Gost današnjeg izdanja emisije “Promenada” na talasima Radio Bara bio je v.d. izvršnog direktora DOO “Lovstvo” Bar, Marko Brnjada sa kojim smo razgovarali o aktuelnim temama vezanim za ovo preduzeće, ali i informacijama koje će biti korisne svim sadašnjim i budućim članovima. Intervju je vodio Nemanja Janković, a Bar Info prenosi najvažnije akcente razgovora.
NJ: Vi ste u ovom preduzeću prešli put koji je bio interesantan. Od samih početaka koji su bili vezani za ulogu vodiča, preko koordinatora do današnje funkcije direktora. Put koji mora da je popločan strašću prema lovu.
MB: Upravo tako. Od malih nogu zahvaljujući stricu sam zavolio lov, i on mi je ušao u “krv”. Sjećam se kraja devedesetih godina kada je još Spičansko polje bilo otvoreno za lov i kada su naši gosti, prvenstveno Italijani, dolazili da love u Bar. Ja sam već tada uspostavio saradnju sa tadašnjim preduzećem koje se zvalo “Rumija”, a evo danas, kada smo prvi koji smo uspješno izvršili transformaciju u DOO, nalazim se na poziciji izvršnog direktora. U preduzeću sam zvanično od marta 2012. godine. Naravno da je ljubav prema lovu odigrala presudnu ulogu, i ja sam srećan da se bavim onim što zaista volim.
NJ: A šta je to što je potrebno da bi neko postao lovac, da li je dovoljna samo ljubav i strast?
MB: Potrebna je i dobra volja, ali je ljubav presudna. Sve što neko mora posjedovati je lična karta, da je punoljetan, da bi ispunio prijavu za polaganje lovačkog ispita. Potrebno je da se prijavi deset aplikanata, da bi komisija koja je stručna odradila polaganje ispita. Nakon uspješno položenog ispita, sve ostalo je nadležnost MUP-a. Kada se utvrdi da lice nije osuđivano i da ispunjava sve stroge kriterijume, izdaje se dozvola. Unaprijed je utvrđeno kada počinje lovna sezona na koju vrstu divljači, mi organizujemo jednu vrstu lutrije u našem preduzeću za odabir terena za grupe koje su često sačinjene od prijatelja, kumova, drugova, pa čak i po plemenskoj osnovi i organizujemo lov. Vodimo računa o svemu, a bezbjednost je uvijek na prvom mjestu. Postoje strogi normativi koji su unaprijed određeni i potvrđeni, i njih se svaki lovac mora striktno pridržavati. Sve ostalo je stvar lovačke sreće, a nakon lova često možemo čuti i brojne čuvene „lovačke priče“.
NJ: Broj aktivnih lovaca je na nivou od tri godine unazad. Oko 550 aktivnih lovaca, od kojih oko pedeset nerezidenata iz drugih opština, učestvuje u lovu kada se otvori sezona, tj. kada prestane lovostaj.
MB: To je brojka koja se ne mijenja tri godine unazad, i na koju moramo biti ponosni. Mi zaista imamo šta da ponudimo našim lovcima, zato i jeste veliki broj onih sa strane koji žele da love na našem terenu. Mi smo jedni od onih rijetkih kojima urbanizacija, koju zaista želim da pohvalim, kvari posao. Jednostavno je tako. U godinama koje su ostale za nama, upravo zbog urbanizacije ostali smo bez nekoliko interesantnih terena. Ali šta je tu je. Ipak smo mi područje koje zaista obiluje divljači, i koje zadovoljava sve potrebe lovaca. Nekada je zaista potrebno imati samo malo “lovačke sreće” da bi se stiglo do dobrog ulova.
NJ: A zvanična sezona lova je već počela, prve nedjelje oktobra biće završen i lovostaj na divlju svinju, poslije tri godine i na jarebicu, ali i zeca…
MB: Tako je. Lovna sezona polako uzima zamaha. Nakon perioda lovostaja, kreće sezona lova na divljač i ptice selice. Ove godine otvaramo i lovnu sezonu na jarebice, a naši članovi su dobro upućeni u sva zbivanja. Sve je jasno određeno i utvrđeno normativom i u skladu sa Lovačkim savezom Crne Gore, sa kojim zaista imamo odličnu saradnju. Mogu se često čuti oprečna mišljenja kada su lovci u pitanju, ali se mora istaći da se lov i vrši upravo zato da bi mogla da se nastavi zdrava repodukcija kod određenih vrsta. To je nešto što je neminovnost, i što zaista nema alternativu.
JN: O saradnji sa ostalim institucijama samo riječi hvale. Međutim, nije na odmet ni podsjetiti da veterinarska služba mora da odradi svoj dio posla kod određenih vrsta.
MB: Naravno da i tu imamo odličnu saradnju. Kod divljih svinja nije zabilježen ni jedan slučaj svinjske kuge, a redovno vršimo monitoring. Treba istaći da ova bolest nije opasna za ljude i ostale životinje, ali se mora voditi račina o njoj. Malo je drugačija situacija sa bjesnilom kod lisica, ali smo i tu odradili dobar posao, stavljajući u hranu na našim lovištima lijek protiv ove bolesti i do sada nismo imali ni jedan zabilježen slučaj. Znate kako, rekao sam i ranije, bezbjednost je uvijek na prvom mjestu, tako da i o ovim stvarima treba voiti računa.
JN: Što se tiče problema krivolova…
MB: I pored svih tekućih problema, uspjevamo da se izborimo sa svim izazovima. Zaista, dosta toga smo uradili i po pitanju lovokradica, stroge su kazne, i nikome nije u interesu da se time bavi. Ali, uvijek ima određenih osoba koja ne poštuju pravila. Naši lovočuvari rade predano na tome. Desi se slučaj da naletimo na određene zamke, ili da se neko bavi lovom na “farove”, ali to su zaista rijetki slučajevi. Odlučni smo u namjeri da takvih ispada bude što manje. I istrajaćemo u tome.
JN: Koji su vam planovi za budućnost i što se očekuje?
MB: Radićemo i dalje na uvećanju broja naših članova, a neki budući planovi mogli bi biti vezani za priču vezanu za osnivanje azila koja je uvijek aktuelna. Radićemo na prevenciji od šumskih požara, ali i dalje voditi brigu o staranju o divljači, naročito u sušnim periodima, i periodima koje mogu da donesu neke elementarne nepogode. Naš san je i osnivanje Lovačkog doma, ali znate kako, mnoge stvari tu moraju da se poklope i poslože da bi se razmišljalo u tom pravcu. Naravno da bi jedan takav dom bio dobar i za edukaciju, naročito kod mladih ljudi. Želimo da i oni upoznaju prirodu, možda po prvi put posjete neke djelove naše opštine u kojima nikada nisu bili, da ih sklonimo sa ulice, i od ovih modernih sredstava komunikacije. Moja poruka je jasna, svi u prirodu.
