Ni rad i vježbanje u komplikovanim uslovima, koji se kose sa svime na šta su navikli, nijesu demoralisali, niti bili prepreka izuzetno posvećenim, vrijednim i talentovanim učenicima ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš”, da ostvare izvanredne rezultate na brojnim on line nastupima i takmičenjima u zemlji i inostranstvu. Velika zasluga pripada i profesorima, čije su strpljenje i zalaganje podrška i “vjetar u leđa” mladim zaljubljenicima u muzičku kulturu.
“Za svega šest mjeseci, od početka ove školske godine, učenici naše škole ostvarili su zapažene rezultate, osvojili nagrade i priznanja… Naročito su se istakli Sofija Eleneva (flauta), u klasi profesorice Tamare Stijepović, Katarina Radosavović, Petra Vuković, Anastasija Dobrković i Ivona Milić (klavir) u klasi profesorice Ane Vukazić, Lana Milanović, Sergej Savić, Zoe Buntić, Novak Savić, Anđela Nikolić, Katarina Kukić, Nikolina Kukić, Valentina Lukić, Ksenija Đalović, Anđela Nilović (klavir) u klasi Jelene Dobrković. U klasi profesorice Nikolete Strugar (klavir) nagrađena je Ana Tkač. Najviše priznanja zavrijedila je Lana Milanović, koja je, nakon briljantnog nastupa i prve nagrade na on line takmičenju u Torontu, dobila poziv da sa profesoricom Jelenom Dobrković, učestvuje i na tamošnjem finalnom takmičenju”, sa ponosom ističe direktor škole, mr Miro Kruščić.
Po prirodi optimista, i u ovom tmurnom i neizvjesnom vremenu, on smatra da je sistem nastave aktuelan od početka pandemije, iako je “živa riječ” neprikosnovena, ipak donio nešto dobro.
“Kada je dijete samo u sobi i sa profesorom komunicira preko Zoom- a ili Teams- a, ono postaje i istražitelj… U situaciji kada učenik čas pohađa u redovnim okolnostima, pored sebe ima profesora koji mu sve pomaže- od toga kako će namjestiti ruku, naštimovati instrument… Uz ovakav, nametnuti sistem rada, djeca se osamostaljuju, štimuju instrumente, sama kopiraju note… Naravno, postoje i negativne strane (u vaspitnom i socijalnom smislu), pa pedagozi i psiholozi upozoravaju da je bojazan da će izolovanost uzrokovati da djeca postanu asocijalna- realna”, navodi Kruščić.
Učenici su, tvrdi on, ipak uspjeli da savladaju i prevaziđu prvobitnu nelagodu oko uslova i pravila koje nameću nastupi on line- bez publike, scene, prave atmosfere i energije koja nadahnjuje i podstiče, a mogu se osjetiti isključivo kada se nastupa uživo.
“Nekim učenicima, kako su nam kazali, više odgovara nastup bez publike, jer izostane trema, a i bolje se skoncentrišu. Djeca se brzo adaptiraju, prilično su razumna i shvataju da je ovo prolazno. Na drugoj strani, roditelji tek sada vide koliko je teško biti pedagog i profesor u školi i koliko je taj posao kompleksan. To nama i odgovara, jer su, iako znaju da pohvale, skloni da kritikuju. Tokom protekle godine postalo im je jasno koliko djeca mogu da budu (ne)spremna, (ne)skoncentrisana… Ova situacija dovela je do toga da roditelj više ne može samo da pita dijete kada dođe iz škole koju ocjenu je dobilo i šta ima za domaći zadatak, već mu se mora posvetiti i spoznati šta ono zapravo uči u školi i, najvažnije, koliko iz neke oblasti zna. Roditelji su se približili svojoj djeci”, smatra Kruščić.
U Muzičkoj školi se trude da izađu u susret učenicima koji nemaju instrumente u vlasništvu, pa školske, koliko je to moguće, izdaju na revers. Tako i jedan broj djece koja nemaju mogućnosti da kupe instrument, može da vježba. Ipak, čak i onda kada đak nema instrument (jer škola nije u mogućnosti da obezbijedi potreban broj), nastavnici, tvrdi Kruščić “kao pravi pedagozi, nađu način kako da suštinski sadržaj iz nastavnog Plana i programa prilagode učeniku i bez instrumenta”. Profesori su, prošli edukaciju za Teams i Zoom aplikacije, kako bi bili spremni da učenicima znanje prenose i na ovaj način. Svesni su, kaže, da djeca imaju mnogo obaveza u redovnoj školi, pa im “gledaju kroz prste” ako neki zadatak iz muzičke škole i ne realizuju na vrijeme.
“U srijedu 31. marta, završen je treći klasifikacioni period. Predstoji godišnji ispit u junu, pa djeca imaju dovoljno vremena da se pripreme. Nadamo se da ćemo početi sa redovnim radom u učionicama. Spremno ćemo dočekati povratak redovnom režimu nastave, s obzirom da pratimo sve epidemiološke preporuke i ispunjavamo higijenske uslove…”- podvlači Kruščić.
I za upis nove generacije učenika u Muzičku školu postoji dvostruki scenario… Prijava za upis počinje danas (02. aprila), a trajaće mjesec. U maju je priprema predškolaca i đaka prvog razreda za Muzičku školu.
“Nadam se da ćemo biti u mogućnosti da mališani posjete našu školu, vide instrumente, po prvi put čuju violinu, klavir, trubu, gitaru, harmoniku… Buduće prvake svakog maja ugostimo u koncertnoj sali sa dva polukoncertna klavira, naši profesori im zasviraju, a sa zida ih ‘gleda’ veliki Ludvig van Betoven. Vlada muk, čak i petogodišnjaci zanijeme pred ljepotom umjetnosti. To za mnoge od njih bude početak bajke na putu ka profesionalnom bavljenju muzikom, a profesori im na njegovom početku sa puno ljubavi daju krila”, nadahnuto priča direktor Muzičke škole u Baru, koji savjetuje roditelje da se ozbiljno posvete i dobro promisle na koje aktivnosti žele da uključe svoju djecu.
“Puno je sadržaja u gradu koji su djeci zanimljivi ali treba voditi računa ko sa djecom radi, da li su te osobe akademski obrazovane, jer je nedopustivo da se neko ko to nije, bavi pedagogijom. S tim u vezi stalno apelujem i na resorni sekretarijat da prilikom angažmana i davanja podrške, prioritet uvijek imaju profesionalni umjetnici. Iako sve počinje od amaterizma, ne smije sa njim i da se završava. Treba postaviti jasnu granicu, jer se amateri formalno i suštinski razlikuju od profesionalaca”, kategoričan je mr Miro Kruščić.
On objašanjava da učenici, kada završe osnovnu muzičku školu, jasno znaju da prepoznaju da li neko svira amaterski ili profesionalno.
“I one koji savladaju samo tu prvu stepenicu u muzičkom obrazovanju, usmjeravamo i edukujemo da sjutra budu dobra publika koja zna šta znači klasična muzika. Nezamislivo je da se recimo, u Beču umjesto čuvenog Novogodišnjeg koncerta, novo ljeto čeka na ulici uz štandove i šund muziku. Opera, pozorište, to je kultura. Naši učenici imaju priliku da, kada tokom takmičenja posjećujemo svjetske metropole, uživaju u obilasku zdanja u kojima se njeguju istinske umjetničke vrijednosti”, ističe Kruščić, koji zaključuje da se i u Baru u tom segmentu u posljednje vrijeme dosta uradilo, da idemo naprijed uzlaznom linijom, ali da je “epidemija svojevrsna opomena da u svim institucijama moramo biti spremni na nepredvidljive scenarije i brze reakcije”.
