Gost u Jutarnjem programu Radio Bara u rubrici “Naslovna strana” bio je Branimir Lakićević odbornik koalicije “Za Budućnost Bara”.
Sa naslovne strane “Pobjede” našem gostu su pažnju pobudila dva naslova:
Planiraju iznjene Zakona kako bi uspostavili softver, sporni popisivači, sporni i rokovi (Pobjeda)
Popis koji je bio planiran za 1. novembar je odložen za 30 dana, sada se odvija intenzivan dijalog između premijera i predstvanika NVO sektora i opozicionih stranaka u smislu unapređenja samog procesa popisa. Nadam se da nećemo doći u situaciju da se popis ponovo odlaže, da ćemo od 30. novembra obaviti popis kako treba. Jasno je da bez popisa nijedna država ne može da planira svoju budućnost. Mi imamo zakonsku obavezu da imamo te statističke podatke, koliko građana Crne Gore stvarno živi u državi, jer je birački spisak poprilično nesređen i to izbori pokazuju. Mi imamo jedan paradoks da država okvirno ima oko 600.000 stanovnika, a da u biračkom spisku imamo preko 500.000 ljudi, tako da je to nonsens koji nije zabilježen nigdje u Evropi. Postavlja se onda pitanje gdje su ona lica do 18 godina života, koja nisu upisana u birački spisak? To je nešto što se kod nas ne podudara. Tako da ćemo na taj način dobiti odgovore i na ta pitanja. Ono oko čega opozicija diže galamu jeste situaciju koju oni pretpostavljaju, da će broj pripadnika srpskog naroda i onih koji govore srpskim jezikom biti veći nego što je to bilo na popisu iz 2011. godine. Tada nije bio transparentan popis kakav će sada biti, podaci će odslikavati pravo stanje na terenu.
Imamo i drugu situaciju da u zadnjih par godina, naročito od rata u Ukrajini, imamo ogroman priliv ljudi iz Ukrajine i Rusije. Sada dolaze i turisti iz Turske i Njemačke, možemo slobodno reći dugoročni turisti, koji nisu došli zbog ratnih dešavanja, već zbog toga što im se sviđa život u Crnoj Gori, sviđa im se klima, poslovni ambijent. Takvih ljudi ima (variraju podaci) od 50.000 do 150.000. Popis će pokazati koliko je i tih ljudi, jer se popisuju oni koji imaju regularno prebivalište odnosno boravište na teritoriji Crne Gore. Tako da ćemo i u tom smislu imati vrlo značajne podatke. Ovo što se u naslovu apostrofira jeste da se planiraju izmjene Zakona kako bi se uspostavio softver, sporni su popisivači i rokovi. S obzirom da se ovoliko galame diglo oko ovog popisa, mislim da ovakav popis nikada neće biti transparentniji, niti bolje organizovan nego što će to sada biti.
Nova i Mileševska eparhija protiv direktora iz Demokrata (Pobjeda)
Gospodin Mijo Lekić je do nedavno bio direktor Rudnika uglja, sada je izabran gospodin Potpara, koliko ja imam informaciju taj gospodin je 30. oktobra povukao svoju kandidaturu. Kako je on sada izabran, ako je povukao kandidaturu, jeste pitanje za pravnike. Ono što ja znam jeste da je Mijo Lekić, a to su pokazali izbori, izuzetno dobar rezultat ostvario, ne bi Pljevljaci masovno glasali za njega da on nije čovjek koji je obećao nešto, a da nije ispunio. U Rudniku je zaposlen ogroman broj Pljevljaka od njegovog dolaska na mjesto izvršnog direktora. Nekima je to smetalo upravo zbog toga što je u prethodnom periodu sav kapital koji se stvarao u Pljevljima odlazio u Podgoricu u ruke uskog broja ljudi. Sada taj profit ostaje Pljevljacima, ostaje običnim građanima, a oni to znaju da cijene pa su zbog toga podigli svoj glas zbog njegovog neizbora.
“Dvojica ranjena nakon svađe u saobraćaju” (Dan)
Pretpostavljam na osnovu naslova da je došlo do fizičkog obračuna, moguće i upotrebe vatrenog oružja učesnika u saobraćaju. Ono što je činjenica da nama u Crnoj Gori nedostaje saobraćajna kultura. Svi treba da poradimo na tome. Svjedoci smo da kada uđemo u automobil bivamo izloženi raznim rizicima . Mi smo mala država, naši gradovi nisu milionski, pa ako žurimo negdje zakasnićemo pola sata ili sat vremena, sve su to kratke relacije. Treba obratiti pažnju, ne samo u pogledu zakonske regulative u smislu bolje kontrole u saobraćaju. Recimo sada sam bio u Beogradu, tamo je poprilično haotična situacija sa saobraćajem. Mislim da mi poprimamo obrise Beograda, ali na nekom mikroplanu. Da mi je neko pričao prije 10 ili 15 godina da ćemo u Baru imati ovakav problem sa saobraćajem, ne bih mu vjerovao. Imali smo situaciju gdje su nam ulice bilo prilično puste, mogli ste da parkirate automobile gdje ste htjeli, nije bilo gužve. Sada se na svakom semaforu čeka, svugdje je zakrčenje, ljudi su nervozni, parkiraju automobile gdje stignu, na zelenim površinama, na magistralama, i onda dolazi do ovakvih situacija. U Crnog Gori postoji dovoljan broj policajaca, ali nisu policajci ti koji će nama da usade u glavu saobraćajnu kulturu. To se stiče ne samo u auto-školi već i kroz osnovno i srednje obrazovanje. Mislim da se malo radi na tome, a to je veliki problem. Mene je otac prvi dan odveo u školu sa šest i po godina, i više nikada, iako sam morao da pređem tri ulice. Tada je bio rijedak saobraćaj, nije bilo mnogo automobila. Ja imam troje djece i svakog dana idem po njih, jer znamo kakva je situacija sa saobraćajem, vozi se brzo, neodgovorno, moramo biti stalno na oprezu i tome se mora posvetiti veća pažnja.
Radovanović ponižavaju umjesto da joj daju priznanje (Dan)
Pošto sam jedno vrijeme radio kao pripravnik u Sudu, ta me je tematika zanimala. Do 2020. godine sam “iskopao” podatak da je bilo svega 11 ili 13 tužbi za mobing u Crnoj Gori, a da nije bila nijedna osuđujuća presuda. Sudska praksa je stala na to stanovište da bi došlo do mobinga, on mora u dužem intervalu da traje i da bude konstantan, tako da ga je vrlo teško dokazati. A sa druge strane imamo situacije da ljudi koji su na pozicijama odlučivanja (da li je to zbog naše psihologije?) vole da su “mali bogovi” i da drugim ljudima nameću neka pravila. Umjesto da se svi fokusiramo na neki konformizam, na neko ponašanje gdje svi poslove obavljamo savjesno, odgovorno, neki izlaze iz tog ležišta i pokušavaju ljudima da nametnu neka pravila koja nisu pravila koja izviru iz radnih odnosa. Onda dolazimo u takve situacije gdje dolazi do konflikta koji se reflektuje ne samo na pojedinca, već i na čitavu radnu zajednicu. Čini mi se da u Crnoj Gori toga dosta ima. U tom smislu ja bih poradio na tome da prilikom samih imenovanja na rukovodeće pozicije, jedan od primarnih ciljeva bude taj psihološki aspekt ličnosti. Vrlo često imamo situaciju da neki ljudi neke svoje unutrašnje porive, svoja unutrašnja nezadovoljstva, reflektuju na svoje podređene, zaposlene i onda čitav sistem ide u neki haos.
Dosta mu lutanja DPS-a, Marković pravi stranku (Vijesti)
Meni nisu jasne osobe, nebitno što je u pitanju on kao bivši premijer – kako im nije više dosta politike? Bio si potpredsjednik stranke, premijer, ne znam šta više ti možeš da ponudiš, imao si sve moguće alate u svojim rukama, da poboljšaš klimu u Crnoj Gori, u smislu ekonomije, u smislu međusobnog povjerenja među građanima, u smislu neke harmonije. Ne znam šta više takvi ljudi traže u politici. Valjda je došlo vrijeme da se takvi ljudi smire, da odu u zasluženu penziju. Evo, gledao sam juče na Dnevniku, da u Srbiji Boris Tadić ima neku stranku. Kako ti ljudi više ne mogu da kažu: pa dosta je, ne treba mi više medijska pažnja. Odeš u penziju i zasluženo ili nezasluženo uživaš u njoj. Mislim, u tom smislu, da je to njegova lična samopromocija.
Zgrade na obali ruše imidž države (Vijesti)
“To je naslov koji se tiče Predloga za turizam iz Nacrta prostornog plana. Tim Predlogom bi se zabranilo građenje zgrada na 100 metara od obale odnosno van urbanih zona jedan kilometer. Naša obala nije ogromna, nismo mi Brazil, Francuska ili Španija pa da imamo obalu dugu nekoliko hiljada kilometara. Naša obala je ograničena na nekih stotinjak kilometara i činjenica je da je tu napravljen haos u urbanističkom dijelu. Ali haos se ne može riješiti određenim zabranama. To, po meni, tako ne ide. Generacije koje dolaze imaće neke potrebe i za zidanjem, doziđivanjem. Mi prije svega treba da obratimo pažnju na kvalitet zidanja, zato što živimo na trusnom području gdje su moguće seizmičke aktivnosti kao što je nedavno desilo u Albaniji. Imali smo zemljotres iz 1979. godine. Više bih fokus stavio na kvalitet gradnje, da li mogu da se zidaju višespratnice. U Grčkoj sam primijetio da nema visokih zgrada, da čitavu Atinu možete da vidite sa jedne zgrade od 5 spratova. Vjerovatno su njihovi stručnjaci uvidjeli da je bolji kvalitet gradnje kada su niže zgrade. Nisam inženjer statike da znam je li to dobro ili loše, ali mi logika govori da zidati zgradu od 15 spratova na trusnom području, nije dobro. Tako da bih se ja oko tog Prostornog plana više fokusirao na tu problematiku, nego na same zabrane zidanja”, kazao je gostujući u jutarnjem programu Radio Bara, u rubrici “Naslovna strana” Branimir Lakićević odbornik koalicije “Za budućnost Bara”.
