Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade, na čijem je čelu ovogodišnji laureat Festivala „Susreti pod Starom maslinom“ Žarko Vučinić, večeras je, u okviru Večeri laureata, dodijelilo nagradu za životno djelo pjesniku iz Bara, Miroslavu Jovanoviću Timotijevu.
U ime Udruženja, obratili su se pjesnici Dejan Đonović i Goran Radojičić.
Đonović je istakao da je Udrženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade posljednjih godina pokušalo ponovo da pokrene svoj rad, „da naprave malo čudo iako je to danas teže nego što je nekad bilo“. On je sa posebnim emocijama govorio o Timotijevom radu.
„Način na koji ja znam da je Miroslav razmišljao, živio, pisao i disao je osjećanje poezije. On je satkan od poezije, živi je i osjeća. To je nešto što teško čovjek može da dokuči. Za mene je velika čast što sam bio u prilici da ga čujem i da osjetim njegovo pjesničko biće i dušu. Miroslav ima svog anđela i njegov anđeo ima svog i ja ne mogu da razdvojim ovu skromnu nagradu. Sa puno ljubavi želim da je uručim u ime Udruženja Miroslavu i Mimi, jer znam i osjećam da ste vi jedno, pa ne možemo ni nagradu dijeliti“, kazao je Đonović, uručivši im nagradu.
Radojičić je istakao da su, nakon 17 godina, od posljednjeg 95. broja časopisa, uspjeli da obnove „Osmijeh“.
„Nadamo se da će do kraja godine izaći i taj stoti broj, da ćemo svih pet brojeva objaviti i zaokružiti tu priču. Nesebičnu pomoć i podršku radu na 96. broju ’Osmjeha’ dao je i naš prijatelj Timotijev, čije su pjesme i objavljene u ovom broju. Časopis predstavlja novi početak, zalet i zamah i uz svu tu ljubav koju osjećamo prema djeci, ali i međusobno kao kolege i prijatelji, nadamo se da će on živjeti u svima i da će uvijek biti uz sve nas“, nadahnuto je poručio Radojičić.
Povodom nagrade i priznanja obratila se Timotijeva životna saputnica, pjesnikinja Milica Vukmanović i pročitala pjesnikovu poruku.
„Otkad znam za sebe, najviše volim onog sebe u poeziji, jer poezija je ono najljepše što stoji nasuprot mojoj prolaznosti. Otkad sam počeo da pišem pjesme za djecu pronašao sam onog najboljeg sebe, onog koji se poklanja drugima. Otada se trudim da što je moguće bliže ostanem u dječjoj čistoti, u moralnom smislu. Prije 18 godina pokrenuo sam humanitarnu akciju ’Mijenjao bih životnu priču’ i do sada poklonio preko 2.000 knjiga djeci Bijele, djeci sa posebnim potrebama, đacima pješacima i njihovim školama na sjeveru Crne Gore, bolnici Brezovik, Gimnaziji, Srednjoj stručnoj školi u Baru, Likovnoj koloniji ’Street in art’, manifestaciji ’Večeri Godinjskih zvijezda’. Najnovija donacija bila je za Osnovnu škola u Virpazaru (162 knjige), ali akcija i dalje traje. A zašto knjige? Jer su one najpodesnije mjesto za susret sa svojim neznanjem. Mene su knjige više obrazovale i vaspitale od roditelja i svih učitelja. Upoznale su me sa Zbignjevom Herbertom, Lučijanom Blagom, Belom Hamvašom, Borhesom, Prustom i mnogim drugim velikim svetionicima svjetske književnosti. Zahvaljujući njima, podigao sam ljestvicu i kriterijum vlastitog stvaralaštva. Zahvaljujem se Udruženju književnika za djecu i mlade Crne Gore na ovom visokom priznanju i srećan sam što je Udruženje obnovljeno i što okuplja iskrene i poštene stvaraoce“, kazala je Vukmanović, te, uz zahvalnost, pročitala njegovu pjesmu „Dječje zapovjesti“.
