Ova godina za Danila Dada Pavlovića, fotografa iz Bara, protiče u znaku dva jubileja – deset godina profesionalnog bavljenja fotografijom i pet godina od otvaranja sopstvenog studija. Gostujući u programu Radio Bara, govorio je o prvom susretu sa fotografijom, profesionalnim počecima i usavršavanju, ali i o zaštiti autorskih prava i promjenama koje primjena vještačke inteligencije može donijeti ovoj profesiji.

Prije nego što je fotografija postala njegov profesionalni poziv, Pavlović je tokom perioda osnovnog i srednjeg obrazovanja analognim aparatom bilježio trenutke iz svakodnevnog života.

„Počeci su vezani za polumaturske ekskurzije, izlete i srednjoškolske dane. Ti rani radovi nastajali su fotoaparatima ‘na film’, sa ograničenim brojem snimaka. Analogne aparate čuvam kao dragocjene uspomene. Kako je tehnologija napredovala, digitalna fotografija je počela da dominira“, kazao je Pavlović.

Diplomu Ekonomskog fakulteta u drugi plan stavile su dvije strasti – fotografija i planinarenje.

„Prije deset godina, u periodu kada sam intenzivno planinario, jednog jutra sam naprasno odlučio da kupim fotoaparat. Ušao sam na Fejsbuk i izabrao prvi koji mi je cijenom i karakteristikama odgovarao. Tada sam imao manje znanja, ali puno entuzijazma. Prvi radovi, od kojih neke i danas čuvam, dobri su i veoma su mi dragi“, kazao je Pavlović.

Na profesionalnom putu nije imao formalnog mentora, ali su mu značajnu podršku i dragocjene savjete pružale kolege. Smatra i da se ne može doći do napretka bez stalnog usavršavanja, te da je za profesiju fotografa važno pratiti tehnološke inovacije.

„Nerijetko čujem da je lako biti dobar fotograf onome ko ima dobru opremu, što je daleko od istine. Taj proces je mnogo komplikovaniji – treba namjestiti osjetljivost senzora, brzinu okidača, otvor blende, pa slijedi i period ‘postprodukcije’. Na početku karijere nisam znao da kadriram ili koristim svjetlost. Vremenom sam učio i primjenjivao naučeno u praksi i to je davalo sve bolje rezultate. Treba pratiti trendove, pogotovo danas kada tehnologija brzo napreduje. Promijenio sam do sada desetak aparata, a trenutno ih posjedujem šest, prvi je bio ‘Nikon’“, ispričao je Pavlović.

Govoreći o prilikama za usavršavanje koje su dostupne ovdašnjim autorima, Pavlović kaže da, nažalost, Crna Gora nema dovoljan broj radionica, za razliku od država u našem regionu.

„Trenutno su veoma popularne radionice koje se vezane za fotografisanje vjenčanja. Crna Gora je poznata destinacija u tom smislu, ljudi iz svih krajeva svijeta dolaze sa namjerom da se vjenčaju i samim tim raste potreba za tom vrstom fotografije. Postoje i ‘online’ opcije, edukacije ‘jedan na jedan’ putem raznih platformi, ali mislim da to nisu jednako kvalitetni formati kao radionice koje se odvijaju uživo“, smatra Pavlović.

Planinarenje i fotografija, u njegovom slučaju, čine neraskidivu cjelinu. Upravo zahvaljujući tim strastima otkrio je brojne prirodne ljepote Crne Gore za koje ranije nije znao.

 „Čitava Crna Gora je prelijepa, ali dio koji je dosta neistražen i koji bih svakome preporučio da obiđe su Prokletije, odnosno konkretno Volušnica, Popadija i Italijanka. Posebno bih izdvojio i Hridsko jezero sa njegovom dolinom, koje je nesumnjivo najljepše mjesto koje sam do sada posjetio. Osim Prokletija, volim Komove, Pivske planine i Durmitor“, pojasnio je Pavlović.

Volio bi da se oproba i u tzv. “ratnoj fotografiji” negdje u svijetu.

„U tom smislu, jedna od inspiracija mi je Sebastian Salgado, za kojeg sam saznao gledajući film ‘So zemlje’. Njegova priča kreće iz Brazila, odakle odlazi zbog nemaštine. Dolazi u Evropu, slučajno počinje da se bavi fotografijom i ostatak života posvećuje bilježenju trenutaka sa ratnih žarišta. Poslije više decenija, vraća se u rodno selo i zatečenu pustaru vraća u džunglu tako što zasađuje dva miliona stabala. On je, kao i ja, bio ekonomista, pa mi je ta priča dodatno zanimljiva“, ispričao je Pavlović.

Među značajnijim uspjesima u dosadašnjoj karijeri izdvajaju se samostalna izložba u okviru bARS-a na Barskom ljetopisu, te kandidovanje jedne od fotografija u uži izbor za fotografiju mjeseca časopisa “National Geographic”. Bio je zvanični fotograf lista “Maslinada” i pomagao u izradi profesionalnih slajdova nekih barskih bendova.

„Bar i more su moja vječita inspiracija i oni su morali biti predmet neke izložbe. Postavku izložbe ‘bARSke boje mora’ su činili uglavnom krajolici Bara koji nisu poznati široj javnosti. Za mene je ta izložba bila i svojevrsna profesionalna potvrda. Privilegija je predstaviti svoj rad na gradskom trgu u sklopu glavnog kulturnog događaja u Baru. Što se naredne izložbe tiče, jedna ideja mi se već duže vrzma po glavi, ali bih volio da to lijepo pripremim i najavim“, naveo je naš sagovornik.

Govoreći o crnogorskoj fotografskoj sceni, ističe da se trenutno puno ljudi u Crnoj Gori bavi fotografijom, a značajnu ulogu u popularizaciji ove profesije imaju društvene mreže. Rad domaćih autora, kako smatra, mogao bi biti dodatno afirmisan otvaranjem određenog izložbenog prostora ili galerije na otvorenom, po uzoru na gradove u regionu.

„Prostor u kojem bismo tokom godine mogli da predstavljamo svoje radove, bio bi značajan korak ka unapređenju fotografske scene Crne Gore. U evropskim metropolama je uobičajeno da postoje stalne izložbe na trgovima i u parkovima. To je dobra reklama i za fotografe i za turistički proizvod mjesta. Nedavno sam bio u Ljubljani, i u Tivoli parku postoji takva izložba. Slični projekti realizuju se i u brojnim drugim gradovima u našem okruženju. Izložbeni prostor na našem Trgu bi, prema mom mišljenju, bio veoma dobra ideja“, smatra Pavlović.

Jedan od najvećih problema sa kojima se domaći autori susreću jeste povreda autorskih prava, smatra naš sagovornik. Pavlović je među prvim u Crnoj Gori koji su odlučili da problem neovlašćenog korišćenja foto-radova riješe sudskim putem..

„Najlakše je skinuti fotografiju sa interneta i iskoristiti je za komercijalne svrhe. Malo ko će se sjetiti da pita za dozvolu ili eventualni otkup. Svaki spor oko povrede mojih autorskih prava, završen je pozitivnim ishodom za mene“, istakao je Pavlović.

Na kraju se osvrnuo i na primjenu vještačke inteligencije u svojoj branši, koju za sada ne doživljava kao prijetnju, već kao alat koji profesionalcima može olakšati posao.

„Vještačka inteligencija je za mene alat koji mi može skratiti vrijeme boravka za računarom i pomoći u procesu postprodukcije. Međutim, Crna Gora je i po tom pitanju jako specifična. Većina ljudi koristi ChatGPT, generiše fotografije i to već nailazi na neku vrstu otpora šire publike. Što se budućnosti fotografije tiče, primat preuzima video, ali nemam dilemu da je i pred profesionalnom fotografijom svijetla budućnost“, zaključio je Danilo Pavlović.