Mreža za mlade Crne Gore, povodom mjeseca podizanja svijesti o mentalnom zdravlju, organizovala je sinoć u Baru dva okrugla stola pod nazivom “Maj, mladi i mentalno zdravlje”. Panelistkinje, studentkinje psihologije i novinarstva Jovana Vujačić, Ksenija Đuranović, Marija Grudić i Marija Pešić, kao i diplomirane psihološkinje Nikolina Radović i Branka Ćalasan, ukazale su na izuzetan značaj mentalnog zdravlja kod mladih i bile jedinstvene u ocjeni da se danas dosta govori o mladima, ali ne i sa mladima, te da su ovakve diskusije itekako dobrodošle u pronalaženju odgovora na pitanja gdje su, šta rade i kako su mladi.
Podstaknute pitanjima Sare Borančić, moderatorke i generalne sekretarke Mreže za mlade CG, studentkinje su govorile o sopstvenim stresnim situacijama, krizi identiteta, nepravdi, pojmanju života kao besmislenog, vezujući to, uglavnom, za promjenu okruženja, prelazak iz osnovne u srednju školu i odatle na fakultet.
“Anksioznost mi je uvijek bila problem, pogotovo socijalna. To me prati od osnovne škole. Većina mog društva je otišla u inostranstvo, pa sam s jedne strane bila prilično usamljena, a sa druge imala problem da priđem nekom ‘novom’ i počnem da se družim”, kazala je Marija Grudić.
Socijalna podrška je izuzetno važan faktor kad je mentalno zdravlje u pitanju. Porodica, prijatelji, psihoterapeuti značajan su oslonac kad nastupe problemi.
Jovana Vujačić ih, ipak, najprije pokušava riješiti sama.
“Najviše sebi vjerujem, jer su izgovorene riječi, u mom slučaju, često bile zloupotrijebljene. Isto tako, ne želim nikoga da opterećujem sopstvenim problemima, odnosno da ugrožavam tuđe vrijeme”.
Koliko god se čini da su rodbina i prijatelji dovoljni za podršku u rješavanju problema, djeluje da, ipak, nisu objektivni u sagledavanju realnog stanja stvari i ne umiju da razumiju.
“Mnogo mi znači kad vidim da me ljudi koji čine moj sistem podrške poznaju. Oni opažaju neke oblike mog ponašanja i upoznaju me na način kako ja ne poznajem samu sebe, dokazujući mi koliko misle na mene i koliko im je stalo do mog ‘dobrostanja’”, rekla je Marija Pešić.
Na panelu se govorilo i o iskustvima sa školskim psiholozima i pedagozima koji su, po riječima mladih panelistkinja, nedovoljno posvećeni svojoj primarnoj djelatnosti.
Ksenija Đuranović smatra da učenici nisu dovoljno upoznati sa funkcijom psihologa kod kojeg se, uglavnom, ide ‘po kazni’ i u kojem ne vide stručno lice sa kojim mogu razgovarati o problemima sa kojima se susreću. Čak se, tvrdi Đuranović, školski psiholozi bave organizacijom priredbi, izleta….
„Sistemske promjene su nužne kod nas, a ako se i događaju, to teče veoma sporo. Ne znam za sistemsku promjenu, a da je krenula od đaka, grupe đaka ili profesora. Mora se shvatiti veliki značaj mentalnog zdravlja na svim frontovima – rukovodstvo škola, nastavni kadar, đaci i, naravno, roditelji. Treba da radimo na profesionalizmu u školskom sistemu i damo prostora profesionalcima koji imaju želje za promjenama, ali naiđu na tehničke barijere zbog kojih odustaju. Rješenje je apsolutni rat sa svih mogućih frontova”, tvrdi Marija Pešić.
Odgovornost je, čulo se, na svima nama – nedostaje sistemska podrška, a pomjene se ne očekuju u skorije vrijeme. Mladi moraju nešto da pokrenu ali, s obzirom da političari imaju najviše funkcije, treba doprijeti do njih i upoznavati ih sa značajem mentalnog zdravlja.
“Pukotina koju imate na duši je pukotina kroz koju ulazi svjetlost”, rečenica je koju je moderatorka izgovorila sinoć, a inspirisala je učesnice panela da zaključe:
“Najteže je donijeti odluku, nakon toga sve je lako. U radnom angažovanju je spas.” (Vujačić)
“Sjutra je novi dan, krećem ponovo od nule.” (Đuranović)
“Danas sam podsjetila sebe da posjedujem mnogo više svoje ličnosti nego problema.” (Grudić)
“Kad se nađem u takvim kalupima razmišljanja, ponavljam sebi da je to prilika za učenje”. (Pešić)
Diplomirana psihološkinja Nikolina Radović i dipl. psihološkinja i psihoterapeutkinja Branka Ćalasan, saglasne su u mišljenju da je otvaranje priče o mentalnom zdravlju težak i izazovan posao, a da su na prvom mjestu po odgovornosti upravo psiholozi koji “hrane” predrasude o odlasku na psihoterapije.
“I nama je nekad potrebna stručna pomoć. Treba najprije da predstavimo svoju struku, a onda i da sami brinemo o svom mentalnom zdravlju. Od odgovornosti i kreću ti mini koraci, od pojedinca. U haotičnom sistemu kakav je naš, posao kojim se bavim je izazov”, kazala je Ćalasan uz napomenu da je u Baru nedavno održan važan skup o mentalnom zdravlju kojem je prisustvovalo 40 najboljih psihoterapeuta iz 20 zemalja Evrope i bilo je neophodno lobiranje da bi “dobili” donosioce odluka koji su potrebni radi prepoznavanja struke “psihoterapeut”. “Dakle”, saopštava Ćalasan, “zakoni našu struku ne prepoznaju valjano – problem je što se naša struka nalazi u Pravilniku o alternativnim zanimanjima, a u čijem su vrhu, paradoksalno, astrolozi, vračare, gatare… psihoterapija je, dakle, alternativni vid liječenja”. “Ulazimo”, nastavlja Ćalasan, “u ozbiljan paradoks u vezi sa liječenjem problema sa mentalnim zdravljem – oni koji treba da riješe taj problem jesu donosioci odluka, a oni koji treba da pokrenu to, jesu stručna lica ukoliko profesionalno funkcionišu”.
Od septembra najavljuju “ozbiljnu priču” u vezi sa zakonima koji regulišu ovu oblast, pa će se i mladi bolje osjećati kad je struka uređena i kad servisi rade. Mladima je danas najteže, najranjivija su grupa, njima treba da se bavimo sistemski, sa svih strana. Što se društvenih mreža tiče – DA, ali mladi su pozvani da pobjede vještačku inteligenciju, a ne da budu njeni robovi, poručila je Branka Ćalasan.
Nikolina Radović je istakla da je stigmatizacija i dalje prisutna kada je riječ o odlasku kod psihologa, ali je i drugačija u odnosu na onu od prije deset godina. Pandemija COVID-19 i njene posljedice bile su poseban izazov. Ističe da je negativan uticaj izolacije primjetan.
“Što se djece starijeg uzrasta tiče, njihovi sistemi podrške su, na sreću ili nažalost, bazirani na društvenim mrežama. Iako su bili socijalno izolovani, mogli su sebi jedan dio nadomjestiti komunikacijom sa prijateljima. Sa druge strane, mentalno zdravlje djece mlađeg uzrasta, koja još uvijek nisu toliko zagrizla u zavisnost od dustvenih mreža, bilo je posebno ugroženo. Besplatnim sesijama sa psihoterapeutom smo, u tom periodu i kasnije, pokušali da ublažimo posljedice korone, nezavisno od toga da li je preležana ili ne”, kazala je Radović.
Branka Ćalasan ima bogato iskustvo u psihoterapiji i radu sa mladima u post Covid periodu. Tokom pandemije, otvorila je besplatnu telefonsku liniju, što je velika stvar kako za nju, tako i za razbijanje predrasuda i streotipa. Kovid je, kazala je, donio i nešto dobro. Ljudi su postali svjesni važnosti mentalnog zdravlja i na koje sesve načine možemo baviti njime, naravno, bez Pravilnika o načinima alternativnog liječenja. Psihoterapija, ipak, košta, pa su se mnogi odlučili za pomoć “doktora Google” i postavljali sebi dijagnozu. Radilo se, uglavnom, o depresivnim raspoloženjima. Ono što je bilo dominantno je i poremećaj ishrane. U tim slučajevima, Ćalasan uvijek predloži radnu terapiju. Ratna dešavanja u Ukrajini su nova kriza, a briga za mentalno zdravlje mladih u kriznim vremenima je od presudne važnosti. Mladi prolaze kroz društvenu i kriznu tranziciju, pa pitanje mentalnog zdravlja postaje slojevito i prilično kompleksno.
U osvrtu na istraživanja u vezi sa mentalnim zdravljem koja je sprovodio CAZAS, psihološkinja Radović je saopštila da je 25 % ispitanih, uzrasta od 15 do 30 godina, tvrdilo da mentalne bolesti potiču od nedostatka discipline i nedostatka snage volje, što je poražavajući podatak.
“Donosioci odluka treba da uvaže ono do čega smo mi došli i da uvaže mišljenje mladih. Bitne promjene, za sad, nisam uočila”, iskrena je Radović.
I strateška dokumenta su važan segment brige za mentalno zdravlje mladih. Opština Bar ima svoj Lokalni akcioni plan za mlade.
“Strateška dokumenta koja se tiču mladih i mentalnog zdravlja imamo, ali da li se i u kojoj mjeri sprovode, diskutabilno je. Planiramo da unaprijedimo mentalno zdravlje, ali ne radimo gotovo ništa po tom pitanju. Organizovane sesije su korisne za mlade ljude koji su u situaciji potrebe da sa nekim razgovaraju. Imamo i Call centar za psiho-socijalnu podršku u okviru KCCG, koji je otvoren tokom pandemije, a i dalje funkcioniše. To je primjer dobre prakse za razliku od broja Kontakt centra za pomoć djeci žrtvama nasilja na koji se, provjerili smo, niko ne javlja”, sa žaljenjem je konstatovala Radović.
Nakon navođenja primjera dobre prakse u savjetovanju mladih u zemlji i regionu, Sara Borančić je istakla da psihoterapeuti iz Srbije, koji su završili edukaciju, rade i sa mladim ljudima iz Crne Gore što znači da “nam je omogućeno da se prijavimo, dobijemo termin za savjetovanje ili, barem, mjesto na listi čekanja”.
Okrugli stolovi u Baru organizovani su pod patronatom Regionalnog savjeta za saradnju. RCC po drugi put realizuje Omladinsku laboratoriju Zapadnog Balkana (Western Balkan Youth Lab), čija je tema ove godine mentalno zdravlje mladih. Kako bi se riješilo ovo pitanje i osigurala snažna perspektiva mladih tokom procesa kreiranja politika, projekat WBYL ima cilj da stvori Regionalni tim mladih stručnjaka, sastavljenog od predstavnika Mreže za mlade Crne Gore i predstavnika Ministarstava zdravlja i Ministarstva prosvete Crne Gore. Tim psihološkinja će dalje razraditi, organizovati i sprovesti kampanju u cjelosti.
