. Mislim da moramo imati „crvenu liniju“, ispod koje se ne može ići. Međutim, što bi rekli „rodilo se, valja ga ljuljati“, očigledno će formirati tu Vladu, ali treba da znaju da će imati vrlo principijelnog protivnika u nama. Slaćemo poruke da to nije Crna Gora kakvu želimo, a upravo iz Bara poručujemo kakvu zemlju želimo.
„U spisima za ‘Tunel’ ne spominju ni klanove, ni motiv“ („Dan“)
Osvrnuću se više aforistički na ovaj događaj. U danu kada nam ministar Unutrašnjih poslova g-din Adžić i bivši ministar Unutrašnjih poslova dva puta smijenjen u Skupštini Crne Gore, poručuje da borba protiv organizovanog kriminala nikad nije bila snažnija, „razbili smo“, kaže „kriminalne klanove“, istovremeno se, tri metra ispod njegovih nogu kopa tunel do depoa Tužilaštva. To je tragi-komična situacija, za Živka Nikolića. Bilo bi smiješno, da nije tragedija crnogorskog društva. To su situacije iz crtanih filmova. Mi ne živimo više ni filmsku stvarnost, nažalost.
„URA spremna za razgovore“ („Dan“)
Nakon jučerašnjeg, g-din Abazović je jutros saopštio drugi stav, kada ga nijesu, ipak pozvali na razgovore. Rekao je da „ova Vlada nije najbolje sastavljena“. Dok dobijamo takve poruke od onih koji pokrivaju najodgovornije funkcije, propuštamo vozove kada su u pitanju evropske integracije. Ranije sam pročitao stav šefa Evropske komisije da se Zapadni Balkan spremi za članstvo u Evropskoj Uniji do 2030. godine. Sjetićemo se svi koji smo pratili procese, da je prvenstveno bilo „do 2025. budite spremni“. Deceniju smo ni u šta izgubili. Čitamo iste naslove koje smo čitali i prije deset godina. Nažalost, ova Vlada, a ni buduća, neće se baviti ničim što podrazumijeva društveni progres. U vremenu kada Crna Gora bilježi galopirajuću inflaciju, kada imamo više novca za koji ne možemo da kupimo ništa, kada cijene divljaju, članovi Vlade se slikaju po svijetu i postavljaju slike na Instagram i Fejsbuk naloge Vlade Crne Gore. Nikakvu novu strategiju nemamo, a g-din Spajić je najavio da će se zadužiti još stotine i stotine miliona, kako bi mogli da finansiraju svoj aparat koji će brojati, kako su najavili više od 20 ministarstva. Bitno je da zadovolje partijske kadrove, da svaka partija od onih koja je ušla u vladu, dobije po jednog, dva ili više minsistara, a za građane koji preživljavaju od prvog do prvog, niko glavu ne okreće. To je tragedija ovog društva. Već tri godine ne radimo ama baš ništa. Nemam problem što je neka druga politička partija na vlasti, jer je zdravo i dobro za konsolidaciju demokratije da se vlast smjenjuje, da svako pokaže potencijale i kapacitete. Međutim, deprimira me što su partije koje su dobile priliku da obnašaju vlast i pokažu šta umiju, pokazale suda ništa ne znaju. Volio bih da je drugačije, da se nešto dobro dešava, jer, ipak, više od svoje partije, volim svoju državu i ovo društvo u kome živimo. Volio bih da ova Vlada bude makar zeru uspješnija od one Dritana Abazovića, što i neće biti teško.
