Djela iz davnine čuvaju prošli život: vjerovanja, oblike, mišljenja o oblicima, kao i o njihovom vrednovanju… U njih je ugrađena svijest jednog naroda, njegov mit i oblik. To u razgovoru za “Vijesti” kaže doktor teorije savremene umjetnosti Milun Lutovac najavljujući izložbu “Mit i oblik” koja će biti otvorena danas u Baru, u okviru manifestacije “Noć tvrđava” u Starom gradu, u 18 časova.
Postavka je nastala u čast jubileja, 530 godina od štampanja “Oktoiha” prvoglasnika u prvoj južnoslovenskoj ćiriličnoj štampariji i prvoj državnoj štampariji na svijetu, štampariji “Obod” na Cetinju. Koncept bi se, pak, mogao opisati kao putovanje “od Oktoiha do ajfona”, navodi Lutovac.
“Ovom postavkom, zatečeni opštom euforijom mladih generacija koje oblik (dizajn) na svojim mobilnim ekranima (drugo ja) prihvataju kao neki božji znak, preko kojeg komuniciraju sa svijetom i sa samima sobom, ukazujemo na put oblika i u ovom slučaju likovne estetike od “Oktoiha” do ajfona. Da se malo našalim, neki od mojih izloženih radova, mogu biti konkurentan vizual za ekran ajfona. Namjera mi je bila da se poigram spojem tradicionalnog i novovjekovnog i u obliku i sadržaju”, objašnjava Lutovac u razgovoru za “Vijesti”.
Manifestacija “Noć tvrđava” biće svečano otvorena likovno-scenskom postavkom “Mit i oblik” u 18 časova u Glavnoj kapiji Starog grada, a pored izloženih eksponata biće uživo interpretiran i set instrumentala rok grupe “AkademiA” iz Bara. O svemu tome, Lutovac govori više za “Vijesti”.
U okviru manifestacije “Noć tvrđava” biće predstavljena i Vaša likovno-scenska postavka “Mit i oblik”. Šta će publika biti u prilici da vidi?
Publika će, pored bogatog i zanimljivog interaktivnog programa “Putovanje kroz vrijeme”, koji je po principu “spojenih sudova”, zamišljen da se dogodi na “Noć tvrđava”, 10. maja u Starom gradu Baru, imati priliku da vidi i moju 13. samostalnu izložbu “Mit i oblik”, kojom će u 18 časova u glavnoj kapiji grada ova respektabilna manifestacija biti otvorena.
Likovno-scensku postavku “Mit i oblik” čine 34 rada manjeg formata (akril na dasci) i šest većih (akril na platnu), ukupno 40 radova. Riječ je o mojoj likovnoj reminiscenciji na temu “Oktoih prvoglasnik”.
Zanimljiv program, odnosno, neobično putovanje kroz vrijeme uz pomoć stvaralačkih vještina, ideja i muzike zamišljen je da oživi, kako vrijeme, tako i prostor srednovjekovnog grada.
Programi koji će početi u 16 časova realizovaće se pojedinačno, a u stvari će biti dio cjeline i u ulozi virtuelnih vodiča kroz Stari grad. U Arhiepiskopskoj palati odvijaće se likovna radionica za djecu, koju organizuje Umjetnički atelje Dalijas, u Kreativnom habu (Palata 85) radionica 3D modelovanja za djecu kojom će rukovoditi Miloš Radović, u Glavnoj kapiji, nakon radionica, u 18 časova biće priređeno svečano otvaranje manifestacije uz likovno-scensku postavku “Mit i oblik” sa specijalnim gostom, rok bendom “AkademiA” iz Bara…
Na kraju, na ljetnjoj sceni Starog grada, u 19 časova počinje koncert bosansko-hercegovačke grupe “Divanhana”, koja izvodi tradicionalnu muziku zemalja Balkana sa prepoznatljivim aranžmanima koji su nastali pod uticajem džeza, pop i klasične muzike.
Izložba je nedavno bila i na Cetinju. Da li se i po čemu razlikuje barski “Mit i oblik”?
Cilj je bio da priča o “Oktoihu” krene sa njenog izvora, sa Cetinja. Tako je i bilo. Mislim da je istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović, govoreći na otvaranju u Narodnoj biblioteci i čitaonici “Njegoš” na Cetinju, znalački prozrela osnovnu ideju: “…da se autor impostira u glasnika koji u prvom licu prevodi istorijski događaj u lični, intimni doživljaj”, “izloženi likovni zapisi, zapravo, predstavljaju intermeco između većih inverzivnih prostora, kroz oblik i sadržaj, slovo i djelo – putovanje u prostore našeg taktilnog sjećanja i spoznaje…”
Cetinje nije slučajno odabrano da bude, prvo, odnosno, to što jeste, središte i sjedište države i mjesto gdje se donose važne i sudbonosne odluke kako za Crnu Goru, tako i za zemlje u regionu. Kao što Cetinje nije bilo slučajan izbor, nije ni “Slavni grad Bar”. Bar je, s obzirom na ono što je prethodilo “Oktoihu”, svojevrsno posezanje za još dubljom i zagonetnijom prošlošću.
Postavka “Mit i oblik”, pored toga što povezuje estetiku XV i XXI vijeka, novim lokalitetom svog predstavljanja, na kojem je u XII vijeku nastao još neodgonetnuti “Ljetopis Popa Dukljanina” ili “Barski rodoslov”, dobija na slojevitoj znakovnosti, tako da se “barski” “Mit i oblik”, u postavci i u interpretaciji znatno razlikuje od cetinjskog.
Crna Gora je tajna koja još nije počela da živi, ili kako je govorio jedan iskusni slovenački arheolog “Crna Gora je mala, ali ti treba vremena” pa bi joj trebalo prilaziti opreznije nego što se to obično čini. Tumačeći znakovnost njenih tajnih kodova, kako nas ne bi preplavio zaborav sveopšte istovremenosti – mekani veo potrošačke kulture koji je uljuljkao i mnogo veće (fajtere) od nas.
Izložba je najavljena kao “likovno-scenska postavka”. Šta to zapravo znači, koliko je dramaturški drugačija u odnosu na druge vidove izlaganja i kakvog je karaktera?
Živimo u vremenu kada je važnije kako, nego šta. Prostranstvo tajne uvijek je veće od njenog stvarnog sadržaja. Mnogi su se bavili temom “Oktoiha”. Među njegovim tumačima, a u pravcu likovnih reminiscencija svakako posebno mjesto pripada uvaženom Dimitriju Popoviću, koji je povodom 520 godina “Oktoiha”, na njemu svojstven, originalan način prikazao “Grafičku mapu Oktoih 1494-2014”, za koju je akademik HAZU, Tonko Maroević kazao da je: “… s jedne strane, u toj stvaralačkoj alhemiji, riječ o ljepoti i izazovu motiva, a sa druge strane o trancendentalnom govoru – govoru upućenom prvim i potonjim stvarima”…
Likovo-scenska postavka “Mit i oblik”, sadržajem, zvukom i atmosferom upravo jeste i biće u službi “govora upućenom prvim i potonjim stvarima”, kao to reče uvaženi profesor Maroević.
U pitanju je Vaša slikarska refleksija znamenitog “Oktoiha prvoglasnika”, kojom obilježavate 530 godina od štampanja čuvene knjige 1494. godine na Cetinju, u prvoj južnoslovenskoj ćiriličnoj štampariji i prvoj državnoj štampariji na svijetu. Kako ste postigli refleksiju tog događaja, jubileja i istakli značaj slikarskim putem?
Postoje dani, kao i ljudi, koji nastavljaju da žive i poslije njihovog zalaska. Oni dani i ljudi koji su “izvedeni” iz kalendara i koji stoje van nama poznate mjere vremena. Jedan takav dan je, bez sumnje, 4. januar 1494. godine, koji nam se, zahvaljući sinu Ivana Crnojevića, vladara Crne Gore (Zete) i utemeljivaču grada Cetinja, Đurađu Crnojeviću, ukazao u obliku “slova”, onda, nepoznatog.
Da bih postigao adekvatnu refleksiju istorijskog događaja poslužio sam se oblicima prvih slova, koji na početku bijahu i znak i simbol… Ovom postavkom, zatečeni opštom euforijom mladih generacija koje oblik (dizajn) na svojim mobilnim ekranima (drugo ja) prihvataju kao neki božji znak, preko kojeg, komuniciraju sa svijetom i sa samima sobom, ukazujemo na put oblika i u ovom slučaju likovne estetike od “Oktoiha” do ajfona. Da se malo našalim, neki od mojih izloženih radova, mogu biti konkurentan vizual za ekran ajfona. Namjera mi je bila da se poigram spojem tradicionalnog i novovjekovnog i u obliku i sadržaju.
Ovom postavkom, dovodite u vezu i civilizacijsko, a onda i crnogorsko dostignuće sa protokom vremena i današnjicom koja važi za savremeno, upravo doba tehnologije. Kako vidite korelaciju tih polja, a onda i njihovu isprepletanost na polju umjetnosti i kulture?
Djela iz davnine čuvaju prošli život: vjerovanja, oblike, mišljenja o oblicima, kao i o njihovom vrednovanju. U njih je ugrađena svijest jednog naroda, njegov mit i oblik. Ako je arhitektura velika vještina pisanja ljudskog roda pod kapom neba, gdje svaka misao ima svoj prag, rukohvat i nadvratnik, onda je i ono ispred i iza, iznad i unutar svodova nekog djela, isto tako oblikovni element. Dakle, praznina ne postoji. Sve je, od prve riječi, zvuka i crteža, jedinstven oblik i sadržaj, najbolje vidljiv na polju umjetnosti i kulture.
S tim u vezi, na koji način su povezani slika i riječ i gdje smo danas po tom pitanju?
Danas je, kako kaže profesor Milivoj Solar, estetika u problemu. Postavlja se pitanje, ko je vlasnik mita? Ko polaže pravo na njegovu (zlo)upotrebu i njegovo ime. Jer, kako to lijepo u svojoj knjizi “Ogledi o skrivenoj strani stvari”, u poglavlju “Govor i ćutanje”, iznosi Đuro Šušnjić: “Moramo biti svjesni da u istinu spade ono što je rečeno i ono što nije rečeno, to jest ono neizrecivo, što je ispalo iz rečenog, što stoji kao pozadina, možda bitnija od svega rečenog o čemu se mora svjedočiti ćutanjem”. Izrecivo i neizrecivo zajedno čine naše iskustvo, pa podjednako možemo vjerovati i onome ko govori i onome ko ćuti. Drugim riječima, slika je riječ, a riječ je slika. Nesporazum počinje kada se jedno odvaja od drugog, što je manir našeg lijepo upakovanog doba božanstvene praznine.
Izložbu će pratiti i grupa “AkademiA” iz Bara, a poseban svjetlosni ugođaj će akcentovati atmosferu u skladu sa srednjovjekovnim ambijentom Starog grada, piše u najavi događaja. Na koji način će to istaći same radove?
Jedino što istinski nedostaje slici je muzika. Bend “AkademiA” postoji (pod ovim imenom) od 2008. godine kao nastavak nekadašnje barske grupe “Ponoćni ritam”. Sastavljen je od iskusnih muzičara sa više od 30 godina karijere, koji su svirali u svim uticajnim barskim grupama od kraja osamdesetih do danas: “Carlo V”, “Bellmondo”, “Don Kihot”, “Katapult”, “Ponoćni ritam” …
Album “Retrospektiva 2016-2021” (Brzi razvoj koči…), izašao je 20. avgusta 2020. godine. Na tom jubilarnom CD-u, na moje veliko zadovoljstvo, nalazi se moja slika “Rimljanka”. Dobar spoj slike i muzike.
Tako će biti i 10. maja u Starom gradu… Jer tamo gdje je “AkademiA”, tamo je dobar duh naše muzičke i ne samo muzičke scene. Riječ je o prekaljenom sastavu bez kojeg bi se teško mogla zamisliti urbana istorija grada Bara.
