U direktnom uključenju u program Radio Bara direktorica Narodnog muzeja, istoričarka umjetnosti, modna kreatorka Baranka dr Anastazija Miranović, objasnila je kako podnosi dane izolovanosti, na šta je fokusirana u vanrednim uslovima života i rada i koliko, u ovom teškom vremenu, ipak mnogo znači jedna stvar- sati provedeni uz najvoljenije.
Anastazija, prepoznati ste kao dama aktivna na brojnim poljima… Kako doživljavate ovu kolektivnu izolaciju?
To je usud koji nas je sve zadesio. Nažalost, kao svojevrsnu katarzu i društva i pojedinca, kao osobenu lekciju koju konačno moramo naučiti da je naša đeca sjutra, ili njihova jednog dana, ne bi učila na sličan način. Poštujem propisane mjere Vlade Crne Gore i Nacionalnog koordinacionog tijela. To se podrazumijeva ukoliko želimo što skorije ozdravljenje i manje posljedice od pandemije i vraćanje redovnim aktivnostima. Pratim i pridržavam se svih preporuka, samolizolacija mi je obezbijedila dovoljno vremena, a to je upravo ono što mi je neprestano “izmicalo” i bilo u deficitu. Sve ono za što ranije nije bilo vremena da se obavi, završi, dočekalo je svoj red. Nisam znala da će se to dogoditi na ovakav način… Takođe, samoizolacija mi omogućava osobeni luksuz i do skora “nemoguću misiju” – da sve vrijeme dijelim sa svojom porodicom.
Kulturna dešavanja su, naravno, sada u drugom planu. Ipak, kako da u ovim uslovima ne zanemarimo osnovne duhovne potrebe? Da li Vi pravite poslovne planove, s obzirom da ste na čelu jedne od najvažnijih kulturnih institucija u Crnoj Gori- Narodnog muzeja, ili je sve podređeno aktuelnoj problematici?
Kao direktorica ključne, identitetske nacionalne institucije kulture – Narodnog muzeja Crne Gore, od kuće koordiniram njegovim redukovanim aktivnostima. Nema fizičkih, međutim, svim zainteresovanim omogućili smo virtuelne posjete stalnih postavki Narodnog muzeja. Ovih dana radimo na pripremama trenutno aktuelnih izložbi za online posjetu i TV prezentaciju. Narodni muzej je prepoznatljiv po svojoj vrlo produktivnoj i kvalitetnoj izdavačkoj djelatnosti. U tom kontekstu, planirali smo donaciju naših profilisanih izdanja barskom Kulturnom centru, odnosno, Galeriji “Velimir A. Leković”, Zavičajnom muzeju i biblioteci “Ivo Vučković”. Sa direktorom Marunovićem smo dogovorili da se povodom Dana biblioteke upriliči predaja donacije, međutim, novonastale okolnosti su nas sada u tome spriječile. Takođe, od kuće se rade tekstovi publikacija- monografija, ostalih knjiga, kataloga koje smo planirali izdati u tekućoj godini. Učestvujem u pisanju određenih tekstova za ove publikacije od kojih ću pomenuti kapitalne – sveobuhvatna monografija Narodnog muzeja, prva te vrste od njegovog osnivanja 1926, zatim, monografija povodom stogodišnjice rođenja slikara Aleksandra Aca Prijića, knjiga “Petrovići u egzilu”, posvećena životu članova porodice Petrović- Njegoš u egzilu, dok u ediciji “Nasljeđe” planiramo ove godine izdati prvu knjigu – “Sakralna kulturna dobra Crne Gore” itd. Nadamo se da ćemo uspjeti realizovati planirano i pored novonastalih okolnosti… U danima izolacije preporučila bih i čitanje knjiga i vraćanje nekima koje smo ranije pročitali, da gledamo kvalitetne filmove, sve one hobije koje smo možda zapostavili, a mogu da se rade od kuće…
Koliko ovakve situacije mogu imati pozitivne aspekte – uticati na duhovno pročišćenje, preispitivanje životnih prioriteta, mijenjanje poimanja vrijednosti, možda, i kolektivnog društvenog osvješćivanja i katarze?
Kad se čovjek previše “zaigra” i osili u svojoj nadmoći nad svim ovozemaljskim po pravilu usljedi korektivna reakcija prirode. Uzalud svi tehničko- tehnološki napreci i postignuća- spram prirode ostajemo nemoćni i mali, kao sto smo uvijek bili. Ovih dana se, nažalost, to potvrđuje. Mi smo kao vrsta skloni zaboravljanju, pa nas priroda u civilizacijskom hodu ciklički opominje, s manje ili više uspjeha, da smo zapravo neraskidivi dio nje, da ćemo opstati i razvijati se jedino u korelaciji sa njom. Za brojne pošasti upravo je kriv čovjek – požari, poplave, epidemije, zagađenost životne sredine. Ako pogledamo unazad, istorijski, kuga, španska groznica, kolera… dolazile su kao kazna i opomena, usljed svekolike prekomjernosti, alavosti, pohlepe, nebrige. Plašim se samo da ćemo ubrzo i ovu pandemiju zaboraviti i vratiti se starim navikama. I tako do neke nove…nažalost. Ključno pitanje je šta preduzeti kako bismo ostali nezaraženi, preživjeli, pa se nameće da li je ovo pitanje realno/irealno? Opet vidimo, gase se stotine života u jednom danu…u našem “komšiluku”. Naša postupanja u ovim situacijama ne odnose se samo na nas, već i na naše bližnje i širu zajednicu. Zbog toga moramo biti svjesni vlastite odgovornosti i ozbiljnosti datih oklonosti u kojima se nalazimo.
Koje društvene mreže i uopšte izvore koristite da biste se informisali o aktuelnim zbivanjima?
Dosta sam na portalima, virtuelno „posjećujem“ muzeje, slušam informativne emisije… Fascinantno je kako u datim okolnostima svojevrsna vitalnost i vrcavost duha kojoj smo svjedoci na društvenim mrežama, obilje mimova, stikera, poruka, video- zapisa, kritički i samokritički karikiraju dati kontekst. Njihovo dijeljenje putem društvenih mreža govori o potrebi za socijalnim kontaktom, za svojevrsnom podrškom, razmjenom, solidarnošću… a čovjek u zavisnosti od svojih preferencija bira šta će prihvatiti kao realnost ili igru kojoj će se priključiti.
Pripremali ste i novu modnu reviju, nakon niza veoma uspješnih… Da li ste trenutno angažovani na nekoj novoj modnoj priči i, ako jeste, kako je ovoga puta ona idejno zamišljena?
Pored tekstova koje paraleleno pišem za par publikacija, radim na izradi dvije nove kolekcije, koje su mi bile u planu. Trenutno od kuće, a zamisao mi je, što je prepoznatljivo za moj rad i kreativni izraz, da uporište pronalazim u našem kulturnom nasljeđu i savremenom likovnom stvaralaštvu. Radim na potpuno dva različita koncepta u pogledu materijala, same realizacije… Jedan se bazira na našem kulturnom nasljeđu, pa ovom prilikom za slušaoce Radio Bara i čitaoce Bar Infa mogu otkriti da će svaki model te kolekcije obilovati crnogorskim zlatovezom. Tu modnu priču realizujem sa radionicom „Bulatović“. Ona će biti sva u pamučnom plišu u raznim bojama. Druga kolekcija je konceptualno i u materijalu i realizaciju suprotna. Tokom njene izrade sarađujem sa našom poznatom likovnom umjetnicom Sonjom Đuranović iz Podgorice, kao i tradicionalno sa studijom „Maruška“ iz Čačka koji radi štampu na svili. Modeli će biti sa motivima slika Sonje Đuranović, štampanim na svili. I ovoga puta sarađivaću sa našom sugrađankom Vernesom Hasanagić, koja će u svom salonu „Stil“ krojiti i šiti sve modele. Nadam se da ćemo, čim ovo ružno vrijeme prođe, prići konkretnijoj realizaaciji i finalizaciji.
Koja je Vaša poruka građanima u ovom teškom i neizvjesnom vremenu?
Želim da poručim sugrađanima i građanima Crne Gore da se pridržavaju propisanih mjera prevencije od zaraze, da budu odgovorni, strpljivi i kreativni i posvete se određenim aktivnostima koje već dugo čekaju “svoje” vrijeme, da čitaju ponovo omiljene ili otkrivaju nove knjige (preporučujem “Filozofiju palanke” Radovana Konstantinovića), da slušaju kvalitetnu muziku, gledaju dobre filmove, praktikuju hobije i, naravno, virtuelno posjete Narodni muzej. Onog trenutka kada vlastitu sudbinu svedemo na kalendar koji se ispisuju mimo naših želja i zasluga, odrekli smo se svake mogućnosti da bilo što promjenimo. Razmislite o tome ovih dana obavezujuće “umjetnosti dokolice”. Resetovanje se podrazumijeva.
