Samo nekoliko kilometara od centra Bara, u Zupcima, u miru porodičnog doma, žive roditelji najuspješnijeg crnogorskog košarkaša svih vremena – Nikole Vučevića.
Ljiljana i Borislav Vučević, ponosni roditelji NBA zvijezde i centra Čikago Bulsa, čiji je nedavni tripl-dabl protiv Detroita, šesti po redu, još jednom potvrdio njegovu blistavu sportsku karijeru, ostali su vjerni jednostavnom i skromnom načinu života. Iako su i tokom ličnih karijera imali priliku da biraju bilo koje mjesto na svijetu za dom, vratili su se u Crnu Goru i ostali u svom porodičnom gnijezdu.
Sportska javnost dobro poznaje Nikolu, ali i njegovog oca Bora, bivšeg jugoslovenskog košarkaša koji je devet sezona igrao za „Bosnu“ sa kojom je bio prvak Evrope, i dva puta prvak Jugoslavije.
Ipak, ona koja je kroz sve te godine njihovih uspješnih sportskih karijera, ostajala u sjenci, a bila i ostala stožer i srce porodice, jeste Ljiljana Vučević – supruga, majka, baka – tihi oslonac svima oko sebe.
Njena priča počinje u Sarajevu, gdje je rođena kao Ljiljana Kubura. U rodnom gradu završila je fakultet, a ljubav prema košarci dovela je do susreta sa Borom, tada igračem Bosne, dok je ona igrala za Željezničar. Vjenčali su se 1983. godine, a kćerku Biljanu dobili 1985.
Borov sportski put ih je potom odveo u Švajcarsku, gdje se rodio Nikola. Više od deceniju su, zatim, živjeli u Belgiji. Kada je Boro završio karijeru, vratili su se u Bar. Iako su željeli da život nastave između Crne Gore i Bosne, ratne okolnosti su promijenile planove, ali ne i sjećanja koja Ljiljana s posebnom emocijom čuva u srcu.
„Sarajevo mi je dalo sve – porodicu, prijatelje, najljepše uspomene. Bio je to grad mladosti, grad u kojem nije bilo podjela. Danas je, nažalost, drugačije. Nedostaje mi taj duh zajedništva i ljudi koje pamtim iz tog perioda”, kaže Ljiljana s nostalgijom.
Kao supruga i majka sportista prošla je kroz mnoge izazove. Pratila ih je i bila im podrška u svakom trenutku, odričući se profesionalne karijere kako bi porodici pružila stabilnost. Svjesno je preuzela ulogu stuba familije, donoseći odluku koja nije bila laka, ali zbog koje nikada nije zažalila.
„Nije jednostavno stalno boraviti u kući, ali znala sam da je to najbolji izbor za našu porodicu. Bila sam tu za Nikolu, Biljanu i Bora u svakom trenutku. Bilo je teških, ali i puno radosnih trenutaka. Posebne emocije bile su 2011. godine, kada je Nikolu na NBA draftu kao 16. pika izabrala ‘Filadelfija’. Svi smo tada bili u Njujorku – Biljana, Boro, njegov brat Savo i ja. Taj spektakl i osjećaj nikada neću zaboraviti. I sada se naježim kada se toga sjetim. To iščekivanje i radost kada se njegovo ime pojavilo, ime moga sina, u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, nešto je neprocjenjivo“, priča Ljilja.
Nakon povratka u Crnu Goru, porodica je, s ljubavlju, izgradila dom u Zupcima, uredila imanje sa sedamdesetak stabala maslina i stvorila pravu malu oazu mira. Svakog ljeta kuća se ispuni radošću kad se okupe svi – kćerka Biljana, sin Nikola sa suprugom Nikoletom i njihovim sinovima Filipom, Matijom i Lazarom. Pogled sa porodičnog imanja pruža se na more s jedne strane, a na veličanstvene vrhove Sutormana i Lisinja s druge. To je slika sreće koju je Ljiljana, tiha heroina ove priče, s ljubavlju stvarala godinama.
Njeno ime nije ispisano zlatnim slovima u istoriji sporta, ali je duboko utkano u sve uspjehe porodice Vučević, jer je ljubav, odricanje i snaga ove stasite, otmene, a tihe dame bila i ostala nevidljivi temelj svih njenih pobjeda.
