Na prvim linijama borbe protiv pandemije koronavirusa su, svakako, ljekari i medicinsko osoblje, kao i organi koji sa nivoa države uvode mjere i preporuke ponašanja kako bi građani Crne Gore iz ove stresne i neizvjesne situacije izašli što bezbolnije, sa što manjim brojem oboljelih i smrtno stradalih.
Ipak, nemjerljiv doprinos daju i oni čiji angažman nerijetko ostaje u sjenci- volonteri, prodavači, čistači, novinari, portiri…
Ovo je mala priča o velikim zaslugama i požrtvovanju nekih od njih.
Jedina žena poštar u Crnoj Gori, Milena Vujačić je volonterka Crvenog krsta od početka 2011. godine. Kaže da je od zaraze koronavirusom nije strah, jer koristi svu propisanu zaštitnu opremu, drži distancu i vodi računa o higijeni.
“Iskustva sa terena su različita, a jedinstveno je to što se ljudi osjećaju bespomoćno u ovoj situaciji. Nažalost, nasuprot korisnicima kojima je naša pomoć neophodna, jer im je egzistencija zaista ugrožena, svjedočimo i primjerima zloupotrebe dobrih namjera i pomoći koju obezbjeđuje Crveni krst”, priča Milena koja ističe da ljudima veoma nedostaju razgovor i druženje, a nekima bi, kako kaže, bilo dovoljno da po ovako lijepom vremenu makar samo izađu iz kuće i prošetaju.
Inženjerka politehnike Dina Crnovršanin volontira od početka borbe sa COVID-19. Trudi se da sve zaštitne mjere poštuje, sa puno brige i pažnje vodi računa o sebi, kaže da nosi masku, rukavice, ruke i stvari koje dodiruje redovno dezinfikuje alkoholom.
“Ne plašim se, jer trenutno nije ugroženo samo zdravlje ljudi, već i opstanak mnogih”, kaže Dina. Znači joj zahvalnost korisnika koji cijene pomoć Crvenog krsta i volontera.
“Vrlo često nam nakon dostave potrepština šalju poruke u kojima se zahvaljuju. U tim trenucima shvatimo da ovo što radimo ima mnogo veću vrijednost nego što i mi sami mislimo. Ponekad se dešavaju i neprijatne situacije. Pojedini odbijaju pomoć koju traže ili se žale na količinu humanitarne pomoći. I takve situacije uspješno rješavamo, jer imamo razumijevanja za uticaj novonastale situacije na ljude”, iskrena je Dina. I ona kaže da Baranima najteže pada usamljenost, ali i to što su zbog novog životnog režima prinuđeni da promijene svakodnevne navike.
I naš kolega Nemanja Janković, ovoga puta odgovarajući na pitanja, umjesto da ih postavlja, ističe da se, kao i svi njemu bliski, trudi da se pridržava svih propisanih mjera kada je zaštita u pitanju.
“Prije svega nastojim da sačuvam druge od sebe, ali i da zaštitim sebe od drugih. Smatram da je primjena tih pravila izuzetno važna zbog svih nas koji moramo raditi u ovim teškim uslovima”, ističe Janković.
Posebno ga čini zadovoljnim što su u Radio Baru atmosfera i radni elan na zaista visokom nivou.
“Takva je situacija i u redovnim okolnostima, a sada posebno svi dišemo kao jedan, pa je moj utisak da nikome od kolega obaveze ne padaju teško. Takođe, objektivnost, tačna i pravovremena informacija su nešto na šta su naši slušaoci navikli, a sada smo, možda još više nego ikada, fokusirani na to da opravdamo njihovo povjerenje”, procjenjuje Nemanja.
Poručuje da ovo nije vrijeme kada treba glumiti pretjeranu hrabrost, već je nužno da prevlada zdrav razum.
“Nijesu u pravu oni koji tvrde da se ne plaše. Ipak, mislim da dok god preduzimamo sve mjere potrebne da zaštitimo i sebe i druge, pretjerani strah je neosnovan”, ističe on.
Nemanji najteže pada, iako je podržava, socijalna i fizička distanca između ljudi, a kao pasioniranom zaljubljeniku u sport i dešavanja iz te sfere mu mnogo nedostaju.
Kao jedan od, u ovim sedmicama najangažovanijih voditelja u programu Radio Bara, izražava veliku zahvalnost svim sagovornicima koji u ovom momentu za slušaoce imaju samo riječi utjehe, dobru namjeru, te time predstavljaju još jednu važnu potvrdu koliko je solidarnost bitna.
Upravo na solidarnost i ljudskost i on poziva jer “ova pošast ne bira koga će napasti” i poručuje “čuvajte sebe- da bi sačuvali i druge i sebe”“.
