Barski muzičar Haris Babajić, gostujući u prijepodnevnom programu Radio Bara, najavio je svoj novi singl pod nazivom “Malena”, koji je premijerno emitovan na našim talasima.
“Malena” je pjesma za ljude specifičnog senzibiliteta, sličnog onom koji posjeduje njen autor, a napisana je sasvim spontano.
“Sjeo sam za klavir i odjednom su se ‘desili’ i muzika i tekst. Ljubavna je, a ljubav je, vječna tema i moja stalna inspiracija. Stilski, radi se o mediteranskom pop-rocku, što ja najviše i volim, nisam ni pokušavao da pravim komercijalnu, niti pjesmu koja treba svima da se svidi. Tako sam želio, i u tome sam uspio” kazao je, tokom gostovanja, Babajić.
U projekat je, što je neobično, uključen i izvanredni gitarista iz Meksika.
“Tokom trajanja pandemije koronavirusa nije bilo svirki, pa smo imali vremena da se posvetimo prpreslušavanju pjesama i istraživanjima u muzici. Slučajno sam naišao na gitaristu Migela Kotunja, afirmisanog meksičkog umjetnika koji je nastupao sa značajnim muzičkim imenima Južne Amerike, između ostalih i sa Alehandrom Sansom, što dovoljno govori o njegovom umijeću muziciranja. Nakon što je čuo snimak koji sam mu poslao, pristao je na saradnju”, pojasnio je Haris, dodajući da uvijek voli da o svom radu čuje utiske onih koje smatra boljima od sebe.
Tehnički dio prepustio je iskusnom Senadu Dreševiću, u čijem se studiju i snimalo i koji je, po riječima Babajića, imao više vremena da bi se odradio kvalitetniji aranžman, a moćni prateći vokal pripada Suzani Branković, članici nekadašnjeg ženskog sastava “Beauty Queens”.
“Većom slušanošću ove pjesme popravili bismo ‘krvnu sliku’ muzike danas jer svjedočimo ogromnoj količini nekvalitetne muzike”, jasan je Babajić otkrivajući da za “Malenu” planira i spot, koji se može očekivati za mjesec, dva.
Ovog barskog samoukog umjetnika, muzika je počela da zanima ranih devedesetih godina, sasvim slučajno.
“Sve je počelo od gitare mog prijatelja Idža Stojovića, koju je slučajno zaboravio u mojoj kući. Ubrzo sam uvidio da sve melodije koje čujem mogu da odsviram, to mi je bilo, nekako, prirodno. Druženje sa muzikom nastavilo se kroz okupljanja sa društvom, muzičarima Milanom Sjekloćom i Mladenom Kovačevićem. Osnovali smo bend, vježbali svakodnevno”, ispričao je Haris podsjetivši da su prvu “tezgu” odradili na petrovačkom šetalištu, skrenuvšii pažnju brojnih mještana i turista, koji su zastajkivali, pa i ostajali u neposrednoj blizini, da bi ih što duže slušali.
Tokom razgovora, Haris Babajić se kratko osvrnuo i na plodonosnu saradnju sa Momčilom Zekovićem Zekom, čiji je projekat “Barsko sunce” promovisan u Baru u martu prošle godine, kao i na snimanje za “Sportsku galaksiju” čuvenog Milojka Pantića.
“Zeko i ja smo veliki prijatelji i funkcionišemo na poseban način. Dok preslušavam materijal koji mi pošalje, uglavnom sam sam, zaključan, u zamračenoj prostoriji. To je posebno stanje u kojem, uz klavir, čekam da se desi magija, da je pokrenem”, pojašnjava Babajić uz konstataciju da, nakon toga, Zeko ima posljednju riječ.
S obzirom da je nekoliko godina živio i svirao u Beogradu, stekao je, kaže, mnoga poznanstva i prijateljstva. Što se g-dina Pantića tiče, Haris je za potrebe njegove emisije otpjevao pjesmu o sportu, za koju je tekst pisao Bora Đorđević, a snimana je u studiju Marka Đuraševića.
Posebno emotivan naš sagovornik je bio pri spominjanju, po njegovim riječima, najvećeg među najvećima – legendarnog Đorđa Marjanovića, pred kojim je imao najdraži nastup u karijeri.
“Đorđe je bio najbolji drug vlasnika lokala u kojem smo nastupali, a nakon što nas je čuo kako pjevamo, poželio je da budemo gosti na njegovom koncertu. Probe smo održavali u njegovom stanu na Slaviji, što je za nas predstavljalo izuzetnu čast, zadovoljstvo i bilo je i te kako značajno. Bili smo gosti i na koncertu i u domu Đorđa Marjanovića, a Đorđe je veći od svih, on je najveći. On je ljubav – kad ga ugledate, vidite samo mir, radost, dobrotu…”, nadahnuto je zaključio svoje gostovanje u studiju Radio Bara Haris Babajić.
