U popodnevnom dijelu programa Radio Bara gostovala je predsjednica NVU „Žene Bara“, Ljiljana Vujović. Nakon što je Narodna kuhinja, zbog mjera zaštite od koronavirusa, prestala da priprema obroke, ove humane žene su sašile više od šest hiljada maski koje su poklanjale sugrađanima. Svoju misiju nastavile su pomažući svima nesnađenim u ovim teškim okolnostima. Sa Ljiljanom Vujović razgovarao je Nemanja Janković.
RB: Ono što znamo je da ste do sada, Vi i članice NVU „Žene Bara“ sašile preko dvije hiljade zaštitnih maski. Vi ste bile jedna od prvih organizacija koja je donijela tu odluku da na ovaj način pomogne svojim sugrađanima. Jesam li u pravu?
Vujović: U pravu ste, ali jedna ispravka u brojci, što se tiče maski, do jučerašnjeg dana Žene Bara su sašile i podijelile 6.302 maske. Drago mi je što postoje spiskovi svih ljudi, poimenično, organizacija, firmi, kojima smo mi sašile i poklonile maske, nikad se ne zna, možda nekad, poslije korone, jedan njihov spisak jednom bude objavljen, kako bi se javnost upoznala sa svim što smo mi radile. Moram da naglasim da pored Žena Bara, koje su stalno aktivne, u šivenju ovih maski učestovalo je mnogo žena koje su se na prvi poziv javile. Među njima je četrdesetak žena koje su stvarno kao tihi heroji pojavile i u svojim kućama, sa materijalom koji smo mi slale one su šile i poklanjale maske nepoznatim ljudima, sugrađanima.
RB: Kako se vi snalazite, odakle vam materijal za sve ovo?
Vujović: Prije donacije i poziva od strane TO Bar i njihovog direktora Emila Kukalja, mi smo same počele da šijemo maske, upotrebljavajući neke donirane materijale koje smo već imale, neke naše čaršave koje smo donosile iz kuća, pamučne materijale, gledajući tutorijal Italijanki koje su to dijelile preko interneta, tako smo krenule. Kasnije smo imali puno pomoći od dragih ljudi, Barana koji nas poznaju, koji su nam iz svojih kuća i stanova donosili materijal, do onih nekih koji se bave preduzetništvom, da pomenemo Džema, gospođu Nafiju Liharević i mnoge druge.
RB: Ono što je važno istaći je da ste vi vodili računa o svojim starijim koleginicama koje su se odazvale vašem pozivu, ima gospođa koje imaju i preko 65 godina i uključene su u sve vaše aktivnosti, dok mlađi rade u vašim prostorijama.
Vujović: Poštujući preporuke Nacionalnog koordinacionog tijela, one rade u Narodnoj kuhinji, zaštićene su, nikada nije tu više od troje-četvoro, tako da se vodi računa. U startu je to bilo malo drugačije, jer smo svi bili nekako dosta pogubljeni, ne znajući sa kakvim neprijateljem se susrijećemo, ali sada je to jako dobro uigran tim. Zahvaljujem se i volonterima, osim žena koje šiju, tu su i momci koji kroje. Neki od njih su prvi put pokušali da rade tako nešto, dobro im ide, hvala im od srca. Htjela bih da naglasim da Žene Bara ovih dana, bez obzira na to što ne kuvaju obroke, korisnicima Narodne kuhinje pomažu na hiljadu drugih načina. Iskoristila bih priliku da se zahvalim svim našim dragim ljudima velikog srca koji su pomogli majci koja je bolesna od karcinoma a živi sa desetogodišnjim sinom, da plati stanarinu za ovaj mjesec. Samohranoj majci sa troje djece pomogli su da plati stanarinu, jer je morala bukvalno da izađe na ulicu. Veliko hvala i Komunalnom preduzeću koje je ovoj majci dalo posao, što je u ovo vrijeme velika stvar, ogromno dobro djelo.
RB: Vi ste sada u korelaciji sa opštinskom organizacijom Crvenog krsta, bilo je tu nekih akcija koje ste u saradnji sa njihovim volonterima, zajedno sproveli?
Vujović: Na početku ovih mjera, mi smo uz pomoć volontera Crvenog krsta donirale 20 paketa pomoći u hrani za dva romska naselja. Takođe, njihovi volonteri su u drugoj nedjelji našeg odmora, što se tiče kuvanja u Narodnoj kuhinji, pakete našim korisnicima, koje smo mi pripremile zahvaljujući donacijama i donatorima koji nam stalno pomažu, odnijeli na njihove adrese.
RB: Kako Vam se u ovom trenutku čini solidarnost među građanima Bara? Vi i vaše koleginice ste u ovome već duži period, da li Vam se čini da je to na jednom većem nivou ili možemo još da poradimo na tome?
Vujović: Barani su se oduvijek odlikovali velikim srcem, dobrim djelima, empatijom, to istorijski već datira. Niti je Ljiljana Vujović, niti bilo ko drugi, probudio ništa novo kod naših sugrađana. Iskreno da kažem, mene to raduje, jer znam da dolaze nove generacije, da dolaze neki ljudi kojima će biti za primjer neko koga su poznavali ili neko iz njihove familije. Uvijek ima ljudi koji su spremni da pruže ruku nepoznatom čovjeku, ili nesnađenom, kako ga mi rado nazivamo, da ga na neki način zaštitimo od bilo kakvih kvalifikacija druge vrste.
RB: Kako Vama izgleda ova situacija, rekli ste na početku razgovora da niko nije ni znao što je sve ovo, a sada vidimo posljedice…
Vujović: Mislim da bi ljudi trebalo da budu dovoljno svjesni da se niko nije igrao, da niko nije pokazao ništa što se nije stvarno dešavalo u bilo kojem dijelu zemaljske kugle. Treba da budemo pametni, ipak je nas jako malo, bilo koja žrtva u Crnoj Gori veoma je velika za broj stanovnika koja živi na ovim prostorima. Trebalo bi, zarad što bržeg oporavka i prolaska svega ovoga, da se stvarno dozovemo pameti, da svi budemo u svojim kućama. Tako možemo da omogućimo sebi da dočekamo da zagrlimo svoje najdraže, da sjedimo na klupi, da pričamo, da se kupamo, da dočekamo turiste, mislim da je to svima u interesu.
