U vremenu izolacije, psihoze koju je izazvao koronavirus i promjeni uobičajenog ritma življenja, razgovarali smo sa dr Milunom Lutovcem, profesorom na UDG-u, upravnikom Galerije “Velimir A.Leković”, književnikom i slikarom. Shodno njegovom duhu i intelektualnom habitusu, i ove dane prof. Lutovac provodi na kreativan i osmišljen način.
Poput svih drugih, i Vi ste drugačije organizovali vrijeme i život “u doba korone”. Kako?
U skladu sa odlukom rektorskog kolegijuma UDG da predavanja koja su planirana akademskim kalendarom budu odrađena online, pokrenuo sam virtuelnu grupu “DEKAMERON” uz koju ovih dana provodim vrijeme, namijenjenu studentima ovog univerziteta. Cilj je da u danima ove svjetske pošasti, pandemije i uvođenja mjera predostrožnosti, budemo u kontaktu, ne samo kada su u pitanju radne obaveze i aktivnosti već i u ime priče i njenog trajanja.
Kako je zamišljena ta virtuelna grupa?
Grupa “DEKAMERON” zamišljena je kao duhovni karantin namijenjen studentima UDG-a koji vjeruju da nas umjetnost (književnost) čini boljima, a i na svekolike viruse otpornijim ljudima. Takođe, upućena je i onima radoznalijeg duha koji žele da sa nama podijele dane i iskustva samoizolacije.
Zašto DEKAMERON?
Dekameron je zbirka od stotinu novela koju je napisao Đovani Bokačo, vjerovatno započeta 1350. godine a završena 1353. godine. Iako je riječ o srednjevjekovnom alegorijskom djelu, sa elementima zabavnog karaktera (od ljubavnih do tragičnih zgoda i nezgoda), to je i važan istorijski dokument života u 14. vijeku. Dekameron u prevodu znači 10 dana. Sve priče su povezane jednom okvirnom koja govori kako su se sedam djevojaka i tri mladića sklonili od kuge koja je harala Firencom, gdje su proveli 10 dana, tako što je svaki dan svako ispričao po jednu priču. Možda, ko to zna, i ovaj naš virtuelni Dekameron, po Bokačovoj šemi, izrodi dovoljan broj radova za neko novo izdanje eseja u sklopu biblioteke “DIAFORA” Fakulteta umjetnosti (UDG).
Kako je prihvaćena grupa ”DEKAMERON”?
Za kratko vrijeme (tri, četiri dana samoizolacije) u svoje sklonište prihvatila je preko 100 “prijatelja”. Zahvaljujući objavama, reakcijama i sugestijama svih članova grupe napravili smo spisak djela koja upozoravaju.
Možemo li da znamo koja su to?
Đovani Bokačo “Dekameron”, Alber Kami “Kuga”, Borislav Pekić “Besnilo”, Dean Koontz “The Eyes Of Darkness”, Žoze Saramago “Smrt i njeni hirovi”, Žoze Saramago “Sljepilo”, Dejvid Micel “Atlas oblaka”, Ognjen Spahić “Hansenova djeca”, Emanuel Swedenborg “Heaven and hell”, Dino Bucatti “Prodavnica tajni”, Dino Bucati “Sedam spratova”, Adolf Hitler “Mein kampf”, Ivo Andrić “Na Drini ćuprija”, Milan Kundera “Nepodnošljiva lakoća postojanja”, Tomas Man “Smrt u Veneciji”, Fjodor Dostojevski “Zli dusi” “Čovjek je nesrećan, jer ne zna da je srećan, samo zato!” i Danilo Kiš “Grobnica za Borisa Davidoviča”.
Koje ste još kao ”antivirusne zadatke” postavili u grupi?
Drugi antivirusni zadatak (“lov na divljač”) bio je, takođe, u duhu vremena koje nas je okupilo da sastavimo spisak djela koja nas uveseljavaju a to bi bila: Erazmo Roterdamski “Pohvala ludosti”. Iako je stavljena na spisak zabranjenih knjiga (Indeks Prohibitorum), “Pohvala ludosti” je odmah Roterdamskom donijela velika priznanja. On postaje vođa svih humanista, za njega počinju bukvalno da se otimaju pape, vladari, kardinali, univerziteti i ugledni ljudi mnogih zemalja. Holbajn i Direr ga slikaju, gradovi priželjkuju da ih Erazmo posjeti i da živi u njima. On je najveće svjetsko ime lumen mundi, postaje savjest svoga vremena, kako bi se danas reklo, i svaka riječ koju kaže dočekuje se sa poštovanjem, a svako slovo koje napiše usvaja se kao mudrost. Ukratko, on postaje najveći autoritet svoga vremena, najslavniji čovjek svoje epohe. Među tim djelima su i “Don Kihot” Migela de Servantesa, “Kandid” Fransoa Mari Arue Volter, “Mali Princ” Antoana de Sent Egziperija, “Ne propusti dan” Soul Bellowa, “Život je pred tobom” Romain Gary, “Lolita” Vladimira Nabokova, “Zlatno tele” Iljfi Petrova i “Gimpel luda” Isaka Singera.
Pretpostavljam da su to sve djela koja preporučujete. Imate li još neka na koja skrećete pažnju?
Prvi predlog bi bio, za one koji sumnjaju u COVID19 i koji vjeruju teorijama zavjere “Fukoovo klatno” Umberta Eka – “Doživljaj čudesnog ne može da potraje, a da se razum ne pomuti”. Drugi predlog bi bila knjiga o nevjerovatnoj snazi i dometima koje čovjek iz sebe može da iznjedri i pravo djelo za “doba korone” – “Galeb Džonatan Livingston”. Na “DEKAMERON” je pristigao i jedan originalan i zanimljiv rad ”Analiza slika u djelu Mali princ” studentkinje Đovane M (prva godina) koji je napisan povodom 120 godina od rođenja pisca. Pridružili smo ga djelima OPTIMIZMA I NADE, koja nude, uz kap mašte, ključeve za odaje samoizolacije. Stigli su i prilozi drugih naših studenata koji poručuju ”Knjigom protiv samoizolacije, dosade, straha i anksioznosti”. Citiraću Saula Bellowa: U najvećoj pometnji jedan kanal ostaje otvoren za dušu. Možda je teško da se on nađe… No, taj izlaz je uvijek tu, i naša je dužnost da ga održavamo otvorenim, da bismo imali pristupa najdubljem dijelu sebe samih – onome dijelu nas koji je svjestan jedne više svijesti, posredstvom koje donosimo konačne sudove i sve uzajamno povezujemo. Nezavisnost te svijesti, koja ima snage da bude imuna na buku istorije i šarene laže naše neposredne okoline, upravo i jeste sav smisao životne borbe. Ovakve i slične stvari možete naći na našoj grupi kao i izbore iz filmske kulture i drugih umjetnosti.
A da li uz “DEKAMERON” i svijet književnosti stižete i da slikate?
Da, upravo u ovo “doba korone” nastaje i jedna slika. Upravo, u ime “više svijesti”, o kojoj govori S.Bellow i interakcije u “doba korone” nastaje duhovni karantin “DEKAMERON”, grupa koja okuplja i emituje kreativnu energiju.
