Gost emisije “Sunčanom stranom ulice” bio je profesor fizičke kulture, Vladan Mihailović – stručnjak posvećen rehabilitaciji, prevenciji i zdravim stilovima života. Za slušaoce Radio Bara i čitaoce Bar Infa, govorio je o izazovima savremenog života, o moći fizičke aktivnosti, motivaciji, ali i konkretnim savjetima – kako da brinemo o sebi, svom tijelu i duhu.

RB/BI: Kako je počela Vaša priča sa fizičkom kulturom i zdravim stilovima života?

Mihailović: U fitnes industiji sam aktivno već 12 godina. Završio sam Fakultet za sport i fizičko vaspitanje. Ljudi su u posljednje vrijeme znatno svjesniji značaja fizičkog vaspitanja i fizičke kulture, pa je interesovanje mnogo veće sada, nego kada sam počinjao da se bavim ovim poslom, Fitnes indrustrija je širok pojam, pa u okviru nje ima i segment vezan za rehabilitaciju, preventivno vježbanje, vježbanje sa mlađim uzrastima i mlađim sportistima, tako da je lepeza baš široka. Poslije iskustva dužeg od deceniju, mogu reći da su pomaci pozitivni, a nadam se da će se taj trend nastaviti.

RB/BI: U vremenu kad stres, sedentarni način života i loše navike uzimaju danak zdravlju, svojim primjerom i znanjem, nastojite pokazati da je promjena moguća. Kroz rad u svom centru, pomažete ljudima da se oporave od povreda, unaprijede kondiciju i vrate sebi – zdraviji, jači i motivisaniji. Šta je Vas motivisalo da pokrenete rehabilitacioni centar?

Mihailović: Shvatio sam gdje ljudi najviše griješe, suočio se sa pogrešnim stavovima, nakon čega sam došao do spoznaje da je zdravlje najbolje sačuvati kroz preventivno vježbanje. Dakle, svi trebamo da treniramo, prije svega, zbog zdravlja. Često, pogotovo pripadnici mlađe generacije, počnu da treniraju iz estetskih razloga. Naravno, i to je skroz u redu, jer što god da je motiv za početak treninga je dobra stvar. Loše je kada počnete da trenirate kada vas nešto već boli. Iako ni tada nije kasno, bilo bi mnogo bezbolnije, a rezultati bolji da se počne trenirati preventivno. Upravo zbog toga je i slogan našeg centra “Pokret je lijek”. Sljedstveno tome, što više se krećemo i što više treniramo, naravno, ako su te aktivnosti koncipirane na pravi način, osjetićemo brojne benefite po zdravlje.

RB/BI: Koliko je važno spojiti teorijsko znanje sa praktičnim iskustvom u ovom poslu?

Mihailović: Jedno bez drugog ne ide. Postoji formalno i neformalno obrazovanje. Moramo imati određeni stepen obrazovanja da bi se bavili ovim poslom. To se u zapadnoevropskim zemljama podrazumijeva i ide do te mjere da se skoro izjednačava sa poslom kojeg obavljaju ljudi iz medicinske struke. Teorijski dio je važan, ali je mnogo bitno i iskustvo, što mi dugogodišnja praksa uvijek iznova potvrđuje. Treninzi koje vodim su drugačiji nego ranije, to je “živa” stvar jer, kao u svakom poslu, da bi rezultati bili dobri, stalno treba da se usavršavamo i edukujemo.

RB/BI: Kome je namijenjen centar i s kojim problemima se najčešće susrećete kod klijenata?

Mihailović: Najviše, da tako kažem, volim klijente koji dođu preventivno da vježbaju. Nažalost, i dalje je mali broj takvih, pa apelujem i na slušaoce Radio Bara i čitaoce portala Bar Info da krenu preventivno da treniraju. Pojasniću razliku između fizičke aktivnosti i vježbanja: to što ljeti plivamo ili radimo brzi hod, su fizičke aktivnosti, ali to nije trening. Trening snage je nezamjenjiv, kao što, recimo, ni san nema alternativu. Ako tri puta sedmično upražnjavamo trening snage, velika je šansa da ćemo biti mnogo zdraviji, da nećemo imati problema u lokomotornom sistemu, a ni na hormonalnoj i mišićnoj bazi se nećemo suočavati sa poteškoćama.

RB/BI: Da li radite i sa djecom, starijima ili sportistima?

Mihailović: Radimo i sa mladim sportistima, djecom koja imaju neki deformitet, rekreativcima u 40-im godinama… Naš tim radi i sa profesionalnim sportistima, kao što su Tanja Bokan, Nikoleta Perović… 

RB/BI: Šta biste savjetovali ljudima koji žele da unaprijede svoje zdravlje, ali ne znaju odakle da krenu?

Mihailović: Da što prije – to bolje, krenu sa treningom. Iako, možda, vizuelno izgledaju dobro, ne treba da se time rukovode. Bitnije je da budu iskreni prema sebi u smislu kako se zdravstveno osjećaju. Ako se osjećate dobro, odlično – tijelo se nije potrošilo, genetika je bila blagonaklona i krenite da trenirate, da se to ne bi pokvarilo. A ako već osjećate negativne promjene, počinite sa treninzima, da ne postane kasno. Znam, treba integrisati trening u svakodnevne obaveze kojih smo svi puni ali, često kažem, ako nemaš vremena da tri-četiri sata nedjeljno treniraš, isto toliko moraćeš izdvojiti za čekanje na samo jedan pregled u nekoj zdravstvenoj ustanovi. Svaki ozbiljan, posvećen ljekar reći će “počni da treniraš”. Opet se vraćamo na ono o čemu sam govorio.

RB/BI: Koje su najčešće zablude kada je riječ o vježbanju i zdravom načinu života?

Mihailović: Najčešće su zablude vezane za ono što zovemo prečicama, a kojima smo svi skloni. Svi bi htjeli da stvari popravimo na brzinu – raznim detoksima, “čarobnim” tableticama, napicima, dijetama i isto takvim treninzima… Međutim, osim toga što je Bar na dvije čarobne obale, drugo ništa nije čarobno. Dakle, put do zdravlja je popločan, mogu reći, i dosadnim navikama koje moraju imati kontinuitet, a koje je, ako želimo rezultate, neophodno integrisati u naš život. Često to upoređujem sa jutarnjim pranjem zuba – kao što tu radnju obavljate svakog jutra, neka dio vašeg života postane i trening. Tijelo će vam zbog toga biti vrlo, vrlo zahvalno.

RB/BI: Koliko je, osim fizičke aktivnosti pravilna ishrana važna za prevenciju hroničnih bolesti? Da li kod vas dolaze i pretili ljudi i kako se sa tim borite?

Mihailović: Trening bez kvalitetne ishrane i ishrana bez treninga, ne mogu biti zaokružena priča. Ohrabrujemo ljude da se hrane što zdravije i, isto tako, da u svoj život uvode zdrave navike što prije. Treba ići korak po korak, postepeno izbacivati loše navike i nakon nekog vremena bićete zadovoljni postignutim.

RB/BI: Kako motivišete ljude da istraju u procesu oporavka ili promjene navika?

Mihailović: Moraju da budu dosljedni, a mi pratimo cijeli proces. Glavna zabluda je da je treniranje nešto što je kratkotrajno, ali je velika istina čuvena floskula “ovo nije sprint, nego maraton”. I to cjeloživotni. Upravo zato, kada me pitaju do kada treba da treniraju i da se relativno zdravo hrane, kažem im “ako si pametan – cio život”.

RB/BI: Da li je istina da se ljudi koji duže treniraju, žargonski rečeno “navuku” na to i nikada ne odustanu?

Mihailović: Tako je. Postoji fiziološki proces, odnosno odgovor organizma poslije treninga, da se luči hormon sreće. Čokolada je “prečica” za taj osjećaj, ali ima svoje nus efekte, dok ih trening nema. Kada dođete do tog nivoa da vas trening čini srećnim, “prešli ste igricu”. 

RB/BI: Kakav je Vaš dnevni režim vježbanja, ishrane i oporavka?

Mihailović: Trudim se da radim i da se ponašam u skladu sa onim o čemu pričam. I mi koji smo “sa ove strane treninga” imamo naše organizacione probleme, nekada nismo dovoljno motivisani niti voljni, ali se trudimo da se hranimo što zdravije i treniramo što redovnije.

RB/BI: Kako balansirate profesionalne obaveze sa ličnim zdravljem?

Mihailović: Zdravlje svima mora da nam bude prioritet, pa mu moramo podrediti sve ostalo. Ako je vaš dnevni raspored takav da nemate vremena za trening i zdravlje, to je pogrešan koncept životnih prioriteta.

RB/BI: Kako vidite ulogu fizičke kulture u današnjem društvu?

Mihailović: Došli smo do stepena kada je alarmantno koliko se djeca malo bave fizičkom aktivnošću. Po novom sistemu obrazovanja šesti, sedmi, osmi i deveti razred imaju dva časa nedjeljno, a mlađi tri puta. Morate se složiti da je to zaista malo, pa se nadam da će se promijeniti.

RB/BI: Koji su Vam planovi za dalje – imate li ambiciju za proširenje centra, uvođenje nekih novih programa?

Mihailović: Da bi održali kvalitet do kojeg smo stigli, ovo je sasvim dovoljno. Naravno, usavršavaćemo se na svim poljima.

RB/BI: Koju poruku biste poslali mladima u Baru i Crnoj Gori kada je riječ o zdravlju i aktivnom životu?

Mihailović: Već sjutra krenite da trenirate, rezultati neće izostati.