Povodom premijere predstave „Korsar“, u susret obilježavanju 25 godina od osnivanja Baletske škole „Princeza Ksenija“ gost Bara, Radio Bara i Bar Infa bio je proslavljeni baletski igrač, prvak baleta i dugogodišnji direktor baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, sada koreograf, reditelj i pedagog, Konstantin Kostjukov.
Sa poznatim umjetnikom razgovarali smo o počecima baleta u Baru i Crnoj Gori, kada je prije četvrt vijeka osnovana škola „Princeza Ksenija”, njenom razvoju, predstavi „Korsar”, značaju baleta, kao svojevrsnoj sintezi svih umjetnosti i njegovom uticaju na fizičko i duhovno formiranje ličnosti.
***
RB/BI: Prva baletska škola u Crnoj Gori „Princeza Ksenija”, osnovana je u Baru, zahvaljujući inicijativi i izuzetnom pregalaštvu profesorice Vanje Pantović. Vi ste učestvovali u njenom nastajanju i za svih dvadeset i pet godina, koliko u kontinuitetu radi, stalni ste saradnik i konsultant. Kakva su Vaša sjećanje na početke „Princeze Ksenije”?
Kostjukov; Gđa Vanja Pantović pozvala je mene i cijelu umjetničku ekipu, u kojoj su bili poznati glumac Petar Kralj, violinista Jovan Kolundžija sa Nadom Kolundžijom i Duška Dragičević, i tako je krenula baletska priča u Crnoj Gori, odnosno, upravo u Baru. Od tada datira naša saradnja sa Vanjom, koju smo nastavili i kada je otvorena škola u Podgorici. „Princezi Kseniji“ želimo dug vijek, još puno učenika i novih projekata. Iza škole je jedna veoma ozbiljna i kvalitetna produkcija, mnogo značajnih predstava.
RB/BI: Koliko je značajna bila činjenica da se balet prvi put događa Baru i Crnoj Gori ?
Kostjukov: To je neophodno i iznimno važno, ako želimo da njegujemo kulturu na pravi način, u duhu Evrope i svijeta. Drugo, balet je divna umjetnost koja u sebi objedinjuje estetiku tijela, muzikalnost, lijepe kostime, scenografiju i dekor. On je i put edukacije mladih ljudi i, siguran sam, da oni koji dolaze da gledaju baletske predstave, neće ostati ravnodušni, već će se mnogi opredijeliti, ako ne da postanu baletski igrači, onda sigurno za poziv kostimografa, scenografa ili muzičara. Uz svo poštovanje prema svim ostalim granama umjetnosti, moram naglasiti da baletska predstavlja sintezu svih njih, i tom smislu ima višestruk uticaj na formiranje ličnosti. Ona oblikuje tijelo, ali i duh. Dalje, to je umjetnost koja nema jezičku barijeru, jer sve govorimo muzikom i pokretima.
RB/BI: Čini se, ipak, da je balet pomalo otuđen od mladih ljudi, posebno danas kada dominira drugačiji vrijednosni sistem. Da li je to i zbog toga što spada u vrlo zahtjevnu umjetnost?
Kostjukov: Uvijek je postojala borba između pravih i trenutnih vrijednosti, ali isto tako, uvijek pobjeđuju istinske i sušinske vrijednosti i pravila. Trenutno vladajuća, koju možemo nazvati kvazi umjetnošću, jeste trenutni hit i trend, koji je kratkog vijeka. Takva pojava odražava trenutno stanje u društvu, koje je prilično stresno, ali klasična forma umjetnosti i prave vrijednosti, mogu da nam pomognu da se relaksiramo od svih negativnih spoljnih uticaja. Balet jeste zahtjevan, jer je on na neki način, i sportska disciplina. Od fizičke spremnosti tijela, koja mora biti apsolutna, kako bi mogli da izvedemo tehnički zahtjevne elemente, zavisi naš uspjeh. Dakle, potrebno je puno rada, odricanja, vježbanja… Imamo samo jedan dan nedjeljno slobodan, neophodan je stalni trening i vježba, jer tijelo mora da pamti sve te tehnički složene pokrete, da se ne bi desile povrede. Naš život liči na karantin koji žive sportisti. Ali, to oblikuje tijelo u jednu neviđenu ljepotu i gracioznost i pruža duhovnu i fiičku satisfakciju. Sa druge strane, razlog što je ovo umjetnost koja nije široko rasprostranjena, jeste što je prilično skupa. Kostimi su veoma raskošni i skupi. Balet je ekskluzivna umjetnost koja zahtijeva značajnu finansijsku podršku, ali raduje činjenica da je puno djece spremno da se posveti ovoj magiji, i postanu baletani, zvijezde, solisti.
RB/BI : Ljepša strana te umjetnosti jesu i stalna putovanja i scenski nastupi koji izazivaju oduševljenje i ovacije odabrane publike, je li tako?
Kostjukov: Apsolutno. Putovanja su neizostavni dio, učešće na takmičenjima, festivalima širom svijeta, saradnja sa drugim kućama, uzajmna razmjena iskustava i znanja, zajedničko stvaranje novih predstava i projekata, druženje. Ponovo se vraćam na to, ako dijete redovno posjećuje balet i na pravi način doživi baletsku predstavu, siguran sam da će odbaciti sve druge aktivnosti i hobije i posvetiti mu se u potpunosti, jer on osvaja na taj neobjašnjiv način. Osim gracioznosti u koju oblikujemo svoju figuru, i to specifično formiranje tijela na najljepši način, istovremeno, baveći se baletskom umjetnošću, vaspitavamo i svoj duh i ličnost. Balet nas uči kulturi ponašanja, a dodir sa vrhunskom muzikom, izgrađuje sluh, ukus, podstiče razmišljanje na drugom nivou, formira kompletnu ličnost što nam pomaže i uljepšava svakodnevni život. Zdrav način života, u fizičkom i psihičkom smislu, motorika tijela, koordinacija i bonton, samo su neke od prednosti zbog kojih bi svaki roditelj trebalo da poželi i da usmjeri dijete na balet.
RB/BI: Vi potičete iz SSSR, tačnije, rođeni ste u Kijevu, u Ukrajini. Čini se da se tamo ovoj umjetnosti posvećuje značajno veća pažnja. Dugo živite u Jugoslaviji, odnosno Beogradu, dovoljno da uporedite odnos prema baletu na ovom prostoru i u drugim zemljama.
Kostjukov: Da, rođen sam u Sovjetskom savezu, prije više od tri decenije, došao sam u Jugoslaviju, nažalost, nijedna od te dvije zemlje više ne postoji. Rusi ili Ukrajinci, svejedno, uopšte slovenski narod, odavno su prepoznali balet kao vrhunsku umjetnost i ljepotu, estetiku koju nosi. „Labudovo jezero“ igra se duže od sto pedeset godina, i jednako je atraktivno i danas, u stvari, svaki put kada dođete na izvedbu, otkrićete nešto novo, i iznova će vas vući da je gledate. Zbog čega je to tako, da li je to magija Čajkovskog, koreografije, izvođenja ili sklop svega toga, ne možemo da objasnimo tačno, ali činjenica je da je ta predstava igrana nebrojeno puta i da je tražena kao nijedna druga. Rusi su davno prepoznali tu ljepotu, puno ulažu u baletsku umjetnost i zato su danas najbolji u svijetu. Svaki menadžer, širom planete, jedva čeka saradnju sa ruskim baletskim kućama, jer čim se čuje u nekoj zemlji da gostuje ruski balet sve karte su odmah rasprodate. Oni su od baleta napravili, ne samo vrhunsku umjetnost i profesiju, već i nauku. Posvetili su se anatomiji čovjeka, balerine, metodici, istraživanju, i napisali mnogo knjiga o baletu. To samo potvrđuje staro pravilo da koliko se nečemu posvetimo, toliko i dobijemo.
RB/BI : Imamo li mi potencijala da razvijamo baletsku umjetnost, kada govorimo o bivšem jugoslovenskom prostoru, ali i Crnoj Gori, Baru? Profesorica Vanja Pantović predana je tome već dvadeset i pet godina.
Kostjukov: Uvijek vrijedi i naravno, da možemo, jer živimo na podneblju koje ima lijepe ljude sa skladnom figurom i fleksibilnim tijelom, a to je osnova za balet. Imamo kapacitet u našim mladim ljudima, ali je neophodno da grad, država i institucije, pomognu razvoj baletske umjetnosti. Vanja je individualno mnogo uložila, i preko svake mjere, to je zadivljujuća borba da balet u Crnoj Gori postoji , razvija se i opstane.
RB/BI : Za dvadesetpetogodišnjicu škole „Princeza Ksenija“, pripremili ste zahtjevan komad „Korsar”. Uz soliste, na sceni je bilo četrdesetak balerina ove škole, da li su zadovoljile Vaše kriterijume?
Kostjukov: To je stara, klasična predstava, koja ima cjelovečernje trajanje, dva i po do tri sata. Mi smo priredili jedan dio iz tog baleta koji se zove „Čarobna bašta“, a nadam se da ćemo jednog dana, kada ovdje balet prodiše punim plućima, prirediti originalnu, cjelovečernju verziju. „Korsar“ spada u jedan od najzahtjevnijih klasičnih baletskih komada, koji iziskuje strogu disciplinu, jer posjeduje elemente koje ne možemo da mijenjamo i improvizujemo, dok je u svim drugim pravcima to dozvoljeno. Zbog toga sam bio malo skeptičan kada smo počeli da radimo na ovoj predstavi, ali djeca su pokazala nevjerovatnu želju i zainteresovanost. To je zasluga “Princeze Ksenije” i Vanje Pantović. To smo vidjeli i kod predstave koju smo radili prije dva mjeseca “Pepeljuga”. Djeca imaju satisfakciju, jer znaju da će im ovakav angažman obezbijediti uloge u ozbiljnim i zahtjevnim projektima. Iznenađen sam koliki su uspjeh napravili i unaprijedili svoje tehničke mogućnosti, prije svega dugo i ispravno stajanje na prstima. Iako sam mislio da ću kao reditelj i koreograf biti prinuđen da nešto promijenim i prilagodim u odnosu na klasičnu izvedbu, to se nije desilo. Odradili smo u potpunosti original izvedbu, moram reći, da sam zadovoljan i zbog sebe, što sam mogao da uradim pravu predstavu, ništa ne redukujem i ne brišem. Zbog tempa i načina na koji se radi u školi „Princeza Ksenija”, ispostavilo se da je bilo lakše odraditi jednu ovako zahtjevnu predstavu, nego što sam očekivao.
***
Harizmatični umjetnik, Konstantin Kostjukov, iako je scenu napustio već nekoliko godina, i dalje je posvećen baletu kao pedagog, koreograf i reditelj. Njegove predstave igraju se i dalje u Narodnom pozorištu u Beogradu, Novom Sadu, širom bivše Jugoslavije, Evrope i svijeta.
U razgovoru za Radio Bar i Bar info, prisjetio se gostovanja na Barskom ljetopisu prije gotovo dvije decenije, izražavajući zadovoljstvo što kulturni poslenici u našem gradu istrajavaju na organizovanju multimedijalnog umjetničkog festivala.
