Mještani MZ Mrkojevići pokrenuli su dva sudska postupka zbog kamenoloma u blizini njihovih kuća i imanja. Pred Upravnim sudom Crne Gore vodi se spor radi poništenja rješenja Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencije za zaštitu životne sredine kojim je data saglasnost na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, a pred Osnovnim sudom u Podgorici pokrenut je postupak protiv Države i firme „Trojan“ radi utvrđenja ništavosti ugovora o koncesiji.
Tim povodom, pravni zastupnik mještana Velje Gorane, advokat Veselin Radulović, istakao je kako su u postupku zaključenja ugovora o koncesiji učinjene brojne ozbiljne nepravilnosti koje povlače ništavost ugovora, pa očekuje da sudovi pravilno primijene zakon i spriječe nastupanje težih posljedica.
„Podsjećamo da je odluku o dodjeljivanju koncesije firmi ‘Trojan’ donijela Vlada u tzv. tehničkom mandatu kojom je predsjedavao bivši premijer Duško Marković. Međutim, Vlada nikada nije održala sjednicu sa dnevnim redom donošenja ove odluke, niti je takvu odluku Vlada donijela ili kasnije verifikovala na propisan način.
Takođe, Vlada se ugovorom nezakonito obavezala da će unaprijed obezbijediti proglašenje javnog interesa i nakon toga sprovesti postupak eksproprijacije, iako se javni interes utvrđuje zakonom ili na osnovu posebnog elaborata, u skladu sa zakonom. Vlada se ne može ugovorom unaprijed obavezati da će javni interes biti utvrđen u korist nekog pravnog lica. Međutim, prethodna Vlada je firmi ‘Trojan’ unaprijed garantovala obezbjeđenje javnog interesa, bez ikakve procjene da li je taj interes pretežniji od osnovnih ljudskih prava mještana.
Dalje, pitanja koja se tiču eksproprijacije i prava na predmetnom zemljištu, Vlada i firma ‘Trojan’ uredili su ugovorom na način suprotan zakonu. Štaviše, ugovorom je propisano da određene odredbe ugovora koje su u koliziji sa zakonom imaju prednost u odnosu na odredbe zakona, čime se krši Ustav Crne Gore, odnosno načelo saglasnosti pravnih propisa.
Takođe, prenos koncesije na drugo privredno društvo ugovorom je definisan na drugačiji način nego što je to propisano u zakonu, a i mogućnost izmjena ugovora definisana je drugačije nego u zakonu“, naveo je Radulović.
Po njegovom mišljenju, u postupku zaključenja ugovora o koncesiji nije se utvrđivalo da li postoji pravična ravnoteža između interesa ekonomske dobiti i profita i mogućnosti mještana da djelotvorno uživaju osnovna ljudska prava na poštovanje doma, privatnog i porodičnog života i prava na mirno uživanje imovine.
„Mještani nisu dobili neophodne informacije koje bi im omogućile da ocijene rizik kojim bi se oni i njihove porodice izložili ako nastave živjeti u području koje je izloženo opasnosti od štetnih uticaja i toksičnih emisija, a što, prema stavovima Evropskog suda za ljudska prava na koje smo ukazali u tužbi, predstavlja kršenje člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Umjesto toga, Vlada je unaprijed pretpostavila postojanje javnog interesa i unaprijed preuzela obavezu da će javni interes biti proglašen, propisujući čak i da pojedine odredbe ugovora imaju prednost u primjeni kada su u koliziji za zakonom.
Ukazujemo da je u konkretnom slučaju izostala detaljna studija o prednostima i manama štetnih uticaja u odnosu na, sa jedne strane, interes firme ‘Trojan’ za sticanjem profita i interesa mještana sa druge strane. Naprotiv, obrađivač elaborata procjene uticaja na životnu sredinu više puta je pretpostavljao da će rezultati istraživanja biti dobri, a ni jednom rečenicom nije pretpostavljeno kakav će uticaj biti na lokalno stanovništvo, vazduh i poljoprivredne površine. To ukazuje da se vodilo računa jedino o interesu investitora, a da su interesi zaštite životne sredine i prava mještana na ovom području potpuno ignorisani.
Zato smatramo da je ugovor o koncesiji zaključen protivno prinudnim propisima i to Ustavu Crne Gore, Evropskoj Konvencijiji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Zakonu o obligacionim odnosima, kao i protivno stavovima Evropskog suda za ljudska prava iskazanim kroz praksu tog suda, što ovaj ugovor čini ništavim“, zaključio je Radulović
