U sklopu 38. izdanja festivala Barski ljetopis – programa bARS – publika u Starom gradu Baru imala je priliku da se susretne s jedinstvenim vizuelnim svijetom akademskog vajara Marka Čakalovića kroz izložbu “Desert Orchid – Genesis”. Ovaj umjetnički događaj, koji je bio postavljen unutar i ispred Kreativnog haba u Starom gradu Baru, otkriva višeslojnu simboliku, gdje skulpture, reljefi i slike progovaraju o odnosu čovjeka i tehnologije, etici, imaginaciji i savremenoj stvarnosti.
Čakalovićev umjetnički opus prepoznatljiv je po spoju figuracije i fantastike. Umjetnik se izražava kroz crtež, slikarstvo i eksperimentalne forme koje kombinuju više medija. Izložba u Baru ne donosi samo pregled Čakalovićevog stvaralaštva iz posljednje četiri godine, već i jedan broj slika koje su bile izložene na njegovoj samostalnoj izložbi u Podgorici 2021. godine. To su djela koja nose duboku, misaonu refleksiju o savremenom čovjeku, njegovoj etici i borbi za očuvanje autentičnosti u svijetu prenatrpanom informacijama.
U intervjuu za “Pobjedu” Čakalović govori o simbolici pustinjske orhideje, ulozi imaginacije, kao i o tome kako vidi položaj empatije u eri tehnologije.
POBJEDA: Kako biste opisali “Pustinjsku orhideju”?
ČAKALOVIĆ: Kroz naziv “Pustinjska orhideja” htio sam da prikažem vrijednosti koje su sve dalje i izolovanije od nas. Dakle, ne radi se konkretno o biljci, nego o ljepoti, umjetnosti, pravim vrijednostima i najviše o etici koja je sve više zapostavljena i djeluje kao neka biljka koju morate tražiti u nečemu pustom i dalekom, jer su se ispred vas namnožile stvari koje zamagljuju percepciju.
POBJEDA: Radovi koje ste predstavili na izložbi u Baru dio su ciklusa “Genesis” koji govori o modernoj Evi koja nosi USB umjesto ploda spoznaje. Kako publika reaguje na ovakvu simboliku?
ČAKALOVIĆ: Uglavnom publika ima pozitivne reakcije, primijetio sam da mnogima zagolica maštu i da često priđu sa svojim viđenjem, što meni često odgovara jer na taj način podstičemo jedno zajedničko polje za konverzaciju.
POBJEDA: Vaš opus je prepoznatljiv po figuraciji sa elementima fantastike. Što Vas privlači tom spoju realnog i imaginarnog?
ČAKALOVIĆ: Imaginacija je neizostavni dio svakog umjetnika. To je ono dijete u nama. Nekada je telefon bio imaginacija, a sada je realnost, tako i ja imam potrebu da djelove imaginarnog svijeta kombinujem sa realnim, što negdje doživljavam kao igranje, kao preoblikovanje i manifestaciju određenih misli i stanja.
POBJEDA: Koliko Vam je važan vizuelni utisak figure (pogled, pokret, izraz) u odnosu na poruku koju ona nosi?
ČAKALOVIĆ: Važan je onoliko koliko želim da prikažem atmosferu. Figure nemaju neki veliki pokret, više su statične, ali se dinamika oblika, forme, teksture, linije, površine odvija na njima.
POBJEDA: U djelima se često bavite odnosom čovjeka i tehnologije. Kako vidite današnji trenutak – ko koga oblikuje?
ČAKALOVIĆ: Opet čovjek čovjeka, putem tehnologije. Sama tehnologija je značajna i korisna za čovječanstvo, ali je upitno ko je i za kakve ciljeve koristi. Npr. socijalne mreže su proizvod nekoga ko je znao što želi da postigne i kakav uticaj da izvrši, a tehnologija je samo alat za postizanje cilja.
POBJEDA: Kažete da informacija reprogramira čovjeka i njegovu dušu. Da li mislite da smo već prešli granicu povratka u tom procesu?
ČAKALOVIĆ: To je široko polje i jako je diskutabilno, jer mislim da i dalje postoje ljudi koji se dobro brane od udara raznoraznih informacija koje uporno žele da reprogramiraju njihove individualne stavove i način života.
POBJEDA: Što mislite – da li tehnologija dovodi do gubitka empatije ili samo mijenja oblik njenog izraza?
ČAKALOVIĆ: Mislim da određene grane tehnologije mogu da dovedu do mijenjanja načina ponašanja čovjeka, samim tim mogu da dovedu do gubitka empatije zbog raznoraznog sadržaja na koje um vremenom postaje imun umjesto da reaguje kako se očekuje od normalnog bića.
POBJEDA: Selektor bARS-a Željko Milović je, otvarajući izložbu, kazao da Vas publika u inostranstvu možda bolje poznaje nego domaća. Kako to komentarišete?
ČAKALOVIĆ: Mislim da je prije svega mislio na publiku iz našeg rodnog grada, jer podgorička publika je imala priliku da se sretne sa mojim radovima na samostalnim izložbama u Muzeju i galerijama i Centru za kulturu Ribnica prije četiri godine. Druga stvar je ta što ja pripadam grupi umjetnika koja pravi samostalne izložbe svakih četiri do pet godina. Još jedna bitna stvar je što sam osoba koja ne voli pretjerani publicitet i eksponiranje, pa zato nijesu mogli ni da budu u toku sa svim dešavanjima vezano za mene, ali sam im na kraju priredio jedno lijepo iznenađenje. Sve se desilo u pravo vrijeme.
