Književni segment “Barskog ljetopisa” završen je predstavljanjem romana “Uhvati zeca” Lane Bastašić.
Ona je u spontanom razgovoru sa moderatorom Nikolom Nikolićem otkrivala sebe na jedan iskren i prirodan način, te ostavila utisak izuzetno skromne, ali oštroumne i visprene mlade književnice.
Prvi roman ove autorke iz Banje Luke, ušao je u najuži izbor 65. NIN-ove književne nagrade za najbolju knjigu iz 2018. godine. Do sada je objavila dvije zbirke priča, jednu zbirku poezije i knjigu priča za djecu koje su nagrađene sa više književnih priznanja.
U knjizi dvije drugarice, Sara i Lejla (Lela nakon rata), u potrazi su za Lejlinim nestalim bratom Arminom. Sara je naratorka, koja kroz pisma Lejli pokušava i samoj sebi da objasni šta je htjela da postigne time što je nakon godina svog “sređenog života” u Dablinu, nakon samo jednog Lejlinog poziva ostavila sve i pokupila je u bosanskom mraku ne bi li joj bila šofer do Beča. Na tom putu smjenjuju se slike sadašnjosti i budućnosti koje nam sve jasnije oslikavaju rane, rezove i šavove od kojih su skrpljena njihova sjećanja, ali i one same.
“Ja sam jako srećna što sam ovdje, Bar je predivan, danas sam provela cijeli dan na moru i ostala bih tu da mogu. Jako mi je drago da mogu da se predstavim ovoj publici, imala sam sreću baš ovog ljeta da odem na nekoliko festivala u regionu. Čekaju me još Makedonija i Hrvatska, tako da mi je drago da ova knjiga nije nešto što se isključivo tiče Bosne i Hercegovine, već da i čitaoci i čitateljke mogu da pronađu nešto za sebe”, rekla je Bastašić.
Lana živi u Barseloni, gdje uređuje književni časopis “Carn de cap” i vodi školu književnosti “Escola Bloom”. Kaže da joj je distanca od sedam godina, koliko je već tamo, mnogo pomogla u sagledavanju stvarnosti i sjećanja na Bosnu i Hercegovinu, te da je tako roman i nastao.
Ipak ovog ljeta mijenja svoje prebivalište: “Ja sam oduvijek između gradova, rođena sam u Zagrebu, živjela u Banja Luci, otišla sam onda za Prag, a završila sam u Barseloni. Sad mogu da otkrijem da se ovog ljeta selim u Beograd nakon sedam godina života u Kataloniji, tako da recimo da nisam neka praktična osoba koja ide za praktičnim razlozima u životu, više idem tamo gdje me vuče srce. Čini mi se da sam neko ko pronalazi mir u pokretu”, kazala je ova mlada spisateljica, koja je u istraživanjima za sljedeći roman, što će se “baviti sujevjerjem i običajima karakterističnim za Balkan”.
