Sinoć je u hotelu “Princess” promovisan roman Sonje Živaljević „Metohija, goblen bez okvira“, koji je izazvao veliko interesovanje publike, posebno raseljenih sa tog područja.
Živaljević, profesorica književnosti, lektorka – redaktorka, pjesnikinja, osnivač Izdavačke kuće “Gligorije Dijak”, porijeklom sa Kosova i Metohije, gotovo tri decenije živi u Crnoj Gori, a odnedavno u Baru, i za to vrijeme svoju fasciniranost našom zemljom i ljubav, pretočila je u više knjiga, monografija i publikacija, koje otkrivaju njene prirodne ljepote i identitetske karakteristike. Osjećala je potrebu da se, nakon toga, posveti svom zavičaju, Metohiji, i životu prije sukoba i netrpeljivosti.
„Veoma volim Crnu Goru, njenu prirodu i ljude, ali negdje duboko u sebi snažno sam osjećala dug prema zavičaju, jer on svakog čovjeka oblikuje na specifičan način, u stvari, on je osnova našeg identiteta i integriteta. Svi mi, izbjegli iz Metohije, nosimo veliku bol i žal za tim prostorom, za prošlim vremenima u kojima smo živjeli složno i bratski. Zato mi je dugo trebalo da napišem ovakvu knjigu, sve iznova preživim i prenesem snažne emocije. Jer, ovo nije istorijska priča, već autobiografska, većim dijelom, obojena emocijama, ljubavlju, čežnjom, pa i srećom što smo živjeli tamo i na takav način“, kazala je na početku promocije romana „Metohija, goblen bez okvira“, autorka Sonja Živaljević, koja se posebno obratila i pozdravila, u punoj sali hotela „Princess“ svoje zemljake iz Metohije, koji su utočište pronašli u Baru, Sutomoru, Petrovcu…
„Ova knjiga je nastala i zbog vas, jer sam htjela nešto da dam zavičaju i ljudima iz mog kraja. ‘Mene sve rane mog roda bole’, kaže pjesnik, i ja, i svi mi, osjećamo bol svog zavičaja i dvostruku patnju što smo daleko od njega. U vrijeme kada smo ga napustili, 1992. godine, tamo je živjelo 17.000 nealbanskog stanovništva, a danas srpskim jezikom, na tom prostoru, govore samo monahinje u Patrijaršiji. Ovom knjigom želim da ‘zagrlim ‘ sve moje zemljake i cijelu Metohiju“, kazala je autorka, koja je o složnom životu i prijateljstvu svih naroda na Metohiji, svjedočila kroz isprepletanu sudbinu stare Albanke Traše, lijepe Turkinje i sedamnaestogodišnje Crnogorke.
„Knjiga je lirsko slovo o epskom vremenu. Riječ je o zavičaju i izbjeglištvu, o balkanskom usudu seoba, ali i o najdubljim i univerzalnim egistencijalnim pitanjima: strahu od smrti, suočavanju sa zlom, gubicima i bolom, o ljubavi, traganju za domom, smislu ljepote trenutka, prirode i života. Autorka gradi vezivno tkivo svog kolaža, metaforu o neophodnosti i ljepoti zajedničkog života“, zapisala je, između ostalog, o romanu naša poznata književna kritičarka i esejistkinja Jovanka Vukanović.
Autorka Sonja Živaljević je na večeri, koja nije bila stereotipna književna promocija, već više interaktivan dijalog sa publikom, objasnila i zašto naslov romana „Metohija, goblen bez okvira“.
„Goblen je zaboravljena tehnika, ali svi koji su ga radili znaju da je za ovaj vez potrebno mnogo vremena, strpljenja i ljubavi. Slika Metohije u mom romanu, takođe je građena na sličan način. Kada goblen završimo, uokvirimo ga i stavimo na zid, ali sa knjigom nije tako. Ona treba da stigne do čitaoca, ali i tada nije završena, jer svi mogu da grade i dograđuju svoju sliku o Metohiji. Nisam htjela da uokvirim priču i kažem ‘To je Metohija’, jer ovo je jedan mali isječak i jedno od tumačenja naslova, koji je svakako višedimenzionalan“, objasnila je autorka.
Doktor Milivoje Vujović kazao je u razgovoru sa autorkom da ga je upravo naslov privukao da što prije pročita roman, koji je , kako je naglasio, duboko emotivan i nostalgičan.
„Metohija nije posebna samo zbog Patrijaršije, to je srce našeg naroda. Iščitavajući roman, iznova sam razmišljao i preživljavao bol što smo morali da je napustimo“, kazao je, uz konstataciju da je dobro što je jedna darovita žena, poput Sonje Živaljević u Baru, jer takve ličnosti daju pečat gradu.
Doktor Miodrag Bulatović koji je, takođe, pročitao roman, prenio je izuzetno pozitivne utiske, koje je, dodatno , pojačala i posebnom emocijom, obojila , činjenica da pojedine likove iz romana, poznaje i iz života.
Doktor Milan Vukanović je kazao da mu se dopada naslov romana, jer ukazuje na potiranje granica.
„Stavljanje rama, uokviravanje i omeđavanje, dovodi to teških stvari. Naslov je pozitivna asocijacija, a roman, između ostalog, i naše poimanje duhovne vertikale“ , istakao je dr Vukanović.
Velimir Ralević, jedan od najboljih crnogorskih pjesnika za djecu, napisao je da je „Sonjin vez o zavičaju topla, ali studenim vjetrovima nošena priča, zaklonjena od politike“.
Dobre reakcije na roman stižu, kazala je autorka, i od ljudi koji ne potiču sa balkanskih prostora i ne poznaju ovdašnje prilike.
„To mi je posebno drago“, istakla je, a svima onima koji su izloženi surovoj balkanskoj vjetrometini, Sonja Živaljević otkriva kako pobijediti bol i gubitak.
„Tome me je naučila baka, Albanka Traša, jedan od glavnih likova u romanu, koja mi je ukazala da uvijek postoji razlog za radost. Voljela bih da to i čitaoci otkriju“, zaključuje autorka.
