Gost specijalne emisije Radio Bara posvećene havariji u Luci Bar bio je Dušan Masoničić, predsjednik Odbora direktora najvećeg barskog preduzeća. Bio je to njegov prvi javni nastup na aktuelnu temu, koja zanima čitav grad.
RB/BI: Hajde prvo da opišemo taj utorak, 2. jul. Negdje oko jedanaest sati, krenulo je strašno nevrijeme, orkanski vjetar brzine do 200 km/h. Svi smo bili svjedoci da je grad bio tih 7-8 najtežih minuta paralisan, od planina do mora, padala su drveća, sa terasa je sve letjelo, ugostiteljski objekti ruinirani… U jednom trenutku, informacije koja su dolazile iz Luke Bar bile su uznemirujuće. Čulo se da je pala velika dizalica i nije se znalo ni ima li žrtava.
Međutim, brzo se saznalo da je većina radnika uspjela da se djelimično skloni, ali čovjek koji je bio na dizalici nije imao vremena za to. Zakočio je kran po pravilima, uspio da siđe na tlo kad je počeo pakao. Krenula je da pada dizalica i s njom pretovarni mostovi, a on se našao usred toga. Znao je, ako krene da bježi, usmrtiće ga ogromni komadi željeza (koji se vide na snimku kako lete kao grančice) i kidaju sve pred sobom. Zagrlio je stub dok su oko njega padali djelovi dizalice i mostova i pravili rupe u tlu. I čekao. Na svu sreću, preživio je.
RB/BI: Vi ste sa ekipom istog dana pošli tamo, slika je bila katastrofalna, a razgovarali ste kasnije i sa tim radnikom.
Masoničić: Taj dan je meni bio jedan od težih u životu, naročito u momentu kada sam otišao na lice mjesta, da pogledam što se sve desilo. Bilo je događaja u mom životu kad sam se osjećao loše, ali ovaj je u samom vrhu. I dalje sam pod emotivnim nabojem. Ovo je bila jedna od istorijskih katastrofa Luke.
Što se tiče čovjeka koji je bio najugroženiji, juče smo imali razgovor. Rekao mi je kako je najbitnije da niko nije stradao, a da je možda bilo i gorih stvari koje je vidio, pa će i ovo preživjeti. On je dizaličar sa 30 godina radnog iskustva i odradio je, prema njegovom iskazu, prije silaska sve potrebne radnje koje su u skladu sa procedurama. Shvatio je da su ga mostovi „stigli“ i odlučio da se uhvati za taj stub. Gledao sam pažljivo to mjesto, i nije mi jasno kako je moguće da ništa nije palo na njega. To je velika sreća, za njega, i za sve nas. Meni je najvažnije da niko nije nastradao. Možemo da pričamo o sanaciji štete i sredstvima, ali da je izgubljen ljudski život, to ne bi mogli da saniramo, imali bi traumu za cijeli grad, dokle god smo živi.
RB/BI: Pala je dizalica i tri pretovarna mosta, je li tako?
Masoničić: Tri pretovarna mosta, pojedinačne nosivosti 12 tona su nastradala, potpuno su degradirani i uništeni. Utovarni toranj za žitarice, kapaciteta 300 tona po satu – konstrukcija mu je degradirana i nema upotrebnu vrijednost u ovom trenutku za proces pretovara. Oštećeni su usisni koševi za suve rasute terete, oštećena je transportna traka za žitarice i oštećen je hendler koji se koristi za pretovarne operacije na relacijama otvoreni vagon – skladište. Sve što se tamo nalazilo u tom momentu je uništeno, osim dvije dizalice koje su ostale i koje će pomoći da prevaziđemo situaciju u mjeri mogućeg.
RB/BI: Je li tačna informacija da je šteta oko 35 miliona eura?
Masoničić: Šteta kao šteta ne može da se izmjeri u pravom smislu i može da bude i veća od ove cifre, ako se mjere i indirektna i direktna šteta. Ti mostovi su imali odlučujući uticaj na pretovar, tako da je kapacitet pretovara trenutno umanjen za minimum 40 odsto. To znači da je smanjen i kapacitet rada Luke za minimum 40 odsto. Na toj obali se vršilo 90 odsto ukupnog pretovara Luke Bar, preko tri pretovarna mosta i preko dvije mobilne lučke dizalice koje opslužuju operativne vezove. Luka Bar je kombinovanjem ovih sredstava mogla da opsluži, na tim vezovima, tri broda. Sada će biti kritično, čak i uz angažovanje obje dizalice, da se postigne norma. Tri broda neće moći da se opslužuju, ali ići će se na maksimum kapaciteta da ostanu ugovori koji su na snazi, da ne izgubimo te robe. Jedna od te dvije dizalice je, zbog svoje faze životnog ciklusa, u povećanom intenzitetu otkaza i ima određene rizike i troškove servisiranja, koji su uvećani. Tako je bilo i prije, nevezano za ovu situaciju, ali to je ono čime sada raspolažemo.
Kada sagledamo direktne negativne posljedice, postoje rizici… možemo da dođemo u situaciju nemogućnosti istovara boksita. Primjenom optimalnih tehnologija, pretovar u Luci će se nastaviti, ali neće biti na optimalnom nivou, u kojem je bio ranije. Takođe, postoje rizici kašnjenja u prihvatu brodova…
RB/BI: Što se može odraziti na finansijsku situaciju.
Masoničić: Može da se odrazi. Dakle, Luka će biti opterećena dodatnim gubicima sa realnom mogućnošću da neki od korisnika usluga preusmjeri svoje robe na drugi pravac. U ovom momentu nemamo takve najave, ali to su rizici koji postoje. Obavljena je komunikacija sa svim partnerima i za sada će dinamika da se nastavi kako je i planirana. Kažem, postoje rizici, jer svedeni smo samo na te dvije dizalice. Visina štete, to je ono što smo na početku krenuli, jeste ogromna i mislim nemjerljiva u svakom slučaju. Kada pričamo o tim milionima, preliminarna informacija je da nabavka tri potpuno nova mosta iznosi tih nekih 35 miliona, zato cirkuliše ta cifra. A postoji i scenario da se nabavi drugačija oprema.
RB/BI: Složićemo se da su ti mostovi bili prilično ostarili i odavno već nisu bili za rabotu. Sad više nije problem u tome koliko oni vrijede, jer faktički njihova knjigovodstvena vrijednost nije velika, ali je velika vrijednost toga što će se izgubiti time što oni nisu u funkciji. Znači, nije bitna njihova vrijednost, nego je bitno to što prouzrokuje to što oni ne rade.
Masoničić: Tako je, i to ne prouzrokuje samo štetu za ovo preduzeće, već i za druga preduzeća povezana sa Lukom Bar. Zato kažem da je teško procijeniti stvarnu cifru štete. S obzirom na činjenicu da će se pretovar nastaviti u nekoj mjeri, potrebna je malo detaljnija analiza. Ja mogu da govorim o ovim faktičkim podacima, koji su takvi kakvi su, da je knjigovodstvena vrijednost srušenih mostova bila nekih par stotina hiljada eura, ali šteta je nemjerljiva, jer imamo nemogućnost rada.
Pitanje je kako će se sve odraziti na rad ljudi koji su bili tu i njihovu produktivnost. To je pitanje kojim treba da se bavi i menadžment, da se da sve od sebe, da se razgovara sa tim ljudima, što kažu oni tamo „da budu glavom u poslu“. To je jako bitno jer svaki ulazak u Luku je rizik, čak ima prijedloga da lučki radnici dobiju beneficirani staž zato što je to vrlo stresan i odgovoran posao. Zato kažem, kad se sve sagleda, šteta će biti u nivou onog ulaganja u suprastrukturu Luke Bar.
Kako će se doći do sredstava, to je dilema. Radi se na svim pravcima. Ide se prema Ministarstvu, dat je neki prijedlog da se formira komisija koja će da prati cijelu situaciju i komisija koja treba prvo da sagleda štetu, jer to mora tek da se mjeri. Uz to, nanijeta je šteta i drugim preduzećima koja su imala opremu tamo, pa i to treba da se izmjeri i da uđe u kalkulaciju. Znam da je zanimljivo dati informacije o milionima, ali ja ne volim da baratam ciframa bez pokrića.
RB/BI: To su, dakle, „okvirni“ milioni.
Masoničić: Jeste, to je procjena da nabavka novih pretovarnih mostova iznosi oko 35 miliona.
RB/BI: Pitanje svih pitanja ovih dana bilo je da li su svi režimi sigurnosti ispoštovani. Postoji procedura u ovakvim okolnostima.
Masoničić: Postoji procedura, ali što je ko uradio u tom procesu ne bih detaljno govorio, dokle god traje postupak. Jednostavno, takav je put kojim treba da se ide, da se ne daju kvalifikacije i procjene. Ja lično vjerujem radnicima koji kažu da je sve ispoštovano, ali moram pustiti institucije da rade svoj posao. Kad dobijemo zvanični nalaz, moći ćemo da dajemo ocjene.
Postoji takođe i vrlo važna situacija vezano za Hidrometeorološki zavod. Mi smo tražili da vidimo kakve su bile informacije koje smo dobijali od njih. Ne može Luka da se zatvara zato što je neko procijenio nešto, nego se dobije informacija i onda neko sprovodi tu informaciju. I to će, nadam se, biti uključeno u cio taj proces koji se vodi, je li moglo da se predvidi da će ovo da se desi…
Oni su zvanično objavili da je na teritoriji Bara bio žuti meteo-alarm. Žuti meteo-alarm je vjetar snage 40 do 60 kilometara na sat. U tim uslovima se radi, Luka je bila otvorena za plovidbu. Tako da su sve to pitanja kojima treba da se bave nadležni organi. Da ne budem pogrešno shvaćen, da na nekoga prebacujem nešto… Jednostavno, za to sam da se, počev od mene, pa do svih ostalih, ispita odgovornost. Nemam nikakav problem sa tim, u skladu sa tim nalazima ću se i ja odnositi, a i svi ostali.
RB/BI: Ono što je definitivno, pokazalo se da je dio opreme u Luci Bar odavno dotrajao. To nije tajna, ne otkrivamo toplu vodu. I trebale bi ogromne pare da se ta Luka ponovo reafirmiše kao što je nekad bila.
Masoničić: Ne treba neko veliko znanje da se kaže kako most koji je pedeset godina star ne treba da radi. Ali, takva je situacija, takav je i odnos bio u prethodnim godinama prema tom preduzeću, koje nije samo hranilo grad nego i pola države. Luka je podijeljena u jednom momentu na više preduzeća, sad ljudi traže logiku u svemu tome i ne može niko da je nađe. Luka je danas svedena na par gatova i vezova. Trudili smo se da se svi kapaciteti koriste maksimalno. Mislim da je vrijeme, a signali od strane Ministarstva su takvi da mislim da sam u pravu, da se odnos prema preduzeću Luka Bar mijenja.
RB/BI: Dolazila je nakon havarije delegacija Vlade, delegacija Privredne komore. Ima li kakvog preliminarnog dogovora, ima li obećanja?
Masoničić: Prije svih došli su predsjednik Opštine Dušan Raičević i predsjednik Skupštine Opštine Branislav Nenezić. Stav ministarstva je da mora odmah početi da se radi na sanaciji. Menadžment je pripremio izvještaj u kratkom roku i on se dopunjava na dnevnom nivou. Ministar ima dnevnu komunikaciju sa predstavnicima Luke. Stalno se neke situacije mijenjaju, izlazi se na razna tržišta, gledaju se cijene sredstava, pronalaze načini da se reaguje.
RB/BI: Ko bi trebalo da obezbijedi tih 35 miliona?
Masoničić: Ko bi trebalo da obezbijedi? Svi zajedno, počev od Vlade – to su opet stvari koje se ne tiču samo Luke Bar ni grada Bara, već države cijele, a i ne samo naše države, već i država iz regiona. Pitanje Luke Bar nije samo pitanje za jedno preduzeće. Svi bi trebalo da imaju interes da pomognu. Ako Luka stane, ugroženo je poslovanje Montecarga, tako da to nije samo jedno preduzeće, već cijeli lanac povezanih preduzeća.
Što se tiče Vlade, odmah je reagovala, na prvoj sjednici dala nalog, odnosno zadužila Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, zajedno sa Ministarstvom finansija, da se, zajedno sa Lukom Bar, sagledaju svi modaliteti koji su na raspolaganju, u cilju obezbjeđivanja finansijske podrške namijenjene hitnoj sanaciji uništene lučke suprastrukture. Nabavku nove opreme mogu da uspore procesi koji uključuju javne nabavke, ali bitno je da se krene što prije.
RB/BI: Postoji li neka, barem preliminarna, procjena koliko bi, ukoliko se kupe mostovi, trebalo da se sve dovede ponovo u red i da profunkcioniše?
Masoničić: Imamo scenario i za mostove i druga rješenja. Rokovi za nabavku sredstava su dugi. Ako govorimo o mostu – on mora da dođe tačno kako je projektovan za našu Luku. Dizalica ne mora, ali mora da se zna nosivost, teren i sve ostalo. Treba vremena da se oni proizvedu, nema ih na lagerima, a to je proces koji traje od pola godine pa nadalje.
Prvi korak je da se krene u postupak hitne nabavke sredstava. Luka sama ne može da se vrati na kapacitete koja je imala, potrebna će biti pomoć da u minimalnom vremenu dođemo do tog kapaciteta od 36 tona koji su imali pretovarni mostovi. Jedan od najbitnih koraka je da se krene u raščišćavanje terena i da se nakon toga utvrdi njegovo stanje jer treba da se kupe nova sredstva; potrebno je da se angažuju ronioci kako bi vidjeli ima li što u moru što bi moglo da ometa dolazak brodova; potrebno je da se utvrdi stanje transportne trake…
RB/BI: Juče ste imali sastanak sa radnicima. Bili su predstavnici oba Sindikata. Kakav je bio razgovor?
Masoničić: Meni je ovih dana svaki razgovor na ovu temu težak, niko nije birao da se priča o tome, desilo se što se desilo. Mi pričamo o Luci, ali se nekako u toj trci nehotično zaboravlja da su mnogi od radnika doživjeli toga dana traume, razne, da može biti naknadnih reakcija… Bitno je da im, ne samo menadžment Luke, već i građani Bara, pomognu da iz ove situacije izađu bez posljedica. Nije bilo fizičkih stradanja, to je najbitnije, ali mogu da ostanu neke psihičke posljedice i moja svrha sastanka je bila i ta da im se pruži podrška, da znaju da mogu računati na nju.
Sa radnicima je bila vrlo korektna komunikacija. Dobili su određena uvjeravanja da ne treba da budu zabrinuti za plate, ali jesu, i prirodno je da jesu, to je njihov život, egzistencija, ljudi su emotivno vezani za cijelu luku. U jednom javnom nastupu predsjednik Sindikata je rekao da osjeća kao da je izgubio člana familije, i to nije karikirao. To jeste veliki stres za radnike.
RB/BI: Nakon tog sastanka, imali ste juče popodne sastanak Odbora direktora.
Masoničić: Konkretizovani su planovi i prijedlozi, razmatrali smo cjelokupnu situaciju. Svaki dan imamo promjene u informacijama. Da smo razgovor vodili u srijedu imao bih jednu priču, danas je druga, mogao bih u ponedjeljak imati treću, i srećom – sve su bolje kako vrijeme odmiče. Ako se ne reaguje u najkraćem roku, postoji rizik od gubitka suštinskih prihoda za poslovanje Luke i gubitka robe, što je scenario koji niko ne želi da vidi. Vjerujem da ćemo se svi, od lučkih radnika do mene, a i ministra i premijera s Vladom, uključiti u rješavanje ovog pitanja.
RB/BI: Pojavili su se u javnosti politički komentari u kojima se tvrdilo da se ovo desilo i zbog toga što u Luci rade nedovoljno stručni ljudi. Niste reagovali kao menadžment. Zašto? I imate li Vi takva saznanja i razmišljanja?
Masoničić: Bilo je neprimjerenih reakcija političkih subjekata, kojima ne vidim svrhu u ovom trenutku, dok istraga traje. Ja jesam dio jedne političke partije, to nije tajna, i iskazali smo stav da ne treba da reagujemo na onakva saopštenja, jer se gube vrijeme na periferne stvari. Posebno što je saopštenje pisao čovjek koji je jeo hleb upravo u tom preduzeću. Na sastanku koji sam imao s radnicima jeste potencirano pitanje tog saopštenja, ja ga nisam spomenuo, a radnici su imali vrlo negativne reakcije. Neću ulaziti u kvalifikacije koje su oni iznijeli, ne želim time da se bavim, a najbolji odgovor su potpisniku teksta dale bivše kolege.
To su ljudi koji rade 30 godina na tim poslovima, koji gledaju na sredstvo za posao kao na nešto svoje toliko decenija, a ako neko misli da je stručniji od njih – odmah ćemo ga uposliti. Ne vidimo, dakle, svrhu takvih saopštenja u ovom trenutku i zato nismo reagovali. Kad se završi postupak, i ako se utvrdi odgovornost, tražiću reakciju, bila odgovornost moja ili bilo koga drugog, ali dajte da sačekamo kraj postupka. Niko od nas s tim nema problem, ako je iko kriv – odgovaraće. Istražni organi daće svoj sud, uz nalaze vještaka.
Mi u Baru imamo običaj – kad je nekome loše da ga pozovemo, da mu se pruži ruka, a mene niko od ovih što su prozivali nije nazvao da pita treba li nešto i mogu li nam pomoći. Da ne ispadne da se žalim, no postoje institucije kojih se jako tiče pitanje Luke Bar. Krenuli smo u proces sanacije nečega što je neko uradio prije 15 godina a to je rasparčavanje jednog dobrog preduzeća, uzimanje pluća Luke Bar kroz ustupanje Kontejnerskog terminala i drugih preduzeća gdje su se monopolistički prihodi dali nekom drugom. Radimo na tome da Luka ponovo donosi 50 do 100 miliona, a ne da se bavimo saopštenjem nekog ko se tog jutra probudio loše raspoložen.
RB/BI: Ne mogu, a da ne primijetim izvjestan jed koji iskazujete zbog Vašeg viđenja odnosa prema Luci Bar.
Masoničić: Luka Bar i cio taj logistički paravac ne generiše ništa manje novca gradu i državi nego turizam. Turizam uzdižemo u nebo, a o Luci Bar se priča kao o preduzeću koje treba da radi samo od sebe. U turizam se ulaže, i o tome se priča na sva usta, a u Luku Bar… Svi znamo koliko.
Mi smo imali prije nekoliko mjeseci sjednicu Skupštine opštine Bar po hitnom postupku na temu nečega što je „u vazduhu“, a sad imamo mnogo težu, konkretnu situaciju, pa možemo i tim povodom da se sastanemo i pričamo. Mislim da je ovo bitnija i važnija tema za vanrednu Skupštinu Opštine nego ona koja je bila na meniju toga dana. Luka Bar je toliko puta pomogla pojedince u gradu, i sam grad, tako da bi sada mogli sjesti sa čelnicima Opštine i vidjeti može li Opština sada da pomogne preduzeću. Ja sam vrlo raspoložen da se priča o tome.
