Luka Bar AD je kompanija koja generiše razvoj ne samo Bara, već cijele Crne Gore. O tome kako su završili poslovnu, veoma izazovnu 2024. godinu, koja je najveća problematika sa kojom se suočavaju, šta su planovi i prioriteti u narednom periodu, razgovarali smo za Radio Bar i Bar info sa izvršnim direktorom, Ilijom Pješčićem.
RB/BI: Ono što je sasvim sigurno obilježilo prošlu, 2024. godinu jeste ogromna šteta koja je nanesena Luci u neuobičajenom olujnom nevremenu, početkom jula. Najvažnije je da niko nije nastradao, ali se špekulisalo da li je uzrok štete ljudski faktor, dakle, nepažnja i neodgovorno ponašanje. Krajem godine stigla je potvrda iz Osnovnog državnog tužilaštva da nije, i da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Pretpostavljam da je to za menadžment, ali i zaposlene, značajna satisfakcija?
Pješčić: Da, to donosi u jednom dijelu satisfakciju, ali mi i dalje imamo problem u komunikaciji obala – brod, brod – obala. Za sada smo ga prevazišli angažovanjem druge dvije mobilne dizalice, ali vratiću se na 2. jul, kada se desilo nevrijeme. Bio je to uobičajen dan, ništa nije nagovještavalo da se može desiti bilo kakva vremenska nepogoda. Luka je složen sistem, predstavlja industrijsku zonu u kojoj ne egzistira samo Luka Bar AD, ovdje je drugi koncesionar Port of Adria, komitenti u okviru Slobodne zone, proizvodne, skladišne djelatnosti… Luka ne može tek tako da zatvori lučki akvatorijum, Slobodnu zonu. Postoje procedure koje moramo poštovati, prvenstveno Hidrometeorološki zavod najavljuje ekstremne vremenske neprilike, kao što je to bio slučaj nekoliko puta u 2023. godini, kada smo zbog jakog vjetra i podizanja nivoa mora zatvorili luku. Tako je trebalo da bude i ovoga puta. Međutim, nismo imali nikakvu najavu, posao je tekao regularno, svi komintenti su obavljali svoje redovne zadatke – radio je kamenolom, “Nimont”, obavljao se pretovar cementa, a “Jugopetrol”, “Hemosan” i svi u okviru Slobodne zone, radili su uobičajeno, kao i Port of Adria. Za svega sedam minuta olujnog nevremena desio se kolaps. Došlo je do obaranja tri pretovarna mosta za rasute terete, koji su na to mjesto postavljeni još 1977. godine, i jedne dizalice koja je služila za pretovar žitarica. Oni jesu bili vremešni, čak i kompanija koja ih je proizvela nije prisutna na tržištu već duže od dvije decenije. Popravljani su u okviru Luke, što znači da su ih zaposleni u kompaniji iz Službe tehnika i mehanizacija, s vremena na vrijeme servisirali, pa su bili u određenoj mjeri funkcionalni. Naravno da smo razmišljali o tome da su zastarjeli, odnosno da su ‘odradili’ svoj radni vijek i da bi trebalo da ih zamijeni neka savremenija oprema i tehnika, ali Luka nije imala finansijskih sredstava da samostalno uđe u tu investiciju.
RB/BI: Šteta je ogromna, procijenjena je na oko 35 miliona eura. Nastavili ste da radite. Kako?
Pješčić: Šteta jeste velika, a ta cifra od 35 miliona eura podrazumijeva nabavku ista tri pretovarna mosta i dizalice koja bi bila korištena za pretovar žitarica. Međutim, opredijelili smo se, za sada, za alternativu i tražili od resornog ministarstva i Vlade nabavku dvije mobilne dizalice, koje mogu da pokriju sve manipulacije, a koštaju jedanaest miliona eura. Nažalost, nikakav pozitivan odgovor nismo dobili, Luka jeste nastavila da radi, veoma brzo smo se konsolidovali. Pojačali smo održavanje i praćenje preostale dvije mobilne dizalice. One su obavljale sve manipulacije pretovara, jer u rasponu kapaciteta, jedna takva dizalica zamjenjuje malo više od dva i po pretovarna mosta zahvaljujući napretku tehnologije. One su, dakle, u druga dva kvartala godine, obavljale sav lučki posao, čak i novi sa ugljem (oko 50 tona) koji smo sklopili sa kompanijom iz Bosne. Poslujemo dobro, za sada smo stabilni, ali na taj način ne može da se radi dugo. Zato smo tražili da se nabave još dvije mobilne dizalice. Luka je državna kompanija, država bi trebalo da pruži mnogo veću podršku. Razumijem da moramo poštovati zakonsku regulativu, u procesu smo pristupanja EU, ali ovo je kapital i značajna infrastruktura koja se mora čuvati. Sa ovakvom lukom mogle bi da se pohvale i mnogo veće i razvijenije države, ali za sada, nema pozitivnih impulsa sa te strane. Zato apelujem i ovom prilikom na Vladu da se mnogo više uključi i pomogne ovu važnu kompaniju.
RB/BI: Rekli ste da ste nastavili da radite i nakon havarije u julu punim kapacitetom. Kakav je bio poslovni rezultat na kraju 2024. (prihod, profit, obim pretovara)?
Pješčić: Daću vam okvirne sume, jer upravljačko tijelo tek treba da usvoji finansijski izvještaj. Pretovar je bio iznad 1,8 miliona tona, prihod 15 miliona eura, a profit koji je Luka Bar generisala, kada se odbiju svi troškovi i potraživanja, oko 1,3 miliona, tako da smo veoma zadovoljni. Da nam je neko rekao u julu da ćemo ovako završiti godinu, bio bih više nego zadovoljan. Negativne posljedice nevremena smo maksimalno minimizirali i nijedna roba, niti komintent, nisu zbog toga trpjeli. Sada čak u kompaniji na taj nemili događaj gledamo sa pozitivne strane, jer ćemo značajno moći da unaprijedimo kapacitete pretovara i skladišta na obali Volujice.
RB/BI: Ali, i sistem zaštite. Vjerovatno vas je to motivisalo da preispitate sistem bezbjednosti kadra i opreme, posebno imajući u vidu klimatske promjene i da ovakve elementarne nepogode nisu, do sada, bile karakteristične za naše područje, je li tako?
Pješčić: Naravno. Tražili smo od Hidrometerološkog zavoda da nam dostave statistiku koja se odnosi na deset najjačih mjerenja vjetra od kada se mjeri u opštini Bar. Pokazalo se da je najjači vjetar bio 150 km na čas 2009. godine. Nakon toga, u Meteorološkoj stanici, koja je dva kilometra udaljena od Luke, izmjeren je vjetar jačine 190 km na čas, a procjena vještaka u ovom slučaju jeste da je duvao olujni vjetar, preko 205 km na čas. Na našim nadzornim snimcima možemo vidjeti kako tri vagona probijaju zaštitnu ogradu luke i idu prema stanici Bar.
RB/BI: Prošlu godinu obilježile su i značajne investicije, prije svega izgradnja nakon 30 godina, prvog montažno – demontažnog skladišta, u što je uloženo više od million eura. Koliko je ova investicija važna i da li je bilo još sličnih ulaganja u objekte i sredstva za rad?
Pješčić: Vratiću se na skladište. To je jedna mala stvar kroz koju može da se vidi cijela logistika u Crnoj Gori. Nije problem što smo izgradili skladište nakon trideset godina, već što su nam skladišni kapaciteti tada bili dovoljni, znači nije se razvijao promet roba u toj mjeri, da bi morali da ulažemo u nove skladišne kapacitete. To je problem. Luka je silom prilika, jer su sva skladišta, osim dva, prešla u vlasništvo (prilikom razdvajanja Luke, 2008. godine) u Kontejnerski terminal, a kasnije “Port of Adria”, morala da naprave novo skladište. To je bila intencija i prethodnog menadžmenta, ali tenderski postupci su to onemogućavali, jer zbog obaranja tendera, procedura nije dovedena do kraja. Mi smo uspjeli da napravimo novo skladište na 4.500 m2, za skoro šezdeset posto manju cijenu, nego da isto takvo, lučko napravimo na tom dijelu. Ono služi svrsi, u njega su već bile smještene robe u 2024. godini, a nadamo se da će biti popunjeno i u ovoj, 2025. Imamo već potraživanja, što znači da se to pokazalo kao odlična odluka. Kupili smo i značajnu opremu, pojačali mehanizaciju i ulagali iz sopstvenih sredstava. Kredit smo jedino bili prinuđeni da podignemo za “LIPHER” mobilne dizalice. Od kada je napravljena hladnjača 1968. godine, uložili smo 200.000 eura i obezbijedili kompletan sistem, tako da je on sada apsolutno siguran i ne može se desiti curenje amonijaka. Luka je, dakle, prvenstveno, bezbjedna, jer tamo se nalazi 200 tona amonijaka, koji je izuzetno opasan za zdravlje zaposlenih i građana. Ulagali smo i u kupovinu novih kamiona i prikolica, u mehanizaciju, jer je bila veoma stara, a broj sati koje je uradila je prevelik.
RB/BI: Kazali ste da promet roba nije značajnije povećavan, pretpostavljam da loša putna i željeznička infrastruktura već dugo ugrožavaju poslovanje Luke. Dosta roba preuzimaju luke u okruženju. Što ako se u skorije vrijeme ne realizuju kapitalne investicije koje je najavilo Ministarstvo saobraćaja?
Pješčić: Problem je višestruk. Najveći počiva na željeznici, i to ne samo u Crnoj Gori, već je problematična i željeznička infrastruktura Srbije, koja se nije poboljšala u svom južnom kraku prema našoj državi (čak možemo čuti da je naša željeznička pruga u znatno boljem stanju od te dionice). Mi, u Crnoj Gori možemo da koristimo voz koji će vući 650 tona neto, dok je u Srbiji već 1.200 tona. Ako voz sa tim teretom dođe do Bijelog Polja, on mora da se podijeli na dva dijela, što duplira troškove na željezničkoj trasi. Dunav je značajno zaživio u poslednje dvije decenije i moram da uputim kritiku pređašnjoj Vladi Crne Gore, koja nije vidjela da je Srbija značajno zaleđe Luke Bar i da robe treba idu željeznicom do Luke Bar. Međutim, ignorantskim odnosom, dozvolili su da u Srbiji zaživi Konstanca, luka Burgas, a pojačale su se i luke Ploče i Rijeka, što je zaista nevjerovatno. Luka Bar je u bivšoj Jugoslaviji bila treća najveća luka, a sada smo izgubili tržišnu utakmicu sa lukom Ploče. Borimo se za četvrto mjesto, a plašim se da ćemo ga teško osvojiti, jer Vlada Albanije ulaže ogromna sredstva u luku Drač, koja će nam postati značajan konkurent, na svega 80 km odavde. Ali, da se vratim na željeznicu, uz veoma mala ulaganja – 10, 20 ili 30 miliona eura, u energetski sistem, kako bi dva ili tri voza mogla da se kreću na relaciji Bijelo Polje – Podgorica, Luka bi mogla mnogo bolje da radi, jer nije smisao da roba stoji u luci, već da se kreće i ide na svoje konačno odredište.
RB/BI: Koji su vaši najznačajniji partneri i koji su novi poslovi ugovoreni u 2024?
Pješčić: U Crnoj Gori najviše sarađujemo sa kompanijom “UNIPROM”, oni su nam značajni partneri, koji godinama unazad održavaju prihode Luke. Za njih radimo pretovar boksita, a što se tiče Srbije, najviše radimo sa koncentratom bakra, manje količine uglja, đubriva, rude gvožđa.
RB/BI: Kako te robe stižu do vas?
Pješčić: Koncentrat bakra stiže u količinama od 60 do 70 hiljada tona mjesečno, od toga željeznicom svega 30 do 40 hiljada tona, pa su oni prinuđeni da šalju kamione. Nekada je samo za koncentrat bakra kod nas stizalo na dnevnom nivou oko stotinu kamiona, što potvrđuje da Željeznica gubi novac i da on odlazi kompanijama koje drže kamione i posluju sa njima.
RB/BI: Znači, višestruko su štetni efekti, ne samo za Luku, već i Željeznicu. Postoji li šansa u takvim, otežavajućim okolnostima, da osvojite nove partnere?
Pješčić: Ove godine smo imali novog partnera, to je kompanija “Lukavac” iz Bosne, koji su preko nas odradili 50.000 tona uglja. Nadam se da ćemo nastaviti saradnju i u 2025. Očekujem i da Elektroprivreda Srbije prepozna Luku Bar, radimo na potpisivanju ugovora koji bi omogućio preko naše luke pretovar uglja iz Indonezije za njihove termoelektrane. To je za nas trenutno najvažniji posao, jer se radi o velikim količinama terete. Novi partner nam je i “Regulus Global” sa kojim radimo pretovar B materije. Luka Bar, moram to da naglasim, ima dobru poziciju, posebno zbog Volujice, gdje upravo može da se radi pretovar B materije.
RB/BI: Koje su još prednosti barske luke u odnosu na druge u okruženju?
Pješčić: Ako gledamo jadransku prednost, dan i po navigacije do luke Rijeka. To povećava trošak isporuke roba. Tu je, naravno i luka Kopar. Prednost je i blizina Srbije, koja je značajan logistički centar na Balkanu. Poređenja radi, Srbija radi godišnje oko 200.000 teusa jedinica. Preko luke “Port of Adria” ako imamo tačan podatak, prolazi 50.000 teusa. Što se tiče logističke podrške, ako bi se značajno uložilo, ne samo u željezničku infrastrukturu, nego i u lokomotive, relacija Budimpešta – Beograd – Bar, mogla bi ponovo da zaživi.
RB/BI: Koliki su kapaciteti Luke Bar i kakva je trenutna iskorišćenost?
Pješčić: Projektovani su na pet miliona tona, podjelom Luke su naravno smanjeni, i iznose oko dva i po miliona. Mi smo u 2024. godini radili sa 2,4 miliona tona. Morali smo da angažujemo četiri privatna skladišta. Uzeli smo u najam “Lukane”, skladište “Port of Adria” i dva natkrivena skladišta “Port of Adria” da bismo primili sve robe koje su išle prema luci, jer poremećajem situacije na Crnom moru i napadom Rusije na Ukrajinu, teret je usmjeren ka Jadranu. Mislim da kapaciteti mogu biti mnogo veći ako se obezbjedi veći promet putem željeznice.
RB/BI: Mnogo se u javnosti govorilo, a to je i bila intencija prethodne Vlade, o ponovnom objedinjavanju Luke Bar i Kontejnerskog terminala, odnosno “Port of Adria”, dijela Luke koji je prilikom podjele pripao privatnom vlasništvu. Što mislite o tome i koliko bi ponovno objedinjavanje moglo da donese benefita kompaniji?
Pješčić: Luka Bar je građena kao jedinstven sistem i nije bilo prostora, ni kada je riječ o vodovodnoj mreži, elektoenergetskoj i saobraćajnoj, da se postavlaju granice unutar nje. Nažalost, neko je došao na tu ideju, realizovao je, i to se pokazao kao neuspješno. Zašto? Luka Bar razvozi robu četiri i po kilometra kamionima da bi je dopremila do broda i ukrcala, ili iz broda da je iskrca i dođe do skladišta, pritom ne možemo da koristimo unutrašnju saobraćajnu vezu i kolosjeke. Mislim da su kapaciteti “Port of Adria” mnogo veći, jer im je pripao veći broj skladišta, vezova, dva gata sa adekvatnim dubinama i dužinama obale, ali nisu odradili svoj dio posla onako kako je trebalo. Nije mi poznat koncesioni ugovor između koncesionara i koncidenta, u ovom slučaju Vlade Crne Gore, ali činjenica jeste da je prije podjele, osamdeset posto prihoda Luke pravljeno u dijelu Kontejnerskog terminala, a dvadeset posto na obali Volujice. Sada, na obali Volujice, prihodujemo 15 do 16 miliona eura , a u drugom lučkom dijelu, svega osam do devet miliona.
RB/BI: Kakva je saradnja Luke Bar sa “Port of Adria” i da li postoje pozitivni impulsi iz Vlade kada je riječ o objedinjavanju u jedinstvenu kompaniju?
Pješčić: Naravno, sarađujemo, mi jesmo u osnovi konkurenti, ali egzistiramo kao dobre komšije, pokušavamo da pomognemo jedni drugima, ali to se u ovom trenutku svodi na komercijalne ustupke. Što se tiče Vlade Crne Gore, dio sam radnog tima koji je formirala Vlada, zajedno sa kolegom prof. dr Dedom Đelovićem i predstavnicima kabineta premijera, koji rade na tome i moram reći da se čine prvi koraci. Angažovana je renomirana kompanija iz Evrope koja radi analizu kako i na koji način možemo da stupimo u pregovore sa vlasnikom “Port of Adria”.
RB/BI: Vjerovatno je to komplikovana procedura?
Pješčić: Jeste, sredinom februara bi trebalo da dobijemo rezultate, odnosno premijer i Vlada, nakon čega će odlučiti u kojem pravcu će se dalje ići.
RB/BI: Slobodna zona Luke Bar od koje se puno očekivalo, čini se, nikada nije profunkcionisala u punom i pravom smislu. Zašto?
Pješčić: Ideja Slobodne zone je bila odlična, ali ponovno je problem ta neusklađenost u samoj državi i neplanski potezi tadašnje Vlade. Napravili su Slobodnu zonu, a onda su zbog procesa pristupanja EU, donijeli zakon kojim se ukidaju svi benefiti i povlastice koje mogu da dobiju korisnici Slobodne zone, odnosno oni koji bi u njenom okviru započeli proizvodnu djelatnost. Sada smo zbog toga, u situaciji da je isto napravimo li postrojenje u Slobodnoj zoni ili Ćemovskom polju. Nema subvencija za socijalna davanja zaposlenima, za doprinose, elektro-energetsko napajanje, nema subvencija za komunalne usluge, a jedina je razlika što korisnik Slobodne zone ne plaća porez i carinu, međutim ako robu uveze, mora i to da plati. Drugo, mi smo mali prostor, sve prisutniji je problem radne snage, što znači, naglašavam, ideja Slobodne zone je bila dobra, ali njena realizacija nije.
RB/BI: Da li iko sada posluje, odnosno, proizvodi li što u Slobodnoj zoni?
Pješčić: U prethodnom periodu postojalo je interesovanje kompanija iz Italije, ali su otišli u Albaniju gdje su dobili subvencije. Trenutno radimo na jednom projektu , odnosno u toku je procjena uticaja na životnu sredinu, ulaganje bi bilo 15 miliona eura. Ako analiza pokaže da može da se realizuje i dobije se građevinska dozvola, to će biti prva greenfield investicija u Slobodnoj zoni Luke Bar, što je poražavajuće za nas.
RB/BI: Da li se to može riješiti promjenom zakonske regulative?
Pješčić: Teško je vratiti se unazad. Sada smo već duboko zakoračili u predpristupnim pregovorima sa EU. Taj zakon je trebalo donijeti na kraju, u godini kada treba da pristupimo, ili kada bi trebalo da obavimo konačne pregovore, a ne na samom početku.
RB/BI: Ali, Luka Bar ima ugovore sa nekim drugim kompanijama koje posluju unutar luke, i kakvi su vam prihodi u tom dijelu?
Pješčić: Da, mnogo kompanija je nekada radilo skladištenje, ali i otpremu robe, ali moraju da imaju potpisan ugovor i o Slobodnoj zoni. Trenutno imamo sedamdesetak koje posluju u Slobodnoj zoni i imaju potpisani ugovor. Mi ne izdajemo lokacije i skladišta, ne živimo od rentiranja, već od pretovara. Ako je konačni cilj pretovar, i to je definisano kroz ugovor sa nekom kompanijom, onda uspostavljamo saradnju i imamo dosta takvih ugovora.
RB/BI: Prošlu godinu obilježila su dešavanja koja je inicirala najava izgradnje LNG terminala (za pretovar i skladištenje tečnog gasa, koji predstavlja opasnost zbog mogućih eksplozija) – reagovali su najviši zvaničnici opštine, održana i javna rasprava na kojoj su i građani negodovali. Kritike upućene menadžmentu odonosile su se na to da nije urađena detaljna stručna studija i analiza koja bi ukazala na eventualne opasnosti od izgradnje takvog objekta, a problematizovano je i to kakvi bi mogli biti ekonomski efekti. Kako to komentarišete i da li se odustalo od te ideje?
Pješčić: Nije Luci Bar spočitavano, makar to nisam video kroz medije, nego kompaniji koja bi radila LNG terminal. Mi nećemo da ulazimo u to, niti imamo mogućnosti, jer je to posao od milijardu eura, a neophodno je graditi i termoelektranu, jer jedno bez drugoga nema logike. Vratiću se na početak. Postoji plan da Crna Gora bude energetsko čvorište. To ne može da se desi ako LNG, koji je jeftin za proizvodnju električne energije, ne bude sagrađen na našoj obali. Luka Bar je najpodesnija za to, naročito lokacija iza brda Volujica. Partneri iz Brisela i Vašingtona su bili zainteresovani da omoguće čak i grant Vladi Crne Gore, kako bi se prešlo na električnu energiju koja je jeftinija, a i manji je izvor CO2 gasova. Mi sada imamo situaciju da 260 megavat časova dolazi iz termoelektrane Pljevlja, koja će za nekoliko godina morati da bude ugašena, jer ćemo plaćati velike penale zbog emisije CO2 gasova kao mala zemlja, a dio električne energije koji nam nedostaje, bićemo prinuđeni da uvozimo. Zamislite koliko će to da košta na tržištu i na koga će, na kraju, da se prevale troškovi, naravno na građane, koji više u zimskom periodu neće plaćati račun za struju 100, nego 300 ili 350 eura. Alternativa je LNG terminal, a zašto Bar, zbog luke, razumljivo. U Hrvatskoj su ranije krenuli u izgradnju LNG terminala i termoelektrane kod Rijeke, pa su vidjeli da se to isplati, i duplirali su kapacitete. Nema govora da može doći do eksplozija i razaranja, jer je to savršeno bezbjedan sistem, jedino što može, u određenom periodu uticati na kvalitet vazduha. U Baru jeste najčistiji vazduh, to pokazuju mjerenja CETI-ja. Emisija gasova LNG, u odnosu na čvrsta goriva, ugalj je za sedamdeset posto manja. Znači, postoji neki procenat emisije gasova, ali moramo da idemo u susret inovacijama i onome što će označiti stabilnost i za državu i za građane, a to je siguran elektroenergetski sistem. Daleko je još uvijek ta priča od nas, ali ako ne kod nas, može se desiti da bude napravljen u Albaniji, a mi dođemo u situaciju da od njih uvozimo struju. Mislim da naše stanovništvo nema te pare.
RB/BI: Što je sa tom idejom, sa partnerima, da li se odustalo od gradnje LNG terminala? Odbor direktora je svojevremo saopštio da se neće ulaziti u taj posao dok ne budu napravljene stručne analize i studije o njegovoj eventualnoj štetnosti?
Pješčić: Nije se odustalo, ali Odbor direktora Luke i menadžment se u tome ne pitaju, jer je taj prostor vlasništvo države, a samo je dat Luci Bar na upravljanje. Odlukom Vlade može da se izuzme iz Luke Bar i da na upravljanje, na primjer, Elektroprivredi Crne Gore ili nekom partneru koji će na tom području napraviti LNG terminal i termoelektranu. Naravno da treba uraditi stručnu analizu i ona se radi, u Elektroprivredi i u Ministarstvu. Nije se odustalo, ponavljam, jer mnoge zemlje u svijetu imaju po nekoliko LNG terminala, zašto i mi ne bi imali.
RB/BI: Imaju li te zemlje negativnih iskustava?
Pješčić: Nemaju. Zašto bi u Crnoj Gori bili lošiji u tom poslu, kada imamo isti nivo obrazovanja i sposobnosti.
RB/BI: Još jedna afera je obilježila kraj 2024. godine, doduše ne u samoj Luci Bar, već u njenom separisanom dijelu “Port of Adria” kada je pronađeno olovo u krvi pojedinih radnika, nakon čega ste i vi dio zaposlenih koji rade sa potencijalno opasnim teretom, uputili na medicinske pretrage. Da li su radnici sigurni, primjenjuju li se adekvatne mjere zaštite na radu i kavi su rezultati zdravstvenih analiza?
Pješčić: Luka Bar se nakon razdvajanja 2008. godine, vezala za rasute terete i zaposleni gotovo svakodnevno rade sa tom vrstom robe. Naravno da to nije dobro za zdravlje, i zato se radilo na podizanju nivoa, ne samo zaštite na radu, nego i svijesti kod zaposlenih o tome na koji način da pristupe svojim obavezama. Moraju, dakle da koriste sredstva zaštite na radu, a u kontinuitetu, 2022, 2023. i 2024. godine radimo analize, i na tome insistiramo i menadžment i ja, jer radnici obavljaju manipulaciju sa koncentratima teških metala. Međutim, to nisu najopasniji tereti, opasna je nafta koja se pretovara na vezu 7, opasne su eksplozivne materije koje se pretovaraju i skladište iza brda Volujica. Opasan je bio i amonijum – nitrat, koji se pretovarao u luci, opasan će biti i LNG ako dođe do njegove izgradnje, a nadam se da hoće. Bitno je da se sva ta roba obrađuje na adekvatan način, sa standardima koji se primjenjuju u svijetu. Mi vršimo kvartalna mjerenja, svakih 15 dana, i ona su pokazala kako treba da mijenjamo manipulaciju u luci sa pretovarom opasnih tereta. Vrše se čak i mjerenja radne sredine. Zaposleni, koji rade u skladištu, lučko-transportni radnik i rukovodilac mehanizacije nose na reveru mjerač i vrše se mjerenja, ne samo uticaja prašine, već i izduvnih gasova od mašina koje rade u tom prostoru. Rezultati mjerenja su nam pokazatelj u kojem pravcu da djelujemo da bismo smanjili štetne uticaje na zdravlje zaposlenih. Svake godine radnici obavljaju i sistematske zdravstvene preglede, ali mi u Crnoj Gori ne posjedujemo laboratoriju za testiranje na teške metale kao što su bakar, arsen, olovo, aluminijum, gvožđe… U međuvremenu je Institut za javno zdravlje osavremenio opremu, tako da sada imamo mogućnost testiranja na nedjeljnom nivou. Za sada nema nikakvih bojazni, što nas raduje, jer najbitniji su zdravlje i životi ljudi.
RB/BI: Dovođen je u pitanje i kvalitet vazduha u Baru, ne samo u prostoru luke i oko nje zbog upravo pretovara opasnih materija. Ima li mjesta strahovanju?
Pješčić: Za građane ne vidim nikakav problem. To se pokazalo i nakon hajke poslednja tri mjeseca 2024. godine, koja je inicirana u Port of Adria, a zatim se prenijela i na Luku Bar. Analize su pokazale da nema nikakvog trovanja. To su ljudi koji profesionalno obavljaju svoj radni angažman, i kod svih se pokazalo da je procenat olova u referentnim granicama, koje su tretirane po najstrožijem kriterijumima u Njemačkoj. Koliko sam u saznanju, i sugrađani koji najbliže žive Luci, naselje kod Stare ambulante, vršili su mjerenja i kod njih se pokazalo da je nivo u granicama dozvoljenih vrijednosti. Nažalost, napravljena je velika priča o tome u javnosti, i tu mnogo zamjeram novinarskoj struci na državnom nivou, jer se nije informisala o propisima u EU, ako već Crna Gora nema regulativu u toj oblasti.
RB/BI: Agencija za zaštitu životne sredine je u jednom od svojih izvještaja, ipak, navela da je vazduh oko prostora luke zagađen. Kako to komentarišete?
Pješčić: Bila je to nespretna izjava direktora Agencije, koju je kasnije preformulisao. Nije prostor oko luke, što se tiče kvaliteta vazduha, nimalo narušen. Luku Bar moramo posmatrati, prvenstveno, kao industrijsku zonu u kojoj, kada se rade manipulacije na primjer cementa, uglja ili boksita kod Volujice, ima više prašine u vazduhu, ali to je dio industrijske zone, gdje ljudi ne žive. Tu borave samo radnici sa zaštitnim maskama i opremom. Umnogome smo radili na podizanju svijesti da moraju koristiti zaštitu, čak smo sprovodili i kažnjavanje, u slučaju da se ne pridržavaju propisanih mjera.
RB/BI: Prošle godine ste formirali nekoliko novih sektora, između ostalih Kontroling, Sektor tehnike i Službu za zaštitu životne sredine. Je li upravo to razlog?
Pješčić: Sektor “Tehnika” smo napravili kako bismo unaprijedili sistem održavanja mehanizacije, ulaganje u njenu dugovječnost, a što se tiče Kontrolinga, to je služba za analitiku koja nam pomaže u kreiranju novih ugovora i ponuda. Služba za zaštitu životne sredine jeste u svrhu obezbjeđenja čistog vazduha i zdrave sredine, o čemu sve više moramo da vodimo računa zbog pristupa EU. U ovom dijelu akvatorijuma, Luka Bar nije sama. Pretovar ruda u Luci Bar ne utiče loše na eko sistem mora, koliko utiču otpadne vode iz komunalnog gradskog sistema.
RB/BI: Negativan imidž u javnosti Luci Bar često donose afere vezane za šverc droge i cigareta. Više puta ste rekli da takva krijumčarenja nemaju nikakve veze sa vašom kompanijom. Uveli ste i video nadzor, da li zbog toga?
Pješčić: Šverc narkotika i cigareta ne dešava se na području AD Luka Bar, već novinari to geografski vežu za barsku luku. Luka Bar radi sa rasutim teretima i ne posluje sa kontejnerima. Zbog toga sam isticao da naša kompanija nema veze sa tim. Ono što je dobro jeste podatak da duže od dvije, dvije i po godine, nije zaplijenjen nikakav nelegalni teret u Slobodnoj zoni Luke Bar. Što se tiče unapređenja bezbjednosti, značajno smo radili na tome i radićemo i dalje, jer ne postoji nijedna sto posto sigurna luka u svijetu, već samo prihvatljivi rizici. Mi smo potpisnici međunarodnog koda za sigurnost luka, koji sprovodi Američka obalna straža. Kada sam stupio na dužnost direktora, 2021. godine, njihovi predstavnici su ukazali na dvadeset kritičnih tačaka koje bi morale da budu unaprijeđene. U 2024. godini njihov izvještaj je izgledao ovako – nema više kritičkih tačaka, čak smo dobili i pohvale jer smo unaprijedili sajber bezbjednost u okviru Luke Bar, da nam se ne bi desilo, kao Aerodromima Crne Gore, da uplate pođu negdje gdje ne bi trebalo. Pokrili smo cijelu Luka Bar AD video nadzorom (ne Port of Adria) i akvatorijum i ulazak u njega, kao i lukobran. Uložili smo iz sopstvenih sredstava 250.000 eura, radi se o najsavremenijem sistemu sa vještačkom inteligencijom, koji ima mogućnost pamćenja 60 dana snimaka, što se pokazalo kao veoma dobro. Stalno radimo na unapređenju tog sistema, koji ima i tu prednost da može da se poveže sa raznim državnim službama, poput policije i drugih.
RB/BI: Luka Bar je uvijek bila prepoznata kao društveno veoma odgovorna firma, donirate i pomažete škole, barsku bolnicu, ali i studente iz Fonda “Petrašin Kasalica”. Koliko je sredstava izdvojeno u te svrhe i hoće li taj trend biti nastavljen?
Pješčić: Da, Luka Bar je decenijama pomagala i građane i grad, posebno zdravstveni sistem. Od kada sam na čelu kompanije, imali smo dvije donacije od po 60.000 do 70.000 eura Domu zdravlja i Opštoj bolnici Bar, nadamo se da ćemo taj trend nastaviti i u ovoj, 2025. godini. Što se tiče Fondacije “Petrašin Kasalica”, to je odlična ideja koju smo sproveli sa pređašnjim Odborom direktora kako bismo privukli studente da studiraju fakultete koji proizvode stručnjake deficitarnih zanimanja, potrebnih Luci, poput inženjera saobraćaja, mašinstva, elektrotehnike. Međutim, nećete vjerovati, do septembra prošle godine, niko se nije javio na konkurs, zato ćemo ga ponoviti, a možda ćemo uraditi i anketu na Univerzitetu Crne Gore kako bismo saznali zašto Luka Bar više nije atraktivna kao poslodavac. Ideja ostaje.
RB/BI: Stipendiranje i sigurno zaposlenje nakon završenog fakulteta, značajni su benefiti. Nekada je bilo prestižno raditi u Luci, zbog visokih plata, dobrog socijalnog programa, sindikalnih aktivnosti koje su usmjerene na poboljšanje statusa radnika i njihovih prava. Plate nisu više znatno veće od prosjeka, možda Luka Bar nije interesantna upravo iz tog razloga, zar ne?
Pješčić: Luka Bar jeste bila nekada, kada je riječ o zaradama, znatno iznad prosjeka, ali moram istaći i da je u periodu 2018 – 2024. zabilježen rast plata od četrdeset do pedeset posto, što nije malo. Rastao je i broj zaposlenih. Prosječna zarada u ovom trenutku je oko 960 eura, što je solidno, ali imajući u vidu inflaciju, pokušaćemo sa našim sindikatima da nađemo neki bolji model za plate, ali sada bi bilo mnogo rizično izlagati kompaniju tom trošku.
RB/BI: Sindikat, odnosno vi, imate u Luci dvije sindikalne organizacije, prepoznat je po brojnim aktivnostima i programima koji poboljšavaju položaj radnika, je li tako?
Pješčić: Sindikat, zaista, radi odlično. Razumiju poziciju i problematiku kompanije, komuniciramo na dnevnom nivou kako bismo poboljšali status zaposlenih. Pokušavamo da pomognemo jedni drugima i nadam se da će ta dobra komunikacija biti nastavljena.
RB/BI: Na kraju razgovora, što je prioritet u 2025. godini?
Pješčić: Opet bih se osvrnuo na logistički pravac preko Crne Gore. Svjedočimo tome da na Balkanu egzistira mnogo roba koje su u tranzitu, a Luka Bar uzima veoma mali dio tog tereta. Razlog jeste željeznička mreža, zatim cijene, zbog kojih Luka Bar nije konkurentna drugima u okruženju, a njih diktiraju, između ostalog, brodari, ali nešto moramo da uradimo. Podsjetiću na situaciju u vezi sa amonijum – nitratom, koji je podigao toliko bure i “prašine” u Baru i Crnoj Gori, a taj posao preuzeli smo od Luke Drač. Međutim, sve usluge koje mora da plati poslovni partner državi ( upotreba obale, svetionika, tegljač), bez lučkog servisa, mnogo manje koštaju u Luci Drač . Bojim se da će značajna ulaganja, od skoro milijardu eura , koje je Vlada Albanije uložila u novu luku i investicije, uz pomoć fondova EU, u željeznicu Podgorica – Skadar, Drač – Tirana, doprinjeti da ta luka postane najveći konkurent Luci Bar, kao što je slučaj sa aerodromom u Tirani koji je najveći konkurent našem aerodromu.
RB/BI: I, što preduzeti u takvim okolnostima?
Pješčić: Apel ka Vladi da zaštiti svoje kompanije, jer ako će robe da tranzitiraju preko Crne Gore željeznicom, treba ustanoviti nove cijene za tranzit, imajući u vidu da ćemo na taj način štititi svoju luku i svoj industrijski sistem. Moramo iznaći mogućnosti, jer u suprotnom, bićemo u velikom problemu.
RB/BI: Imate li naznaka, uprkos svemu, za nove poslovne partnere u 2025. godini?
Pješčić: Očekujemo, kao što sam kazao, potpisivanje značajnog ugovora sa Elektroprivredom Srbije, radi se o pretovaru uglja za njihove potrebe u dugoročnom periodu. Pojačaćemo pretovar boksita, tu se pojavljuju neki novi koncesionari na njegovim kopovima. Nadam se da ćemo robe koje smo već radili u prethodne dvije godine, obrađivati i u 2025, što će doprinjeti stabilnosti Luke Bar i u ovoj godini.
