Povodom 13.jula, Dana državnosti Crne Gore, gosti Otvorenog studija Radio Bara bili su predsjednik i potpredsjednik Udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista Bar, Đuro Marković i general u penziji Špiro Niković.
“Ni manjeg naroda, ni većeg prkosa prema neprijatelju. Tog dana, 13. jula pukla je prva ustanička puška u slobodarskom Virpazaru, i ne samo tu, već i na Brajićima , Čevu, Mišićima, Sozini, Vrsuti i u drugim mjestima. Bio je to opštenarodni ustanak, iako je i tada bilo podjela, svi su jedinstveno ustali u odbranu od okupatora. Ustanak je ujedinio sve narode, i sa tog aspekta je veoma važan”, istakao je Đuro Marković.
General Špiro Niković je u to vrijeme bio dijete, ali pamti sjećanja svojih roditelja i rođaka.
“Organizacija je pokazala izuzetnu sposobnost onih koji su se stavili na čelo ustanka. Ono što meni posebno imponuje kao vojniku jeste strategija oslobađanja Virpazara, koji je bio okupiran od italijanskih formacija. Blažo Jošov Orlandić je formirao operativni sistem koji je obezbjeđivao uspjeh u napadu i oslobađanju Virpzara. To će kasnije imati uticaja na dalji tok naše antifašističke borbe. Zaštitio je Virpazar od mogućih napada neprijatelja od Skadra, Podgorice, Cetinja, Rijeke Crnojevića… To je bilo genijalno osmišljeno i takvim će kasnije biti ocijenjeno i od pokojnog generala Raška Vukosavovića. Zato se divim trinaestojulskom ustanku sa različitih aspekata”, kazao je general Niković, koji navodi da je njegov otac bio poznati crnogorski komita koji je učestvovao u Božićnom ustanku i perfektno govorio italijanski, ali da je zdušno podržao oslobodilačku borbu i osudio one koji su se stavili na stranu italijanskog okupatora.
On ističe da je slobodarska ideja koju je iznjedrio ustanak, tradicija Crne Gore i samo prirodan nastavak dešavanja 1918/1919. kada je naša zemlja okupirana od Srbije.
“To je u osnovi crnogorskog bića i države, vječna borba za slobodu i čast. Trinaestojulskom ustanku, prvom opštenarodnom otporu u porobljenoj Evropi, divili su se i velike sile. Žiskar Dsten, nekadašnji francuski predsjednik, kada su ga pitali koji istorijski događaj smatra posebno velikim i značajnim, odgovorio je da je to upravo trinaestojulski ustanak našeg naroda”, kazao je general Špiro Niković, koji se osvrnuo i na 13. jul 1878. godine, još jedan značajan istorijski događaj,kada su velike sile na Berlinskom kongresu priznale Crnu Goru kao suverenu državu. Ta odluka došla je poslije divovske bitke naše države protiv velikih sila i niz pobjeda koje je izvojevala u Veljem ratu. Ona je, ocijenio je general, došla i kao prirodan niz, nakon nečega što je figuriralo hiljadu i više godina unazad-nezavisnost i slobodarstvo naše države, od Duklje do knjaževine, zatim od 1910. godine kraljevine.
Trinaestojulski ustanak bio je dobro organizovan i donio je željenu pobjedu, ali i velike žrtve, u borbama, koncentracionim logorima, gdje su učesnici borbe preživljavali neviđeni teror i patnju, mnogi su strijeljani, a brojni učesnici rata umrli su ubrzo po njegovom završetku, od posljedica ratnih strahota. Crmnica je dala deset narodnih heroja i osam generala.
“Žrtve i stradanja ,zarile su se duboko u dušu našeg naroda. Među njima, u našoj podlovćenskoj Crnoj Gori, ističu se 16 porodica koje su bile veoma brojne, a čiji su svi članovi izginuli u ratu. Njihova tragika opjevana je u pjesmama, knjigama, prikazana u partizanskim filmovima. Poslije završetka rata i pobjede nad fašizmom, vrata njihovih kuća nije imao ko da otvori. Moramo ih se sjećati i spominjati: porodica Steva Đurova Martinovića sa Bajica-pet sinova koji su svoje živote ugradili u borbu protiv fašizma, porodica Marića Vučkovića, tri sina i otac dali su živote za slobodu, Luke Dobrkovića, kći i tri sina, Iva Jovovića, tri sina, Rado Klisić, sa sinom i kćeri, Milo Klisić, dva sina i snaha, porodica Nikole Kovačevića, kći sa dvije unuke i majkom, Luka Marović, dva sina i snaha, Rado Nikić sa sinom i snahom, Joko Orlandić sa tri sina, Milo Orlandić sa dva sina, Tomo Rolović sa majkom i dva sina, Savo Stojanović sa dva sina, Jole Tomašević i tri sina, Đuro Ulićević sa tri sina i Niko Crnčević sa dva sina i kćeri. Ove porodice položile su na oltar slobode 65 života, a 1945. nakon oslobođenja, njihova vrata nije imao ko da otvori, niti da se raduje. Tim sjenima se treba duboko klanjati. Danas kada slavimo trinaestojulski ustanak i Dan državnosti, moramo se sjetiti toga, da bi i sami živjeli ugodnije i poštenije”, naglašava general Niković.
Predsjednik UBNOR-a Bar, Đuro Markovic kazao je da je u programu ovog udruženja predviđeno da se evocira uspomena na ove porodice, kao svojevrsni omaž njihovim ličnostima i žrtvama. Pandemija koronavirusa je, za sada, to odgodila, ali ideja će svakako biti realizovana, možda i naredne godine kada će biti obilježeno osam decenija od trinaestojulskog ustanka. Centralna proslava slavnog jubileja održaće se, otkrio je sa ponosom, Marković, upravo na Virpazaru.
Marković i Niković osvrnuli su se u emisiji Radio Bara i na sve učestalije pokušaje obezvređivanja tekovina slavne borbe i njenih žrtava.
“Na antifašizmu počiva Evropa i čitav svijet. Moramo tekovine antifašističke borbe čuvati kao zjenicu oka svoga, kako je nekada govorio Tito. More krvi je proliveno, prosute su mnoge kosti našega naroda za slobodu koju uživaju današnje generacije. Za razliku od 1941. godine, kada Crna Gora nije ni postojala, to je tada bila Kraljevina Jugoslavija, naša država je danas nezavisna, suverena i slobodna, punopravni član Ujedinjenih nacija, u kojoj svi narodi uživaju jednaka, ustavom zagarantovana prava. Živimo i u državi koja je od sticanja nezavisnosti tri puta povećala svoj nacionalni dohodak, razvila infrastrukturu i pojedine privredne grane. Sve to ne bi bilo moguće bez trajnog i jedino ispravnog opredjeljenja, a to je antifašizam. Međutim, ponovo su na sceni neke podjele, nemili događaji, velikosrpski hegemonizam, i srpski i crnogorski klerofašizam, ali se čuju i glasovi kolaboracionista i četnika. Takđje, u Skupštinu Crne Gore su se uselili, što je neustavno i nezakonito,”moralni patrljci” koji ne priznaju ništa što se zove crnogorskim imenom i prezimenom. Sadašnja situacija liči na neka ranija ružna vrmena. Fašizam je pobijeđen u ratu, ali i danas diže glavu, jer fašizam je i kada se juriša na Skupštinu i Parlament, pokušava da se izazove haos, ili kada se poziva na oružje, ne poštuje pravo drugog, zakoni i simboli ove države. Fašizam je ideja koja ovdje ne smije i neće proći. Zato moramo u duhu antifašizma vaspitavati mlade generacije”, istakao je Marković, koji je naveo da ima primjedbu na obrazovni program, koji, kako je kazao, ne pruža adekvatna saznanja u tom smislu, i ne vaspitava djecu u dovoljnoj mjeri , na tekovinama antifašizma.
I general Špiro Niković smatra da se, ne samo u našoj zemlji, već i drugima, koje su nekada bile perjanice fašizma i u kojima je kasnije zabranjeno takvo djelovanje, pojavljuju mračne snage naše civilizacije.
“Svjedoci smo da se iz mraka u kojem obitavaju njihove duše, pojavljuju i postaju sve vidljiviji nosioci tih retrogradnih ideja. Ne mogu da razumijem čovjeka koji se odriče trinaestojulske tradicije i koji trinaestojulsku svjetlost zamjenjuje fašistoidnim i klerofašističkim mračnjastvom. Čovjek može samo da sažaljeva takvo biće. Čovjek se rodi na ovoj planeti sa ciljem da stvara, a ne da uništava. Pogledajte nas, mi smo mala zemlja, velikih ideja i velikog stvaralaštva, ali uvijek ima onih koji ometaju sve što je napredno. Oni danas traže saveznike tamo gdje ih nemaju. Nažalost, desilo se čudo, da je dio ruskog rukovodstva našao za saradnike u borbi protiv trinaestojulskih tekovina, sramne četničke ostatke. Ono što baštinimo iz ove borbe su čestitost, demokratija, napredak,bratstvo, jedinstvo i čojstvo. Neshvatljivo je da nemamo tolerancije prema drugom, prema njegovoj naciji i vjeri, prema tome da svako ima pravo na svoj način ispoljavanja vjere, a ne nikako da nam određeni krugovi nameću postulate dvanaestog vijeka. Nacional-šovinizam leži u osnovi fašističke ideologije. Pomenuo sam 16 porodica i njihovo ugašeno ognjište iz Drugog svjetskog rata, nedavno smo obilježili Crvene košulje i strijeljanje deset nedužnih barskih djevojaka i mladića. U svim tim slučajevima imali smo domaće snage i izdajnike, koji su ih prokazali i koji su sarađivali sa fašističkim okupatorom. Imamo i danas njihove nasljednike. Oni, između ostalog, devastiraju i svete spomenike naše antifašističke borbe. Zamislite klerofašističkog ideologa koji dovede dijete od deset godina da, pod njegovim tutorstvom, pročita pismo Savi Nemanjiću. To je u ovo vrijeme, jedan od najgrubljih fašistoidnih nauma. Zamislite one ideologe koji cijepaju zastavu svoje države ili sedamnaestogodišnje dječake koje fašistički ideolog pripremi u Bijelom Polju da polome sva obilježja svoje države. Zamislite tragiku mladića kojeg fašistički ideolog priprema da macom cijelu noć razbija spomen obilježje na Ravnom Lazu. To su tragične osobe. Pred njima je život, oni će da žive sa time, i siguran sam da se nikada neće ponositi time što su uradili. Uvijek će to biti rana na njihovoj duši. Zato ih naše društvo mora spriječiti u njihovom naumu. Vidimo na njihovim raznim okupljanjima kako klikću i kako prijete, ali to je, nadam se, kratkog daha, jer naš čovjek je pismen i sve razumije. Ne ide se dvanaestim vijekom i vaspitavanjem profesora na izvorima dvanaestog vijeka, u budućnost”, upozorava general Špiro Niković.
Đuro Marković je pozvao mlade ljude kojima je na srcu antifašistička ideja, Crna Gora i njeni simboli da se učlane u UBNOR, jer, kako je kazao, ne treba da misle da to udruženje nije za njih jer nijesu učesnici borbe.
“Nisam ni ja, ni mnogi drugi u udruženju, ali moramo permanentno da vodimo jednu drugu borbu, bez metka i oružja, a to je vaspitavanje budućih generacija na toj svijetloj tradiciji. Pozivamo ih da obiđu sa nama stratišta iz Drugog svjetskog rata. Duboko smo ubijeđeni da u mladim generacijama plamti ta slobodarska i antifašistička ideja. Na tu temu govorio je general u jednoj školi. Bili smo iznenađeni sa kakvom su pažnjom slušali njegovu priču. Nije ta iskra ugašena i ne smije biti ni u podmlatku, i samo na njemu može i mora da počiva ovaj svijet”, zaključuje Đuro Marković, predsjednik UBNOR-a Bar.
General Špiro Niković , takođe, je ubijeđen da na mladima stoji čvrst temelj naše budućnosti. Ali, da su školski programi, podvlači, neadekvatni, za što nijesu oni krivi.
“Uprimo prstom tamo gdje se donose odluke. Kako bi bilo divno i kako bi djeca sa ponosom stala kod spomenika ‘Crvene košulje’ na prvom času. Moramo biti krajnje odgovorni. Nema drugog puta. Retrogradne sile ne mogu da rukovode našom budućnošću”, poručio je još general Špiro Niković.
