Kada se tokom posljednjih nekoliko godina govori o kapitanim investicijama realizovanim u barskoj opštini, gotovo je pravilo da se na samom početku napravi osvrt na ulaganja u vodovodnu i kanalizacionu infrastrukturu. Najznačajniji radovi na mreži su, prema riječima direktora DOO Vodovod i kanalizacija Bar Mladena Đuričića, na vodovodnoj mreži obuhvatili izgradnju i puštanje u rad rezervoara “Šušanj 2” zapremine 1200 m3 i rezervoara “Zaljevo” zapremine 500 m3, a na kanalizacionoj izgradnju podmorskog ispusta u Sutomoru dužine 1040 metara i fekalne crpne stanice “Botun” sa automatskom rešetkom za krupni otpad.
Pored toga, Đuričić procjenjuje da je izuzetno važna i potpuna rekonstrukciju prepumpnih stanica Haj Nehaj, Ilino i Ahmetov brijeg, čime je vodosnabdijevanje visočijih zona u tim naseljima značajno poboljšano. Potrošači pozitivne efekte osjećaju i zbog ulaganja u izgradnju cjevovoda DN 250mm Zaljevo- Polje.
“Samo u proteklih deset mjeseci ove godine u vodovodni i kanalizacioni sistem Bara uloženo je oko 880.000 eura (575.765 eura u okviru realizacije višegodišnjeg Projekta vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda na crnogorskom primorju, koji se finansira iz kredita Kfw banke i oko 305.000 eura iz sredstava DOO ‘Vodovod i kanalizacija’ Bar)”, navodi Đuričić.
On ističe da razvoj kanalizacione mreže znatno kasni u odnosu na vodovodnu, što se naročito nepovoljno odražava u prigradskim naseljima.
“Pokrivenost kanalizacionom mrežom, čija ukupna dužina iznosi 72 km, je oko 57%. Ovu mrežu čine cijevi prečnika od 200 mm do čak 600 mm, tri podmorska ispusta- u Baru dužine 396 m, u Sutomoru 1040 m i u Čanju 1502 m i osam većih i manjih fekalnih crpnih stanica u kojima su instalirane 22 pumpe. Dovođenje kanalizacione mreže na zadovoljavajući nivo na cjelokupnom području opštine zahtijeva vrijeme i sredstva čija visina u ovom trenutku višestruko prevazilazi finansijske mogućnosti naše opštine, iako se i u tom pravcu ulažu ne mali napori”, ističe čelni čovjek tog DOO.
Ohrabruje podatak da je opšta ocjena da je vodosnabdijevanje u protekloj turističkoj sezoni bilo na zadovoljavajućem nivou.
“Svi turistički kapaciteti su imali uredno i neprekidno vodosnabdijevanje u toku čitave sezone. Restrikcije su bile na snazi samo za potrošače koji gravitiraju izvorištima Zaljevo i Sustaš. Naime, u toku ljeta izdašnost izvorišta Zaljevo pada na svega 16 lit/sec, a izvorišta Sustaš na 2-3 lit/sec, što je nedovoljno da bi svi potrošači neprekidno imali vodu u domaćinstvima. Stoga su i restrikcije objektivno neminovne, jer još uvijek ne postoje tehničke mogućnosti da se na bilo koji drugi način obezbijede dodatne količine vode za te potrošače”, objašnjava Đuričić, koji podsjeća da je vodovodni sistem Bara ubjedljivo najsloženiji u Crnoj Gori, kao i da je u bivšoj SFRJ od njega bio složeniji samo vodovodni sistem Užica.
“Njegova složenost se ogleda u tri visinske zone vodosnabdijevanja, 17 crpnih stanica na izvorištima i 13 prepumpnih stanica u kojima su instalirane 52 pumpe, kao i u 12 distributivnih rezervoara ukupne zapremine oko 7000 m3. Ukupna dužina vodovodne mreže je oko 472 km i čine je cijevi profila od 50mm do 500 mm. Uz to, razvoj velikog broja prigradskih naselja nije pratio i razvoj vodovodne mreže, koju su gradili sami građani, zbog čega je ona u tim naseljima neadekvatno razvijena. Naime, mreža nije u skladu sa propisanim tehničkim standardima, već su najčešće postavljane cijevi čiji profili nijesu bili adekvatni potrebama ni u momentu njene izgradnje, a pogotovo ne sadašnjim potrebama i brojnim novim objektima koji su u međuvremenu izgrađeni u tim naseljima”, kaže Đuričić.
Dodatni problem predstavlja i što mreža prolazi kroz privatne posjede (a ne javne površine) što izuzetno otežava održavanje. Sve to ima za posljedicu da vodosnabdijevanje pojedinih prigradskih naselja, naročito onih izgrađenih u visočijim zonama, nije na nivou na kakvom bi mi željeli da bude, kaže direktor barskog Vodovoda.
Jedino efikasno rješenje ovog problema, koje se potvrdilo u praksi, je rekonstrukcija čitave postojeće mreže u tim naseljima ili njenog najvećeg dijela. Sve druge mjere, kao što su ugradnja novih pumpi u postojećim prepumpnim stanicama, izgradnja tzv. buster stanica ili novih prepumpnih stanica daju samo polovičan rezultat- poboljšavaju stanje, ali ne rješavaju problem u cjelini.
Saradnja sa JP Regionalni vodovod „Crnogorsko primorje“ sa ciljem što kvalitetnijeg vodosnabdijevanja građana i turista je odlična, tvrde u Vodovodu. Iz sistema Regionalnog vodovoda, barsko DOO godišnje preuzima u minimumu nešto više od 1.000.000 m3 vode i po tom osnovu opredjeljuje oko 420.000 €. Dodatne količine vode iz sistema regionalnog vodovoda su od izuzetnog značaja za uredno snabdijevanje Bara u ljetnjem periodu, kada su ukupne količine vode iz lokalnih izvorišta zbog velikog smanjenja njihove izdašnosti i povećanog broja potrošača, nedovoljne.
“Primjera radi, svake godine tokom avgusta iz sistema Regionalnog vodovoda, po pravilu, preuzimamo 110 lit/sec vode. Toliku količinu vode ne bi mogli nadomjestiti na bilo koji drugi način.
Nedavno je pušten u rad rezervoar ‘Zaljevo’ kapaciteta 500 m3, koji će se puniti vodom iz sistema Regionalnog vodovoda. U sklopu rezervoara izgrađena je i prepumpna stanica. Na taj način obezbijeđeni su i preduslovi za rješavanje pitanja vodosnabdijevanja naselja Sveti Ivan i Gornje Zaljevo. Upravo je u toku izrada glavnog projekta za vodosnabdijevanje tih djelova zaleđa, pa je realno očekivati da će to pitanje i u ovih naseljima ubrzo biti riješeno”, najavljuje Đuričić.
Vodovodna mreža u Baru je uglavnom zastarjela, pojedini djelovi datiraju od prije 40-50 godina. Sve to ima za posljedicu i značajne tehničke gubitke na mreži, koji su zbog istog razloga svojstveni i u svim drugim vodovodnim društvima u našoj zemlji.
“Ovim gubicima treba dodati i tzv. administrativne gubitke na mreži, koji su posljedica bespravnih ili dvojnih priključaka, koje je tehnički veoma teško detektovati. Otkrivanje i otklanjane kvarova i drugih gubitaka na mreži je naš stalni i svakodnevni zadatak. Da smo tome zaista posvećeni, potvrđuje i podatak da svake godine na vodovodnoj mreži imamo oko 900 manjih ili većih intervencija. No, i pored toga, gubici su i dalje veliki. Najefikasnija mjera za njihovo smanjenje je zamjena u kratkom roku čitavih djelova vodovodne mreže. Ova mjera, međutim, objektivno prevazilazi naše finansijske mogućnosti, zbog čega smo prinuđeni da je sprovodimo parcijalno, a ne u skladu sa stvarnim potrebama koje sadašnje stanje mreže zahtijeva”, ističe Đuričić.
Stepenom naplate potraživanja koja za deset mjeseci ove godine iznosi 96,30% u Vodovodu su više nego zadovoljani. Pri tome treba imati u vidu da ovaj procenat ne čine samo naplaćena potraživanja po tekućim računima, već i potraživanja iz ranijih godina koja su naplaćena u ovom periodu.
Svjesni ekonomske situacije i platežnih mogućnosti korisnika, svima koji imaju neizmirene obaveze data je mogućnost da obaveze izmire u ratama, zaključivanjem odgovarajućeg protokola o reprogramiranju duga. Po tom osnovu do sada su zaključena 262 protokola na ukupan iznos od 210.859 eura.
“Smatram da je ovaj poslovni potez bio i ispravan i
djelotvoran, zbog čega ćemo nastaviti sa njegovom primjenom i u narednom
periodu.
S druge strane, svim korisnicima naših usluga koji svoje obaveze izmire u
zakonskom roku, račun za naredni mjesec stimulativno umanjujemo za pet
procenata. Takvih korisnika u ovom trenutku ima 6.489 od ukupno 24.585 evidentiranih”,
navodi naš sagovornik.
Probleme u poslovanju ovog privrednog društva stvaraju i nelegalni priključci. Uz upozorenje da je bespravna gradnja krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, direktor barskog Vodovoda napominje i da je krivičnom gonjenju podliježu i oni koji bespravni objekat priključe na tehničku infrastrukturu u koju spada i vodovodna i kanalizaciona mreža.
“Za ovo krivično djelo odgovorno je lice koje priključi ili dozvoli da se na tehničku infrastrukturu priključi bespravni objekat. I ono podliježe kazni zatvora od tri mjeseca do tri godine. Nerealno je očekivati da se DOO ‘Vodovod i kanalizacija’ Bar može uspješno izboriti sa bespravnim priključcima, ako prije toga država i nadležni inspekcijski organi nijesu uspjeli da onemoguće bespravnu gradnju. Naime, priključivanje bespravnog objekta na vodovodnu i kanalizacionu mrežu je posljedica bespravne gradnje, a nije ni povod, ni motiv, ni uzrok, ni razlog te gradnje. A, siguran sam da ćete se složiti, da je borba sa posljedicama i najteža i najneuspješnija”, kategoričan je Đuričić.
Ovo DOO ima odgovoran odnos i dužnu pažnju polaže na kontrolu zdravstevene ispravnosti vode za piće. Za procjenu kvaliteta zadužena je JZU „Dom zdravlja“ u Baru, gdje se tri puta mjesečno obavlja mikrobiološka i fizičko-hemijska kontrola kako sirove, tako i hlorisane vode, koja se uzima sa 20 kontrolnih tačaka. Pored toga, svakodnevno se vrši i kontrola koncentracije rezidualnog hlora u vodi i to osam puta dnevno na izvorištima, a kod potrošača po naseljima ujutro i uveče, metodom slučajnog uzorka.
