Jednodnevnom izložbom crnogorska vaјаrkа Maja Čakalović odbranila je protekle sedmice u Baru svoj magistarski rad “Oblikovanje savremene skulpture bazirane na simbolici i tradiciji koja se definisala kroz vrijeme – štit, knjiga, nakit”. Izložba pod maskama i sa manjim/ograničenim brojem prisutnih upriličena je u galeriji “Velimir A. Leković”, a Čakalović za “Vijesti” najavljuje i “pravu magistarsku izložbu” koja bi trebalo da bude otvorena krajem ljeta, takođe u njenom rodnom Baru.
Pored teme koju je odabrala kao vodeću u svom istraživanju, Čakalović je u svom stvaralaštvu do sada posvećena upravo simbolici štita, knjige i nakita koja se definisala kroz vrijeme i koju je ona sama prepoznavala.
“Za mene je tema koju sam odabrala bila veoma inspirativna, jer sam je, radeći na njoj sa puno ljubavi, doživjela kao svojevrsno putovanje kroz vrijeme na krilima kulta prošlosti” ,kaže Čakalović kojoj je virus korona odložio odbranu magistarskog rada, priznaje ona.
“Što se tiče prethodne situacije sa virusom korona i tog perioda, mogu reći da je meni prošao u kreativno ispunjenom vremenu. Sva ta situacija mi je u startu zasmetala јег je sve počelo nedjelju dana prije zakazane odbrane mog magistarskog rada, ali kasnije, kada sam veći dio vremena provodila u ateljeu i obogatila postavku sa još раг novih radova, onda sam shvatila da ništa nijesam izgubila već i da sam na dobitku”, ističe Čakalović u razgovom za “Vijesti”.
Na koji način simbolika i tradicija korespondiraju sa savremenom skulpturom u Vašim radovima, kako spajate te pravce? I koliko je bitno očuvati tradicionalno u savremenom dobu?
Čakalović: U predmetima simbolima koji su tema magistarskog rada: ŠTIT, KNJIGA i NAKIT, čini mi se da svako može prepoznati dio sebe. Baveći se ovom temom, nastojala sam da pokažem splet različitih, a opet sličnih stanja između radova, kroz razne epohe, koristeći se prepoznatljivim likovnim elementima kako bih priču održala u kontinuitetu.
Štit, knjiga i nakit su, na neki način, tema ili proces Ijudskog stvaranja od početka civilizacije. Kako su oni postali središte Vašeg (dosadašnjeg) stvaralaštva? Kakvu simboliku ti predmeti nose?
Čakalović: Od bezbroj predmeta koji su opšteprihvaćeni simboli vjere, sreće, zla, dugovječnosti, ljubavi, autoriteta, bogatstva, plodnosti,i tako dalje i dalje, štit, knjiga i nakit bili su i tokom studija najčešće teme mojih skulptura.
Štit – kao predmet izvađen iz svog konteksta, stvara alegoriju i predstavlja zaštitu intelektualne misli, ideje, mudrosti i umjetnosti.
Knjiga – rukopisna, štampana, koja je kroz istoriju imala snažan uticaj na kulturu, nauku i razvoj čovječanstva.
Nakit – kao svjedočanstvo da su ljudi oduvijek voljeli ukrase, koji čuva iskustva i nasljeđe prohujalih vremena. Pošto se dugo vremena nakit izrađivao uglavnom ručno, on svjedoči i o uticaju epoha na narodnu umjetnost.
Kako štit, knjiga i nakit cine jedinstvo Vašeg izraza, kakav je bio put otkrića te inspiracije, pronalaženja značenja u njima, sopstvenog prostora za djelovanje? Spomenula sam već simboliku tih predmeta kroz vrijeme, no, kako se oni mogu posmatrati danas, kako ih Vi gledate? Koliko se u savremenom životu njihova simbolika odmakla od prvobitne u Ijudshom oku i umu?
Čakalović: Najčešći motiv mog rada je štit. Štit – predmet izvađen iz svog konteksta, stvara alegoriju i predstavlja zaštitu intelektualne misli, ideje, mudrosti i umjetnosti. On kao takav posjeduje prepoznatljivu pojavnost svrsishodne estetske kategorije. Za mene, kao umjetnika, motiv štita predstavlja jedan poseban unutrašnji psihološki mehanizam odbrane od stvamosti i njenih savremenih pratilaca oličenih, prije svega, u nekontrolisanom tehnološkom napretku.
U mojoj interpretaciji, na primjer,“Nakit” je samo polazište za stvaranje jednog novog predmeta čija pojavnost prevazilazi impresiju dekorativnog i dobija dimenziju umjetničkog djela. Dok u ciklusu “Knjiga” pronalazim ovovremensku „nepodnošljivu lakoću postojanja”, to jeste, težinu opredmećene prošlosti, pokušavajući da je oživim, opipam i postavim kao predmet prisutan u svakodnevnom prostoru.
Vidljivo je da kombinujete materijale koji na prvi pogled možda i nijesu laki za to… Koji su to materijali, zbog čega i na koji način ih birate? Koliko je to važan izraz jedne vajarke?
Čakalović: Svaki ciklus je značajan zbog materijala koji sam upotrijebila, a bliskost sa materijalom, poštovanje njegovih autonomnih svojstava i specifičnih kvaliteta, bili su mi vodilja u stvaranju skulptura kojima sam davala karakter ličnog, intimnog, univerzalnog i vanvremenskog.
Najzastupljeniji materijali od kojih nastaju moje skulpture su razne vrste metala u kombinaciji sa drvetom, a ne bježim ni od ostalih kao što su glina, odnosno terakota, kamen, poliester i slično… U suštini trudim se da iskoristim i vratim u život već korišten i odbačen materijal na kome se osjeti trag vremena. Bilo da su to djelovi nekih mašina ili daske koje su već korištene u nekoj svrsi. A kada koristim novo onda se igram patinom da bih postigla rezultat starog i istrošenog materijala.
Najavili ste i da planirate “pravu magistarsku izložbu” na jesen. Kada i gdje bi se to moglo očekivati?
Čakalović: Da, s obzirom na situaciju koju smo svi proživljavali zadnjih par mjeseci, nažalost odbrana magistarskog rada je morala da se desi pod maskama i u što manjem broju prisutnih. Iz tog razloga sam odlučila zbog interesovanja publike, dragih prijatelja i velikih ljubitelja umjetnosti, a naravno i uz veliku podršku upravnika galerije “Velimir A. Leković”, Miluna Lutovca, da izložbu ponovim krajem ljeta. Radovi će biti izloženi u prethodno navedenoj galeriji u Baru. Datum za sada nije preciziran.
Istakli ste, što je meni posebno zanimljivo i da “posjedujete isti talenat i sa ovom diplomom i bez nje”. Koliko diploma može biti odrednica kvaliteta u današnje vrijeme?
Čakalović: Diploma je po mom mišljenju pismeni dokaz neke naše borbe za ono što volimo i za šta se borimo. Tačno je to da sam izjavila da i sa diplomom i dok sam bila bez nje posjedovala sam i posjedujem talenat, koji je čak i genetski prenesen. Naravno gradila sam znanje i usavršavala tehnike još i prije nego što sam upisala srednju likovnu školu “Petar Lubarda” koju sam završila isto na Cetinju. Uvijek sam htjela da znam što više i da budem što bolja u svom pozivu. Kasnije, u toku studija na likovnoj akademiji, pa i uz saradnju sa svojim profesorima i njihovim kvalitetnim i nesebičnim korekturama, samo sam postajala jača, sigurnija u svoje stvaralaštvo i slobodno mogu reći da sam iz tog razloga nastavila magistarske studije. Samim tim svoje diplome gledam kao “Štit” mog cjelokupnog školovanja.
S obzirom na to da ste mlada umjetnica, a već zapažena, da li je i koliko teško izboriti se za sopstveno mjesto na umjetničkoj sceni kod nas, kako gledate položaj mlađih stvaralaca?
Čakalović: Jako sam pozitivna osoba i veliki sam optimista što mi daje dodatnu motivaciju. Nije lako ni u kom pozivu lcada ste na nekom početku, ali jako je bitno postići tu prepoznatljivost i da budete jedinstveni u tome što radite, pa samim tim smatram da će biti i više prostora za ispoljavanje kreativnih potencijala.
P.S. Svi znamo koliko je kultura važna za jedan narod!
